Đanluka Zambrota

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đanluka Zambrota
Lični podaci
Datum rođenja (1977-02-19)19. februar 1977.(47 god.)[1]
Mesto rođenja Komo, Italija[1]
Visina 1,81 m
Pozicija odbrana
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1994—1997
1997—1999
1999—2006
2006—2008
2008—2012
2013—2014
Komo
Bari
Juventus
Barselona
Milan
Kijazo
48
59
217
58
80
10
(6)
(6)
(7)
(3)
(2)
(2)
Reprezentativna karijera**
1998
1999—2010
Italija do 21
Italija
10
98
(1)
(2)[1]
* Datum aktuelizovanja: 8. avgust 2014.
** Datum aktuelizovanja: 8. avgust 2014.

Đanluka Zambrota (ital. Gianluca Zambrotta; Komo, 19. februar 1977) je bivši italijanski fudbaler. Zambrota je u svojoj karijeri nastupao za Komo, Bari, Juventus, Barselonu, Milan i Kijazo. Sa Juventusom je osvojio četiri titule prvaka Italije (dve oduzete zbog afere kalčopoli), a bio je član reprezentacije Italije koja je osvojila Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Zambrota je karijeru počeo u Komu, i za prvi tim je debitovao kada mu je bilo 17 godina. Te sezone je Komo igrao u Seriji B a Zambrota je zabeležio samo jedan nastup. Naredne dve sezone u Seriji C je zabeležio 47 utakmica i postigao šest golova.

Svoj prvi nastup u Seriji A je zabeležio 1997. u dresu Barija. Bari je te sezone izborio plasman u Seriju A, a Zambrota je bio jedno od pojačanja. U svojoj drugoj sezoni u Bariju je odigrao 32 utakmice i postigao je četiri gola. Odličnim paartijama te sezone skrenuo je pažnju tadašnjeg trenera Juventusa, Karla Ančelotija koji ga je doveo u svoj klub za 8 miliona evra.

U svojoj prvoj sezoni u Juventusu, Zambrota je odigrao 32 utakmice uz jedan dat gol. U poslednjem kolu, 14. maja 2000. Juventus je izgubio na gostovanju od Peruđe sa 1-0 i tako ostao bez titule. Na toj utakmici Zambrota je dobio crveni karton.

Sledeće sezone je nastupao na 29 utakmica u prvenstvu i bio strelac tri pogotka, a Juventus je ponovo prvenstvo završio kao drugi. Svoj prvu titulu šampiona je osvojio u sezoni 2001/02. Te sezone je odigrao 32 utakmice i jednom bio strelac.

Na Svetsko prvenstvo 2002. u utakmici protiv Južne Koreje, Zambrota se povredio i zbog toga je propustio početak nove sezone. To je iskoristio Mauro Kamoranezi, koji se ustalio u startnoj postavi Juventusa. Kada se oporavio od povrede, tadašnji trener Marčelo Lipi ga je sa pozicije krila prebacio na poziciju levog beka. Na novoj poziciji se dobro snašao i pomogao je svom timu da dođe do druge titule prvaka. Te sezone je Juventus stigao i do finala Lige šampione u kome je poražen od Milana nakon izvođenja jedanaesteraca.

Zambrota je sa Juventusom osvojio dve titule prvaka (dve titule osvojene 2005. i 2006. su im oduzete zbog skandala oko nameštanja utakmica). Nakon što je Juventus 2006. izbačen iz Serije A, Zambrota je odlučio da napusti klub. Za njega subili zainteresovani Milana, Čelsi, Real Madrid i Barselona. Zajedno sa Lilijanom Tiramom je prešao u Barselonu, koja je za njega platila obeštećenje od 14 miliona evra.

Za svoj novi klub je debitovao 13. avgusta 2006. na prijareljskoj utakmici protiv Njujork red bula. Prvu zvaničnu utakmicu odigrao je protiv Espanjola u Superkupu, a prvi put se upisao u strelce protiv Rekreativo Uelve.

Ponovo se vratio u Italiju 31. maja 2008. kada je sa Milanom potpisao trogodišnji ugovor. Milan je za njega Barseloni platio 9 miliona evra. Svoj prvi gol za Milan je postigao 21. septembra 2008. protiv Lacija u prvenstvu.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

  • Za mladu fudbalsku reprezentaciju Italije je odigrao 13 utakmica i postigao je jedan gol, (1998-2000);
  • Za seniorsku reprezentaciju Italije je odigrao 98 utakmicu i postigao je dva gola, (1999-2010)

Svojim dobrim partijama u dresu Barija Zambrota je zaslužio poziv u mladu reprezentaciju. Za nju je debitovao 25. marta 1998. protiv Malte. U svom drugom meču 22. aprila 1998. protiv Velsa, postigao je svoj prvi gol za mladu reprezentaciju.

