Đirokastra

Koordinate: 40° 04′ 06″ S; 20° 09′ 18″ I / 40.0683333333° S; 20.155° I / 40.0683333333; 20.155
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đirokastra
Gjirokastra
Đirokastra
Administrativni podaci
DržavaAlbanija
Stanovništvo
 — (2001)25.301 (2011)
Geografske karakteristike
Koordinate40° 04′ 06″ S; 20° 09′ 18″ I / 40.0683333333° S; 20.155° I / 40.0683333333; 20.155
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Đirokastra na karti Albanije
Đirokastra
Đirokastra
Đirokastra na karti Albanije
Ostali podaci
Registarska oznakaGJ
Veb-sajtwww.gjirokastra.org
Đirokastra
Gjirokastër
Svetska baština Uneska
Zvanično imeĐirokastra
MestoGjirokastër municipality, Okrug Đirokastra, Albanija Uredi na Vikipodacima
Koordinate40° 04′ 33″ S; 20° 08′ 20″ I / 40.07583° S; 20.13889° I / 40.07583; 20.13889
Površina59 ha (6.400.000 sq ft)
Kriterijumkulturna: iii, iv
Referenca569
Upis2005 (29. sednica)
Dodatni upis2008
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/569

Đirokastra (alb. Gjirokastër, Gjirokastra; grč. Αργυρόκαστρο, Γυρόκαστρο; ital. Argirocastro) je grad u južnoj Albaniji sa oko 30.000 stanovnika, uključujući i brojnu grčku zajednicu. Ovaj stari grad je upisan na listu Svetske baštine kao „redak primer dobro sačuvanog otomanskog grada, koji su sazidali veleposednici“.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Đirokastra je stari grad sa tragocima ljudske naseljeneosti koja datira unazad do prvog veka pre nove ere. Nalazi se na padinama Mali i Gjerë („Široke planine“). Grad je verovatno osnovan negde u 12. veku oko tvrđave na brdu. Pod vladavinom Vizantije, razvio se u glavni tržišni centar poznat kao Argyropolis („Srebrni grad“) ili Argyrokastron („Srebrni zamak“). Bio je deo Epirskog despotata u 14. veku, pre nego što je prešao u otomanske ruke 1417. Zauzeo ga je 1811. Ali-paša i u kasnom 19. veku postao je centar otpora turskoj vladavini. SKupština u Đirokastri, ključni događaj albanskog oslobodilačkog pokreta, je ovde održana 1880. godine.

Godine 1914. Jorgos Hristakis Zografos bivši ministar spoljnih poslova Grčke objavio je u Đirokastri stvaranje samostalne države Severni Epir, koji su većinom naseljavali Grci. Đirokastra je proglašena za glavni grad samostalne države, iako je nastupajući Prvi svetski rat uništio državu, koju su osvojile francuske trupe, da bi je kasnije poklonile Albaniji 1918.

Za vreme balkanskih ratova, Prvog svetskog rata i Drugog svetskog rata, Đirokastru su u raznim prilikama osvajali Italija, Grčka i Nemačka pre nego što je vraćena pod stalnu albansku kontrolu 1944. Posleratni komunistički režim razvio je grad kao industrijski i tržišni centar, i podigli su ga u status „grada muzeja“ zahvaljujući činjenici da je on bio rodno mesto diktatora Envera Hodže. Đirokastra je pretrpela tešku ekonomsku krizu po okončanju komunističke vladavine 1991. Naročito ju je 1997. pogodio kolaps „piramidalnih šema“, koje su destabilizovale celokupnu albansku privredu. Nasilni antivladini protesti su se odvijali u gradu; 16. decembra, 1997, Hodžinu rodnu kuću su dignuli u vazduh nepoznati antikomunistički napadači. Stanovništvo grada je opalo od 1990-ih, a mnogi Grci su se otselili u Grčku. Međutim, još uvek je značajno njihovo prisustvo u gradu s velikim kulturnim uticajem.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Lokid T-33 izviđački avion prizemljen u decembru, 1957. u Đirokastri.

Đirokastra je glavni grad distrikta. On je prvenstveno tržišni centar sa nešto industrije, pretežno prehrambene, kožne i tekstilne.

U blizini Đirokastra se nalazi punionica najprodavanije mineralne vode u Albaniji.

Kultura i zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Mnoge kuće u Đirokastri imaju karakterističan lokalni stil zbog koga je grad stekao naziv „kamenog grada“, jer većina starih kuća ima krovove prekrivene kamenim pločama. Zbog važnosti Đirokastre u komunističkom režimu, njen gradski centar je sačuvan od drastičnog menjanja i rušenja koji su pogodili druge gradove u Albaniji, ali njegovo obeležje kao „grada muzeja“ nažalost nije u potpunosti sačuvalo stari grad. Mnoge istorijske zgrade su oronule, i još se malo čini na njihovoj obnovi.

Citadela dominira gradom i nadgleda srateški važan put duž rečne doline. Otvorena je za posetioce i u njoj se nalazi vojni muzej u kome se nalazi zaplenjeno oružje i predmeti iz doba komunističkog otpora protiv nemačke okupacije.

Đirokastra ima i stari bazar koji je originalno izgrađen u 17. veku, ali je renoviran u 19. veku posle požara. Danas u Đirokastri ima preko 20 muzeja a u njemu se održava i Festival narodne muzike.

Kada je grad prvi put nominovan za uvođenje na listu mesta Svetske baštine 1988, stručnjacima je zasmetao veliki broj modernih građevina koje su remetile izgled starog grada. Istorijsko jezgr je konačno upisano 2005, 15 godina posle prve nominacije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]