Стронцијум титанат

С Википедије, слободне енциклопедије
Stroncijum titanat
Sample of strontium titanite as tausonite
Nazivi
Sistemski IUPAC naziv
Stroncijum(2+) oksotitanijum[1]
Drugi nazivi
Stroncijum titanijum oksid Tausonit
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.031.846
EC broj 235-044-1
MeSH Strontium+titanium+oxide
  • [Sr++].[O-][Ti]([O-])=O
  • [Sr+2].[O-][Ti]([O-])=O
Svojstva
SrTiO
3
Molarna masa 183,49 g mol-1
Agregatno stanje Beli, neprozirni kristali
Gustina 4,81 g cm-3
Tačka topljenja 2.060 °C (3.740 °F; 2.330 K)
Indeks refrakcije (nD) 2.41
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Jednostavna kubina
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Stroncijum titanat je oksid stroncijuma i titanijuma sa formulom SrTiO3. Na sobnoj temperaturi, on je centralno simetrični paraelektrični materijal sa perovskitnin strukturom. Na niskim temperaturama on se približava feroelektričnoj fazi prelaza sa velikom dielektričnom konstantom ~104.[4] Dugo se mislilo da je on isključivo veštački materijal, dok 1982 prirodni mineral tausonit[5][6] nije otkriven u Sibiru. Tausonit je izuzetno redak mineral u prirodi. On se javlja u veoma malim kristalima. Najvažnija primena njegovog sintetičkog oblika je u optici, u varistorima, i keramici.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ G.J. Leigh; H.A. Favre; W.V. Metanomski. Principles of chemical nomenclature, A guide to IUPAC recommnedations (PDF). 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ K. A. Muller & H. Burkard (1979). „SrTiO3: An intrinsic quantum paraelectric below 4 K”. Phys. Rev. B. 19: 3593—3602. doi:10.1103/PhysRevB.19.3593. 
  5. ^ „Tausonite”. Webmineral. Приступљено 6. 6. 2009. 
  6. ^ „Tausonite”. Mindat. Приступљено 6. 6. 2009. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]