Jak-7

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jak-7
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1942.
Broj primeraka6.399[1]
Dužina8,50
Razmah krila10
Visina2,75
Površina krila17,2
Prazan2.477
Normalna poletna2.960
Motori1hKlimov M-105P
Snaga783 kW
Maks. brzina na Hopt560 km/h
Taktički radijus kretanja643 km
Plafon leta9.250 m
Brzina penjanja720 m/min

Jak-7 je sovjetski lovački avion iz perioda Drugog svetskog rata. Nastao je razvojem od aviona Jak-1, kao trenažna verzija. Međutim, tokom operacije Barbarosa, Crvena armija je pretrpela velike gubitke u vazduhoplovima što je morala nadoknaditi brzim uvođenjem u borbena dejstva i trenažnih aviona koji su nadograđivani u namenu „teškog lovca“, sa novom oznakom Jak-7. Iako prvobitno dvosed, za lovačke funkcije je na mesto instruktora ugrađen dodatni rezervoar za gorivo. Jak-7 su piloti voleli zbog toga što je bio čvršći, jači, prostiji i generalno bolji od svoje osnove aviona Jak-1. Nakon rata, određen broj Jak-7 je kasnije vraćen u prvobitno ulogu obuke.

Do kraja 1941. godine, oko 60 primeraka lovačkih aviona Jak-7 je proizvedeno i uvedeno u borbenu upotrebu. Njegove letne karakteristike su bile slične kao i kod Jak-1, ali sa slabijom pokretljivošću i manevrom. Naravno, poboljšanja su kasnije napravljena modifikacijama, a taj novi standard lovca, početkom 1942. godine, označen je sa Jak-7A. U okviru modifikacija, prilagođen je radio, obnovljena je polu-uvlačeći repni usmerivač, zamenjena je zadnja kupola kabine sa navlakom od šperploče, koja se šarnirno otvorala na stranu, renoviran je kiseonički sistem pilota i izmenjena je instrumentalna tabla.[2][3][4][5]

Razvoj i projekat[uredi | uredi izvor]

Jakovljev projekat dvoseda, naprednog školskog aviona, 1939. godine, prvobitno je bio u standardu I-27, a zatim UTI-26, predložio ih je zajedno sa originalnim I-26, a od njih je nastao Jak-1. Vlada je donela odluku, 4. marta 1940. godine, o gradnji dvoseda UTI-26 (Jak-7), kao prelaznog aviona za proveru i obuku pilota za lovačke avione, na osnovu standarda I-27. Zahtevane su veoma slične karakteristike lovačkom avionu, visokih performansi za potpuno ospobljavanje pilota, pre prelaska na izvršavanje borbenih zadataka. Radovi na razvoju su počeli u 1940. godini, a prototip je poleteo 23. jula 1940. UTI-26 se razlikovao od svog prethodnika u većem rasponu krila i njegovom pomeranju unazad, zbog optimizacije centraže aviona, kao i ugradnji dve kobine sa istovetnim komandama i sa zatečenim komunikacionim sistemom. Bio je naoružan jednim mitraljeza ŠKAS, kalibra 7,62 mm u ugrađenim u gondolu motora, uglavnom namenjenom avionu za obuku. Međutim, Jakovljev je zamislio da to bude višenamenski avion, koji bi izvršavao kurirske zadatke i laki transport na frontu.

Prvi proizveden avion, poznat kao Jak-7UTI, zadržao je uvlačeći stajni trap, ali počevši u leto 1941. godine, umesto toga, uveden je fiksni stajni trap, u varijanti Jak-7V. Proizvođač je želeo da pojednostavi proizvodnju, smatrajući da taj uticaj na smanjenje performansi nije presudan za trenera. Jak-7UTI i Jak-7V, opremljen su i sa skijama za operacije u zimskim uslovima. Ovoj direktnoj proizvodnji, pojednostavljenog Jak-7V, kasnije su se i pridružila skidanjem oružja, konvertovana 87 primerka Jak-7B, na taj standard školskog aviona.[6]

Ključna dva standarda u familiji aviona Jak-7.

