Japanska laka krstarica Agano

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska laka krstarica Agano
Laka krstarica Agano oktobra 1942. godine u Sasebu, Nagasaki
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena18. jun 1940.
Porinut22. oktobar 1941.
Završetak gradnje31. oktobar 1941.[1]
Glavne karakteristike
Deplasman6.758 tona standardni deplasman
8.670 tona puni deplasman
Dužina174.10 metara
Širina15.20 metara
Gaz5.63 metara
Pogon6 kotla Kanpon, snage 100.000 KS
Brzina35 čvora
Posada730 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 6 × 152 mm, 4 × 76 mm, 32 × 25 mm
Torpeda 8 × 610 mm
Avioni: 2

Krtsraica Agano (jap:阿賀野 軽巡洋艦) je bila prvi brod serije lakih krstarica klase Agano u carskoj japanskoj mornarici tokom Drugog svetskog rata. Ime je dobila po reci Agano koja protiče kroz prefekture Fukušima i Nigata u Japanu.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Lake krstarice klase Agano su bile namenjene da služe kao brzi, lako oklopljeni komandni brodovi grupa razarača ili podmornica, i trebalo je da zamene ranije klase lakih krstarica koje su izgrađene odmah nakon Prvog svetskog rata.

Služba[uredi | uredi izvor]

Laka krstarica Agano je građena u brodogradilišti u Sasebu, i nakon završetka gradnje 31. oktobra 1942. godine, uvrštena je u 10. diviziju razarača u sklopu Treće flote. Dana, 16. decembra 1942. godine, Agano polazi na svoju prvu borbenu misiju, zajedno sa nosačem aviona Džunjo i drugim ratnim brodovima, eskortujići trupni konvoj ka Vevaku i Madangu na Novoj Gvineji.

Sledeća misija u kojoj učestvuje krstarica Agano je evakuacija japanskih snaga sa Gvadalkanala – operacija „KE“. Po završenoj evakuaciji ona odlazi u bazu Truk, gde ostaje do maja 1943. godine, i u tom periodu ona vrši patrolnu službu. Agano napušta Truk 3. maja i odlazi ka bazi Kure, gde stiže 8. maja 1943. godine. Nakon što su se američke snage iskrcale 11. maja na ostrvo Atu, Aleutska ostrva, Agano se premešta u bazu Haširađimu, odakle ubrzo prolazi u Tokojamu, iz koje zajedno sa krstaricom Ojodo odlazi 20. maja 1943. godine. Japanci pripremaju operaciju „KITA“ – (SEVER), sa ciljem da se izvrši kontra-napad na Amerikance koji su se iskrcali na ostrvo Atu, međutim i pored velikih pomorskih snaga koje uspevaju da sakupe, opearcija „KITA“ je stopirana 29. maja 1943. godine, pošto su do tada Amerikanci zauzeli celo ostrvo Atu.

Juna 1943. godine, Agano odlazi u bazu Kure, radi modernizacije, kada se na njoj postavlja radar za vazdušno osmatranje Tip 21, i 10 protiv-avionskih topova (2h2 + 2h3) od 25 mm, čime se broj cevi protiv-avionskih topova od 25 mm, povećao na 16. Nakon završene modernizacija, Agano napušta suvi dok i odlazi zajedno sa jačim japanskim pomorskim sastavom (nosači aviona Šokaku, Zukaku, Zuiho i Čijo, nosač hidroaviona Nišin, teške krstarice Tone, Čikuma i Mogami, laka krstarica Ojodo, i razarači Araši, Hagikaze, Isokaze, Hacusuki, Suzucuki i Tamanami) ka bazi Truk, Karolinskim ostrvima. Tokom puta japanski satav je opazio više američkih podmornica, a jedna od njih, podmornica Tinos, je izvršila torpedni napad na nosač aviona Zuiho, ali su sva torpeda promašila. Svi japanski brodovi stižu u bazu Truk bez oštećenja.

Iz baze Truk, Agano zajedno sa drugim ratnim brodovima eskortuje jedan trupni konvoj ka bazi RabaulNova Britanija, gde stiže 21. jula 1943. godine. Tri dana kasnije ona napušta Rabaul i vraća se u bazu Truk, gde stiže 26. jula 1943. godine. Dana, 5. avgusta, kapetan (kasnije kontraadmiral) Macubara Hiroši postaje komandant krstarice Agano.

Septembra 1943. godine, Agano zajedno sa jačim japanskim snagama proba da uhvati američke snage koje su prodrle u blizini Enivetoka, ali ne uspevju da uspostave kontakt. Drugi pokušaj da se uhvate Amerikanci, bio je u oktobru, ali i on kao i prethodni, nije imao uspeha. Međutim, 2. novembra 1942. godine, kao deo flote koji pomaže odbrani Rabaula, Agano učestvuje u većoj akciji (bitka u zalivu carice Auguste) protiv američkih jedinica, u kojoj Japanci gube laku krstaricu Sendaj i razarač Hacukaze. Tri dana kasnije, 5. novembra, po povratku u bazu Rabaul, Agano jedva izbegava bombe od američkih palubnih aviona sa nosača aviona Saratoga i Prinston, i pretpela je minimalna oštećenja uz gubitak jednog člana posade. Sutradan, japanska flota napušta bazu Rabaul, sa ciljem da uvuče u borbu američke snage, ali već 7. novembra se vraćaju nazad u Rabaul, pošto je naredba za napad otkazana.

Dana, 11. novembra 1943. godine, dok se nalazila u bazi Rabaul, Agano je pogođena jednim torpedom, prilikom vazdušnog udara koji su izveli američki palubni aviona iz operativne eskadre TF-50. Sledećeg dana, Agano i tri razarača napuštaju bazu Rabaul i kreću ka bazi Truk, ali je istog dana pogođena jednim torpedom sa američke podmornice Skemp. Krstarica Noširo, brod blizanac krstarice Agano, uzima u vuču krstaricu Agano, i stižu u bazu Truk 16. novembra 1943. godine.

Nakon tri meseca remonta, Agano je bila sposobna da koristi dva od svoja četiri propelera, i napušta bazu Truk 15. februara 1944. godine, odlazeći ka Japanu gde je trebalo da se uradi generalni remont. Eskortovana od razarača Oite, na svega 160 nautičkih milja severno od Truka, 16. februara, krstarica Agano je pogođena sa dva torpeda, ispaljena sa američke podmornice Skeit, koja izazivaju požar na brodu. Od 726 članova posade krstarice Agano, 532 spašava razarač Oite, a Agano tone sledećeg jutra u 05:17 sati.

Krstarica Agano je izbrisana iz spiska flote 31. marta 1944. godine.

Spisak kapetana[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lacroix 1997, str. 794.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]