Đovani Dolfin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đovani Dolfin
Grb Đovani Dolfina
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1290.
Mesto rođenjaIstra, Mletačka republika
Datum smrti12. jul 1361.
Mesto smrtivarovatno Venecija, Mletačka republika
GrobSaborna crkva Đovani Paolo
Porodica
RoditeljiEnriko Dolfin
DinastijaDolfini
Mletački dužd
Period1356—1361.
PrethodnikĐovani Gradenigo
NaslednikLorenco Čelsi

Đovani Dolfin, Đovani Delfin ili Đovani Delfino († 12. jul 1361), bio je 57. mletački dužd (1356—1361). Bio je sin moćnog plemića Istre, Enrikoa Dolfina, koji je bio član Velikog veća. Enriko je u Veneciji bio veoma popularan, naročito posle otkrivanja zavere Marina Bokonia.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1312, Đovani je igrao značajnu ulogu u biranju dužda Đovanija Sorancoa, a 1329. godine, u biranju Frančeska Dandoloa za dužda. Od tada više nema vesti o Đovaniju, sve do 1345, kada je postao zapovednik Istre, svog zavičaja. 1348. sproveo je pomorsku ekspediciju protiv Kopara.

25. aprila 1350. postao je prokurator Svetog Marka. Đovani je u julu dobio zadatak da prati kretanje Albrehta II Austrijskog i time je postao namesnik u Trevizou. Pošto je dužd Andrea Dandolo slutio rat sa Đenovom, Đovani u leto 1351. godine je premešten na ostrvo Bozcadu, kod Carigrada, gde se pridružio mletačkoj floti Nikoloa Pisanija, koja je išla u pomoć vizantijskom caru Jovanu VI Kantakuzinu. Posle poraza u Carigradskoj bici 13. februara 1352. godine i pogibije kapetana Pankrationa Đustinianija, Đovani beži u Padovu, Veronu u Mantovu pa u dolinu rake Po, gde je uništavao mostove da ove gradove odbrani od neprijatelja.

Tek 1355. godine se vratio u Veneciju. Tada je imenovan za guvernera vojske. Pošto nije želeo rat sa Ugarskom, počeo je pregovore za mir, ali nije uspeo.

Ugarska ofanziva[uredi | uredi izvor]

U martu 1356. Ugari su osvojili Klis i Split. Onda se ugarska vojska skupila u Zagrebu i krenula ka Veneciji. Pridružoli su im se gorički grof Albreht III, akvilejski patrijarh Nikola Luksemburški i austrijski vojvoda Albreht II Austrijski. Tako se to pretvorilo u krstaški rat. Krstaši su opseli Trevizo. Uplašeni dalmatinski mletački poglavari počeli su da priznaju ugarsku vrhovnu vlast. Usred toga Đovani se teško razboleo, a posle smrti dužda Đovanija Gradenigoa 13. avgusta 1356. godine za dužda je izabran Đovani Dolfin, zbog svojih diplomatskih sposobnosti i zato što je bio odličan vojskovođa.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Grob dužda Đovanija Dolfina

Đovani je pokušao da mirom spasi Trevizo, ali nije uspeo, pa je počeo da skuplja vojsku. Uspeo je skupi jedva oko 500 ljudi, ali je 25. avgusta osvojio ostrvo San Sekondo. U leto 1357. godine Ugari su osvojili Split i Šibenik, a onda je posle ugarskog osvajanja Zadra iz 17. decembra, u februaru 1358. godine došlo je do teškog mletačkog poraza kod Nerveza. U crkvi Svetog Franje Asiškog u Zadru posle nekoliko dana pregovora 18. februara došlo je do mira čime se Đovani odrekako svih svojih oblasti od Kvarnera do Drača. Dubrovnik je time postao ugarski vazal i Đovaniju je bilo mnogo krivo zbog toga. Grad-država Padova je osvojila dolinu reke Po, pa je Đovani morao sa njom da sklopi mir.

Sveti rimski car Karlo IV mu je potvrdio mnoge privilegije, ali papa Inoćenije VI mu je 1359. godine zabranio da trguje sa Egiptom.

Umro je 12. jula 1361, a sahranjen je u Sabornoj crkvi Đovanija Paoloa.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]