Daljim modifikacijama UTI-26, uz zadržavanje položaja zadnje kobine, sa sedištem bez komandi za kurirske i transportne zadatke ili rezervoar goriva za produženog doleta. Integrisan je motor M-105P i standard je dobio oznaku Jak-7 / P-105P.

Posle kratkih fabričkih ispitivanja, avion se pokazao bolji od jednoseda Jak-1, zahvaljujući modifikacijama već primenjenim na Jak-7UTI, kao i revidiranim stajnim trapom sa većim točkovima i gumama, efikasnijim kočnicama i revidiranim sistemom uvlačenja nogu, kao i drugim promenama. Jakovlev je predložio nadležnim organima Jak-7 za uvođenje u naoružanje, koji su to odmah i usvojili. Ispitivanja su pokazala da je to bio bolji avion od svih ostalih tipova iz te kategorije, trenutno u sovjetskom naoružanju.

Samo su 62 aviona proizvedena u 1941. godini: 51 u septembru i oktobru i 11 u decembru. Probni pilot Lazarev je ukazao na dobre letne karakteristike leta, koliko je bilo lako izaći iz kovita, koliko sedobro ponaša pri obrušavanju, osobine koje on smatra da su bezbednije od svih od Jak-1. Ali Jak-7 je pokazao neke nedostatke: na cevovodu motora M-105P, sistemu zabravljivanja stajnog trapa, kvaliteta guma i rešenja repnog točka. Što je identifikovano za doradu. Jak-7 je uveden u proizvodnu liniju i prvu partiju proizvodnje od od 60 primeraka, koji su isporučeni operativnim eskadrilama do kraja 1941. godine.

Još jedna značajna varijanta je Jak-7 / M-105PA, a u junu 1942. godine, ugrađen mu je poboljšan motor M-105PF i uz dodatna poboljšanja u oktobru 1943. godine, povećana mu je brzina na 599 km/h pri zemlji. Generalno, piloti su prihvali Jak-7B, kao pogodan i efikasan lovački avion. Dokazao se da je bilo lako s njim letiti, na svim visinama, bio je stabilan i jednostavan za održavanje i iako nije imao brzinu penjanja kao Meseršhmit Bf 109, bio je veoma okretan i brz u horizontalnom manevru, dok po vertikali nešto slabiji. Sa motorom M-105PF, popravila se brzina penjanja, a i vertikalni manevar.[2][3][7][8][9][10]

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Jak-7 se pokazao kao veoma efikasan za blizu lovačku podršku, iako su prvi dvosedi bili „teški na nos“ (prednja centraža — veća rezerva stabilnosti). To je fabrika ispravila ugradnjom rezervoara za gorivo u zadnju kabinu. Piloti su se žalili i na ranjivost rezervoara. Bilo je konstantnih promena u prohektu na osnovu borbenih zapažanja, uključujući konačni standard jednoseda Jak-7B, koji je proizveden u velikom broju. To je sve rađeno u teškim ratnim uslovima i pri stalnim pomeranjem kapaciteta ispred fronta, prema sovjetskom istoku.

Poljaci su dobili nakon rata više školskih aviona Jak-7V, a jedan je dostavljen i Mađarima za pripremu za dolazeće lovačke avione Jak-9. Neposredno posle rata su isporučeni i nekim drugim saveznicima.

Nakon ispitivanja i dokazivanja u aprilu i maju 1942. godine, uvedena je u operativnu upotrebu i 22 primerka Jak-7-37, na severno zapadni front, gde su se pokazali kao veoma uspešni u dejstvu vazduh-vazduh, a i vazduh-zemlja.[11]

