Japanska teška krstarica Kako

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska teška krstarica Kako
Teška krstarica Kako 1926. godine
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena5. decembar 1922.
Porinut10. april 1925.
Završetak gradnje30. jul 1926.[1]
SudbinaPotopljena 15. septembra 1942.
Glavne karakteristike
Deplasman8.100 tona standardni deplasman
9.540 tona puni deplasman
Dužina186.15 m
Širina16.50 m
Gaz4.50 m
Pogon12 kotla Kanpon, snage 102.000 KS
Brzina34,5 čvora
Posada625 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 6 × 200 mm, 4 × 80 mm
Mitrljezi: 2 × 7,7 mm
Torpeda: 12 × 610 mm
Avioni: 1

Krstarica Kako je drugi od dva broda serije japanskih teških krstarica klase Furutaka. Dobila je ime po reci Kakogava koja protiče kroz provinciju Hjogo u Japanu.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Kako i brod blizanac Furutaka su prva generacija brzih teških krstarica u japanskoj mornarici, namenjenih da pariraju američkim lakim krstaricama klase Omaha i britanskim klase Hukins.

Služba[uredi | uredi izvor]

Rani period[uredi | uredi izvor]

Kako je građena u kavasakijevom brodogradilištu u luci Kobe, i završena je 20. jula 1926. godine. Nakon uvođenja u stroj, dodeljena je petoj eskadri. Služeći u japanskim i kineskim vodama učestvovala je u flotnim manevrima i borbenim operacijama duž kineske obale. Krstarica Kako prolazi tokom 1929. i 1930. godine veći remont, poboljšavajući njen pogon i neznatno se menja njen spoljni izgled. Kratko operišući sa 6. divizijom krstarica 1933. godine, Kako je učestvovala na mornaričkoj paradi u Jokohami krajem avgusta. U novembru je dobila status stražarskog broda, a zatim odlazi u rezervu 1934. godine.

Jula 1936. godine, na krstarici Kako počinje velika rekonstrukcija u državnom brodogradilištu u Sasebu, koja je završena 27. decembra 1937. godine. Za to vreme, njenih šest jednocevnih topova 200 mm glavne artiljerije u oklopnim kulama, zamenjeni su sa tri dvocevna topa 203 mm u oklopnim kulama.

Rana faza rata na pacifiki[uredi | uredi izvor]

Krajem 1941. godine, Kako se nalazila u sastavu 6. divizije krstarica pod komandom kontraadmirala Aritomo Gotoa, u prvoj floti, zajedno sa krstaricama Aoba, Furutaka i Kinugasa. U vreme napada na Perl Harbor, ona je angažovana u podršci invazije na ostrvo Gvam.

Nakon neuspeha prvog pokušaja osvajanja ostrva Vejk. 6. divizija krstarica je priključena invazionim snagama za drugi napad na ostrvo, i nakon pada Vejk-a, 6. divizija krstarice se vraća u isturenu bazu na atolu Truk - Karolinska ostrva.

Od 18. januara 1942. godine, 6. divizija krstarica je bila dodeljena kao pomoć japanskim desantnim snagama, koje je trebalo da se iskrcaju kod Rabaula na Novoj Britaniji i Kavienga na Novoj Irskoj, i patroliraju nedaleko od Maršalskih ostrva u bezuspešnom lovu na američku flotu. Tokom marta i aprila 1942. godnie, 6. divizija krstarica pruža pomoć 18. diviziji krstarica na zadatku podrške iskrcavanju japanskih snaga na Solomonova ostrva i Novu Gvineju, uključujući ostrvo Šortlend, Buka, Kiata, ostrvo Manus, Admiralska ostrva i Tulagi, iz isturene baze u Rabaulu. Kod ostrva Šortlend 6. maja 1942. godine, krstarica Kako je napadnuta od četiri američka bombardera Boing B-17 leteća tvrđava, ali nije pretrpela nikakva oštećenja.

Bitka u Koralnom moru[uredi | uredi izvor]

U bici u Koralnom moru, 6. divizija krstarica napušta Šortlend i sastaje se na moru sa lakim nosačem aviona Šoho. U 11:00 sati 7. maja 1942. godine, severno od ostrva Tulagi, Šoho je napadnut i potopljen od 93 obrušavajućih bombardera Dontlis i torpednih bombardera Devastator sa američkih nosača aviona Jorktaun i Leksington.

Sledećeg dana, 8. maja 1942. godine, 46 Dontlis, 21 Devastator i 15 Vajdlket sa nosača Jorktaun i Leksington oštećuju japanski nosač aviona Šokaku sa nekoliko pogodaka i prisiljavaju ga na povlačenje. Krstarice Furutaka i Kinugasa, koje su ostale netaknute u bicu, prate Šokaku ka atolu Truk, dok su krstarice Kako i Aoba nastavile da štite opozvani invazioni konvoj, koji je trebalo da bude iskrcan kod Port Morezbija. Nakon popune gorivom 9. maja, Kako se nasukala na podvodni greben pri ulasku u Kvin Karol Harbor, ali je ubrzo nastavila sa plovidbom.

