Хоспиталитy Цлуб

С Википедије, слободне енциклопедије
Nezvanični logo Kluba gostoprimstva koji prikazuje "dve prilike koja drže jedna drugoj ruku na ramenu i zovu te da im se priključiš", formirajući slova HC. Dizajnirao kanađanin Glen Gobijan

Klub gostoprimstva (engl. Hospitality Club) je međunarodna mreža, nastala na internetu, čije je cilj da putnicima omogući besplatan smeštaj širom sveta i da zbliži ljude raznih kultura, tj. domaćine i goste.[1] Danas širom sveta broji oko 328.000 članova.

Članovi kluba pomažu jedni drugima tokom putovanja – bilo to prenoćište ili upoznavanje grada. Učlanjenje je besplatno, a kada se članovi registruju i budu primljeni mogu da saznaju više jedni o drugima, šalju poruke i komentare.[2][3] Ovaj sajt poprilično dobro funkcioniše i ima veliki broj članova.

Istorija[уреди | уреди извор]

Hospitality Club je osnovan jula 2000. godine u Koblencu.[3][4]

Godine 2005, nesuglasice između nekih članova kluba i njegovog osnivača dovele su do osnivanja BeWelcome.[5] Mnogi članovi HC-a, koji su postali istaknuti volonteri unutar Koačsurfinga (tzv. CS ambasadori), napustili su HC zarad CS, zbog nedostatka pravnog statusa i nedovoljne transparentnosti upravljanja.[6]

U februaru 2006, Kin je radio puno radno vreme u klubu.[7] U proleće 2006. godine je održana do tada najveća HC-zabava sa 430 učesnika iz 36 zemalja u Rigi.[8] Od jula 2006. godine, sajt je imao 155.000 članova.[9] Ovaj broj je porastao za oko 1.000 novih članova nedeljno u 2006.[8]

Godine 2007, Guglov obim pretrage za trendovima sajta hospitalityclub.org počeo je da opada i prestigao ga je obim pretrage za CouchSurfing.[10] U 2007. godini, deklarisani ciljevi HC-a su bili da olakša „međukulturalno razumevanje ... zbližavanje ljudi ... putnika i lokalnog stanovništva“.[11]

U 2013. HC je imao više od pola miliona članova iz 200 zemalja.[1]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Локша, Анна Владимировна (2013). „О необходимости повышения социальной составляющей молодежного туризма в России”. Телескоп: Журнал Социологических И Маркетинговых Исследований (на језику: руски) (5). ISSN 1994-3776. Приступљено 28. 5. 2021. [мртва веза]
  2. ^ LAINE, NINA (2008). Trust in Superior-Subordinate Relationship: An empirical study in the context of learning (PDF). Приступљено 2. 4. 2021. 
  3. ^ а б Baker, Vicky (27. 6. 2008). „Top 10 hospitality travel sites”. The Guardian. 
  4. ^ Rodemann, Julian (29. 3. 2016). „Couchsurfing mit Haken”. Die Welt. 
  5. ^ Baker, Vicky (18. 4. 2008). „Going local in Caracas, Venezuela”. The Guardian. 
  6. ^ „Managing a non-profit hospitality platform conversion: The case of Couchsurfing.com”. Tourism Management Perspectives (на језику: енглески). 30: 138—146. 2019-04-01. ISSN 2211-9736. doi:10.1016/j.tmp.2019.02.018. Приступљено 28. 5. 2021. 
  7. ^ Thomas, Amelia (28. 2. 2006). „Backstory: Extreme vacation”. Christian Science Monitor. 
  8. ^ а б „Freunde in der Fremde”. stern.de (на језику: немачки). Приступљено 24. 4. 2021. 
  9. ^ Stellin, Susan (9. 7. 2006). „Go to Strangers (and They'll Come to You)”. The New York Times. 
  10. ^ Rustam Tagiew; Dmitry I. Ignatov; Radhakrishnan Delhibabu (2015). Hospitality Exchange Services as a Source of Spatial and Social Data?. (IEEE) International Conference on Data Mining Workshop (ICDMW). Atlantic City. стр. 1125—1130. doi:10.1109/ICDMW.2015.239. 
  11. ^ Luca, Lucian C. (2007). Staying without paying: Heading towards free tourism. (PDF). Budapest: Central European University. Приступљено 28. 5. 2021. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]