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • I-27 — prototip, dvosed razvijen iz predserijskog standarda I-26.
  • Jak-7UTI — dvosed, sa komunikacijaonim sistemom / školska verzija, izgrađeno 186 primeraka, 1941. godine.
  • Jak-7V — školski dvosed, izgrađeno je 510 primeraka, maj 1942. godine. — decembar 1943. godine, + 87 primeraka prepravkom Jak-7B (ukupno 597), skidanjem naoružanja.
  • Jak-7 — verzija jednoseda zasnovanog na standardu Jak-7UTI, oklop + dodato više oružja, izgrađeno 62 primerka, septembar-oktobar 1941. godine.
  • Jak-7A — rezultat je poboljšanja, radio stanice i zmaja aviona Jak-7, izgrađeno je 277 primeraka, januar-maj 1942. godine.
  • Jak-7B — 5.120 primerka, maj 1942. godine. — decembar 1943. godine, poboljšano oružje (zamena mitraljeza ŠKAS sa dva mitraljeza UBS od 12,7 mm), uvlači repni točak, a u junu 1942. godine, ugrađen je motor M-105PF (avion je postigao brzinu 514 km/h pri zemlji) uz dodatak raznih poboljšanja u oktobru 1943. godine, doprinelo da se brzinu poveća na 532 km/h pri zemlji.
  • Jak-7-37 — 22 primerka, avgust 1942. godine.- ugrađeni top MPŠ-37 od 37 mm i 2 h UBS, pomeren je položaj kabine, ugrađeni su automatska pretkrilca i rep točak većeg prečnika.[5][10][12][13]

Karakteristike varijanti[uredi | uredi izvor]

LET C-11, nastao prepravkom Jak-7, Florida, SAD, april 2007. godina.

Oznake, korišćene u tabelarnom pregledu izvedenih značajnijih modifikacija:[a]

  • [BK], bojevi komplet,
  • vH=0, najveća postignuta brzina na visini nivoa mora, po standard atmosferi,
  • vmax, najveća moguća brzina na optimalnoj visini leta,
  • tpenj, potrebno vreme penjanja na visinu od 5.000 [m],
  • t 1, potrebno vreme za pun stacionarni horizontalni zaokret,
  • R, poluprečnik horizontalnog stacionarnog zaokreta,
  • Hmax, plafon leta,
  • D, je dolet,
  • m, najveća masa, i
  • , broj ukupno proizvedenih aviona.
Avion / Kar. Jak-7 Jak-7A Jak-7B Jak-7B Jak-7-37
God. 1941. 1942. 1942. 1942. 1942.
Motor Tip M-105PA M-105PA M-105PA M-105PF M-105PF
Snaga

KS / kw

1.020 / 761 1.020 / 761 1.020 / 761 1.210 / 902 1.210 / 902
Oružje

[BK]

ŠVAK [120] +

2 ŠKAS [2*750]

ŠVAK [120] +

2 ŠKAS [2*500]

ŠVAK [120] +

2 UBS [260+140]

ŠVAK [120] +

2 UBS [260+140]

MPŠ-37 [20] +

2 UBS [260+190]

Spoljni teret 6 RS-82 6 RS-82 6 RS-82 ili

2 FAB-100

2 FAB-100 6 RS-82
vH=0 [km/h] 471 476 500 514 485
vmax [km/h]

/ na H [km]

560 / 5.000 560 / 4950 580 / 3650 570 / 3.650 564 / 4.730
tpenj [min]

na 5 [km]

6,8 6,6 6,5 5,8 7,2
t 1 [sek] 24 22 21 19 7,2
R [m] 750 800 900 1.000 770
Hmax [m] 9.250 9.500 10.000 9.900 8.250
D [km] 643 643 700 645 550
m [kg] 2.960 2.935 3.070 3.042 3.235
Geometrija
Dužina [m] 8.50 9,50 8,50 8,50 8,66
Razmah [m] 10,0 10,0 10,0 10,0 10,0
Visina [m] 2,75 2,75 2,75 2,75 2,75
Površina [m²] 17,15 17,15 17,15 17,15 17,15
Proizvodnja
62 227 261 5.120 22
Ukupno 6.399[1]

Korisnici[16][uredi | uredi izvor]