Debitovao je za seniorsku reprezentaciju 10. februara 1999. Tadšnji selektor Dino Zof ga je uvrstio u tim za prijateljsku utakmicu sa Norveškom. Time je postao prvi igrač Barija koji je posle 50 godina dobio poziv da nastupi za reprezentaciju.

Zof ga je uvrstio u sastav za Evropsko prvenstvo 2000. Bio je starter u pobedama nad Turskom i Belgijom. Poslednji meč grupne faze protiv Švedske je presedeo na klupi, isto kao i utakmicu četvrtine finala protiv Rumunije. U polufinalnoj utakmici protiv Holandije, Zambrota je isključen u 34. minutu. Italija je u finale prošla nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, gde je poražena od Francuske. Zambrota je zbog isključenja u polufinalu bio suspendovan, pa je propustio finale.

Nakon Evropskog prvenstva učestvovao je Olimpijskim igrama 2000. Igrao je svih 90 minuta u pobedama nad Australijom i Hondurasom od po 1-0 i 3-0. U poslednjem meču takmičanja po grupama, protiv Nigerije, u igru je ušao u 80. minutu. Italija je ispala u četvrtfinalu od Španije a Zambrota je tu utakmicu presedeo na klupi.

Zambrota je učestvovao na Svetskom prvenstvu 2002. Proveo je svaki minut na terenu u utakmicama takmičenja po grupama, protiv Ekvadora, Hrvatske i Meksika. U osmini finala Italija je poražena od Južne Koreje sa 2-1 nakon produžetaka. Zambrota se na tom susretu povredio i u 72. minutu umesto njega u igru je ušao Anđelo Di Livio.

U utakmicama u okviru priprema pred odlazak na Evropsko prvenstvo, Zambrota je 30. maja 2004. na prijateljskoj utakmici protiv Tunisa postigao svoj prvi gol za reprezentaciju. Italija je u tom meču slavila sa 4-0. Na Evropskom prvenstvu 2004. igrao je u sva tri meča grupne faze. Italija je prvo igrala 0-0 sa Danskom a zatim 1-1 sa Švedskom. U poslednjem meču je golom u nadoknadi vremena savladala Bugarsku sa 2-1, ali je zbog slabije gol-razlike takmičenje završila na trećem mestu u grupi i čime je završila učešće na ovom šampionatu.

U kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2006. Italiju je kao selektor predvodio Marčelo Lipi. On je uneo dosta novina u reprezentaciju a jedna od njih je bila to da je Zambrotu prebacio sa pozicije desnog na mesto levog beka. U tim kvalifikacijama Zambrota je odigrao osam od deset utakmica svoje reprezentacije. Na pripremama pred odlazak na Svetsko prvenstvo on se povredio. Zbog toga je Lipi do zadnjeg trenutka u reprezentaciji držao Danijelea Boneru, za slučaj da se Zambrota ne oporavi na vreme. Povreda je bila takva da je Đanluka Zambrota propustio samo prvu utakmicu u kojoj je Italija pobedila Ganu sa 2-0. U drugoj utakmici, protiv Sjedinjenih Američkih Država, je bio od početka utakmice u sastavu. Na tom meču Kristijan Zakardo je postigao autogol, a Danijele De Rosi je dobio crveni karton, pa je Italija izvukla samo bod. U poslednjem kolu, protiv Češke, u startnoj postavi je Zakarda, zbog slabe igre u prethodnoj utakmici, na mestu desnog beka zamenio Zambrota, dok je mesto uz levu aut liniju zauzeo Fabio Groso. Italiji je za prolazak dalje bio potreban samo bod, ali oni su uspeli da dođu do pobede od 2-0.

U osmini finala, Italija je izbacila Australiju, pobedom od 1-0 ostvarenom u nadoknadi vremena. U četvrtini finala su dobili Ukrajinu sa 3-0, a u polufinalu Nemačku sa 2-0, nakon produžetaka. U finalu su bili bolji od Francuske 5-3, nakon penala. U regularnom toku je bilo 1-1. Italija je tako osvojila svoju četvrtu titulu prvaka sveta.

Na Evropskom prvenstvu 2008. odigrao je svaki minut za svoju selekciju. U grupi C Italija je zauzela drugo mesto i plasirala se u četvrtfinale. U prvoj utakmici je poražena od Holandije sa 3-0, zatim je igrala nerešeno 1-1 sa Rumunijom, a potop je prolaz dalje obezbedila u poslednjem kolu pobedom nad Francuskom od 2-0. U četvrtini finala ih je izbacija Španija nakon izvođenja jedanaesteraca.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Juventus[uredi | uredi izvor]

Barselona[uredi | uredi izvor]

Milan[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Gianluca Zambrotta”. Transfermarkt.com. Pristupljeno 24. 10. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]