Kaka stiže u Kure 22. maja 1942. godine radi remonta, i vraća se nazad na atol Truk 23. juna 1942. godine, a sa Truka odlazi u Rekata zaliv na ostrvu Santa Izabel, gde tokom jula vrši patrolne plovidbe. U velikoj reorganizaciji japanske mornarice, Kako je priključena novoformiranoj osmoj floti pod komandom viceadmirala Mikave i angažovana je u patroliranju oko Solomonovih ostrva, Nove Britanije i Nove Irske.

Bitka kod ostrva Savo[uredi | uredi izvor]

U bici kod ostrva Savo 9. avgusta 1942. godine, 6. divizija krstarica, teška krstarica Čokai, lake krstarice Tenrju i Jubari i razarač Junagi, započinju protiv savezničkih snaga noćnu artiljerijsko-torpednu akciju. Oko 23:00 sati, sa krstarica Čokai, Kako i Furutaka uzleću izviđački hidroavioni. Leteći u krug, hidroavioni bacaju svetleće rakete i osvetljavaju savezničke brodove, na koje svi japanski brodovi odmah otvaraju vatru. Australijska krstarica Kanbera i američke krstarice Astorija, Kvinsi i Vincenes su potopljene, dok su krstarica Čikago i razarači Ralf Talbot i Peitersan oštećeni. Na japanskoj strani, Čokai je pogođena tri puta, Kinugasa dva, Aoba jednom; Furutaka i Kako nisu oštećene.

Međutim, 10. avgusta 1942. godine, četiri teške krstarice iz 6. divizije su po naređenju plovile bez pratnje ka Kaviengu, u isto vreme ostatak brodova se vraća ka Rabaulu. U 6:50 sati, američka podmornica S-44 je opazila 6. diviziju krstarica, koje su plovile u koloni, na manje od 800 m udaljenosti, i ispaljuje četiri torpeda Mark 10 sa daljine od 600 m na zadnji brod u grupi, koji je igrom slučaja bila krstarica Kako. U 7:08 sati, tri torpeda pogađaju krstaricu Kako. Prvo torpedo je pogodilo desni bok u liniji prve topovske kule. Druga dva pogađaju prema krmi, u blizini magacina i prvog i drugog kotlovskog odeljenja. Kako se izvrće preko desnog boka i eksplodira kada je velika količina morske vode stigla do njenih parnih kotlova. U 7:15 sati, Kako nestaje sa površine mora. Aoba, Furutaka i Kinugasa spašavaju kapetana Takahašija i najveći deo posade, ali je trideset i četiri člana posade poginulo.

Krstarica Kako je obrisana iz spiska flote 15. septembra 1942. godine.

Lista kapetana[uredi | uredi izvor]

  • Kapetan Akira Goto - 20. jul 192615. novembar 1927.
  • Kapetan Đunzo Jošitake - 15. novembar 1927 — 10. decembar 1928.
  • Kapetan Tararoku Akijama - 10. decembar 1928 — 30. novembar 1929.
  • Kapetan Nobutake Kondo - 30. novembar 1929 — 18. jun 1930.
  • Kapetan Kamezaburo Nakadžima - 18. jun 1930 — 1. decembar 1930.
  • Kapetan Kacujoši Inoue - 1. decembar 1930 — 1. decembar 1931.
  • Kapetan Šičisaburo Koga - 1. decembar 1931 — 1. decembar 1932.
  • Kapetan Šunzo Mito - 1. decembar 1932 — 15. novembar 1933.
  • Kapetan Tokuđiro Jokojama - 15. novembar 1933 — 15. novembar 1934.
  • Kapetan Ei Kašivagi - 15. novembar 1934 — 15. novembar 1935.
  • Kapetan Aritaka Aihara - 15. novembar 1935 — 1. jul 1936.
  • Kapetan Kentaro Ošima - 1. jul 1936 — 1. decembar 1936.
  • Kapetan Masao Okamura - 1. decembar 1936 — 1. decembar 1937.
  • Kapetan Mičiaki Kamata - 1. decembar 1937 — 20. oktobar 1938.
  • Kapetan Masaki Ogata - 20. oktobar 1938 — 1. maj 1939.
  • Kapetan Ko Ito - 1. maj 1939 — 1. jul 1939.
  • Kapetan Heitaro Edo - 1. jul 1939 — 15. novembar 1939.
  • Kapetan Giširo Horie - 15. novembar 1939 — 15. oktobar 1940.
  • Kapetan Micuo Kinošita - 15. oktobar 1940 — 15. septembar 1941.
  • Kapetan Juđi Takahaši - 15. septembar 1941 — 10. avgust 1942.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lacroix, Japanese Cruisers. pp. 794.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Beleške[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]