  •  NR Albanija — 1945. godine posedovali su 20 primeraka dvoseda Jak-7V i 30 primeraka jednoseda Jak-7A.
  •  Francuska — posedovali su u eskadrilu u Normandija-Nimen.
  •  Bugarska — posedovali su tri Jak-7V.
  •  Mađarska — posedovali su jedan Jak-7V za obuku sa dolazeće lovce Jak-9.
  •  Mongolija — posedovali su nekoliko primeraka, namenjenih za školovanje i obuku.
  •  Poljska — posedovali su nekoliko primeraka Jak-7V za obuku. Istovremeno su korišćeni za obuku i kurirske zadatke. Jak-7 su operativno korišćeni u poljskom vazduhoplovstvu od septembra 1943. do 23. septembra, 1946. godine.
  •  SSSR — većina proizvedenih su korišćeni u sovjetskom vazduhoplovstvu.
  •  DF Jugoslavija — posedovali su dva Jak-7V tokom Drugog svetskog rata.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci o broju proizvedenih primeraka aviona, njihove oznake prema vrstama i obimu modifikacija nisu saglasni u raspoloživim izvorima, tako da je teško decidno se opredeliti. Međutim, razlike nisu velike, tolike da ugrožavaju relevatnost članka. Ova pojava nepreciznih podataka za avione iz perioda i iz učešća u najvećim i najvažnijim ratnim operacijama Drugug svetskog rata sasvim su razumljive. Ta familija avina Jak-a, razvijala se i proizvodila u teškim ratnim uslovima „u hodu“, pri povlačenju u dublju pozadinu sovjetskog istoka, užurbano, a često i uz prisustvo nenormalnih improvizacija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Serial production” (na jeziku: (jezik: engleski)). yak. Arhivirano iz originala 14. 04. 2017. g. Pristupljeno 14. 5. 2016. „Serial production 
  2. ^ a b Goebel, Greg (1. 4. 2016). „YAK-7” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors. Pristupljeno 12. 5. 2016. „YAK-7 
  3. ^ a b „Яk-7” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 13. 5. 2016. „Яk-7 
  4. ^ „Istrebitelь Яk-7” (na jeziku: (jezik: ruski)). e-reading. Pristupljeno 12. 5. 2016. „Istrebitelь Яk-7 [mrtva veza]
  5. ^ a b v „Tri эskiza Яk-7” (na jeziku: (jezik: ruski)). soldiering. Arhivirano iz originala 05. 05. 2016. g. Pristupljeno 13. 5. 2016. „Tri эskiza Яk-7 
  6. ^ „Яk-7UTI” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 5. 2016. „Яk-7UTI 
  7. ^ „Яk-7 sovetskiй istrebitelь” (na jeziku: (jezik: engleski)). opoccuu. Pristupljeno 13. 5. 2016. „Яk-7 sovetskiй istrebitelь 
  8. ^ a b „Яk-7V” (na jeziku: (jezik: ruski)). airpages. Pristupljeno 16. 5. 2016. „Яk-7V 
  9. ^ „Яk-7B” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. Pristupljeno 16. 5. 2016. „Яk-7B 
  10. ^ a b „Voennыe samolёt SSSR Яk-7” (na jeziku: (jezik: ruski)). airaces. Pristupljeno 17. 5. 2016. „Voennыe samolёt SSSR Яk-7 
  11. ^ „Boevoe primenenie Яk-7 i Яk-9” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. 2004. Pristupljeno 17. 5. 2016. „Boevoe primenenie Яk-7 i Яk-9 
  12. ^ „Istrebiteli Velikoй Otečestvennoй Voйnы: ЯK-7” (na jeziku: (jezik: ruski)). yak. Arhivirano iz originala 10. 06. 2016. g. Pristupljeno 17. 5. 2016. „Istrebiteli Velikoй Otečestvennoй Voйnы: ЯK-7 
  13. ^ „Modifikacii” (na jeziku: (jezik: ruski)). army. Pristupljeno 17. 5. 2016. „Modifikacii [mrtva veza]
  14. ^ „Yakovlev fighters” (na jeziku: (jezik: engleski)). wio. Pristupljeno 13. 5. 2016. „Yakovlev fighters 
  15. ^ „Jakovlev Jak-7-37” (na jeziku: (jezik: češki)). forum.valka. 15. 5. 2016. Pristupljeno 20. 5. 2016. „Jakovlev Jak-7-37 
  16. ^ a b „Ispolьzovanie Яk-7 i -9 v drugih stranah” (na jeziku: (jezik: ruski)). wunderwafe. Pristupljeno 20. 5. 2016. „Ispolьzovanie Яk-7 i -9 v drugih stranah