Jadranska magistrala
Jadranska magistrala je put koji ide duž istočne obale Jadranskog mora i dio je Evropskog puta E65. Put uglavnom prolazi kroz Hrvatsku, a manjim dijelom kroz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. To je uglavnom put sa dvije saobraćajne trake, sa izuzetkom kratkog dijela auto-puta između mjesta Sveti Juraj kod Kaštele i Splita. Planirano je da taj auto-put poveže Trogir i Omiš.
Gradnja turističkog druma duž Jadrana je planirana još polovinom 1930-tih, neki delovi su i bili napravljeni,[1] ali Jadranska magistrala je uglavnom izgrađena '50-tih i '60-tih.
Dijelovi[uredi | uredi izvor]
Hrvatski dio[uredi | uredi izvor]
Hrvatski dio jadranske magistrale je zvanično nazvan Državni put D8[2], i pruža se od slovenačke granice, preko Rijeke, Senja, Zadra, Šibenika, Splita, Opuzena i Dubrovnika do granice sa Crnom Gorom kod Krasnovića.[3][4] Većina puta D8 je u dvije trake, sa izuzetkom kratkog dijela puta gdje se saobraćaj odvija u četiri trake. Ukupna dužina puta kroz Hrvatsku je 643,1 kilometara.
Do skora je magistrala bila glavni put koji povezuje Dalmaciju. Od početka 2000-ih. višetračni auto-putevi su preuzeli primat, a još nekoliko auto-puteva se gradi duž obale. Auto-putevi koji su paralelni sa magistralom su A7 (granični prelaz Rupa – Sveti Kuzam), A6 (Rijeka-Bosiljevo), i A1 (Bosiljevo-Zadar-Split-Ravča).[5] Otkad magistrala prati razuđenu hrvatsku obalu, put je znatno duži i manje bezbijedan zbog brojnih oštrih krivina i raskrsnica. D8 je i dalje popularna kao alternativa auto-putevima, tako da put nosi veliki dio saobraćaja tokom većeg dijela godine. Promet se povećava ljeti zbog značajnih turističkih destinacija.
S obzirom da se auto-put A1 trenutno završava na petlji Ravča[5], 30 kilometara sjeverozapadno od Ploča, turisti nastavljaju južno i prebacuju se na jadransku magistralu. Trideset kilometara nakon Ploča slijedi mali dio BiH oko grada Neuma, između mjesta Klek i Zaton Doli.[4] Nakon toga magistrala nastavlja duž mora u pravcu Dubrovnika.
Po završetku dijelova A7 i A1 jadranske magistrale koja će povezivati Ploče i Dubrovnik planira se priključenje na auto-put koji zaobilazi Neum serijom mostova i tunela, među kojima će najznačajniji biti Pelješki most.
Istočno od Dubrovnika se nalazi Aerodrom Dubrovnik, a nakon njega se stiže do granice sa Crnom Gorom kod mjesta Karasovići (Debeli Brijeg sa crnogorske strane).[4]
Bosansko-hercegovački dio[uredi | uredi izvor]
Magistrala prolazi kroz mali dio Bosne i Hercegovine kod grada Neuma. Granični prelazi su Neum 1 (sa Klekom na hrvatskoj strani) na zapadnoj strani Neuma, i Neum 2 (sa Zatonom Dolim na hrvatskoj strani) na istoku. Put od Neuma do ostatka Hercegovine je u lošem stanju.
Crnogorski dio[uredi | uredi izvor]
Kroz Crnu Goru dvotračni put vodi od Herceg Novog, preko Tivta, Budve, Petrovca na Moru, Sutomora, Bara do Ulcinja. Tradicionalna magistrala ide duž Kotorskog zaliva kroz Kotor, ali direktni saobraćaj koristi trajektnu vezu preko prolaza Verige da poveže Herceg Novi i Tivat.
Postoje dva glavna puta od jadranske magistrale do crnogorske unutrašnjosti – od Budve, preko Cetinja, i od Sutomora, preko tunela Sozina. Magistrala se spaja sa hrvatskom mrežom puteva kod graničnog prelaza Debeli Brijeg, u blizini Herceg Novog, a završava istočno od Ulcinja. Dio puta od Herceg Novog do mjesta Haj Nehaj, u blizini Sutomora čini dio evropskog puta E65/E80, koji se dalje transformiše u evropski put E851.
U budućnosti je planiran most Verige preko Boke kotorske.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Politika", 25. mart 1936
- ^ „Snow and gale force winds block traffic between Dalmatia and the northern Croatia”. Večernji list (na jeziku: hrvatskom). 15. 12. 2009.
- ^ „Decision on categorization of public roads as state roads, county roads and local roads”. Narodne novine (na jeziku: hrvatskom). 17. 2. 2010.
- ^ a b v „Map of border crossings and customs office areas” (PDF). Customs Administration of the Republic of Croatia (na jeziku: hrvatskom). 6. 3. 2008.
- ^ a b „Regulation on motorway markings, chainage, interchange/exit/rest area numbers and names”. Narodne novine (na jeziku: hrvatskom). 24. 4. 2003. Arhivirano iz originala 04. 10. 2011. g. Pristupljeno 06. 09. 2010.
