Ja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prema psihoanalitičkoj teoriji Ja predstavlja jednu od tri instance psihičkog aparata (Ja, Ono i Nad Ja). U dinamici psihičkog života Ja je središnji, najbitniji i najsloženiji deo svesne ličnosti sa najvažnijom funkcijom komunikacije sa realnošću i kontrole nagona. Poseduje odbrambene mehanizme koji omogućavaju da isključi pojedine nagonske težnje iz svesti, da spreči ili odloži njihovo zadovoljenje kao i da transformiše pojedine nagonske impulse. Time Ja opaža, oseća, misli i planira ponašanje ličnosti. Materijalni aspekt čovekovog Ja predstavlja njegovo fizičko telo (telesno Ja), a društveni kako ga drugi vide (socijalno Ja). Ja je u normalnom stanju dobro integrisana subjektivna struktura koja objedinjuje mnoge centralne vrednosti, stavove, crte, motive, emocije i uloge pojedinca.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rečnik socijalnog rada.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.