Japanski nosač aviona Šinjo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanski nosač aviona Šinjo
Nosač aviona Šinjo novembra 1943.
Opšti podaci
KarijeraJapanska mornarička zastava
Glavne karakteristike
Deplasman17.500 tona (standardni deplasman)
20.916 tona (puni deplasman)
Širina25,60 metara
Gaz8,18 metara
Pogon4 kotla, snage 26.000 KS
Brzina22 kn (41 km/h)
Posada942
NaoružanjeTopovi: 8 × 127 mm, 30 × 25 mm
Avioni: 28+5

Šinjo (pogrešno Šinjo) je bio japanski eskortni nosač aviona, nastao prepravkom nemačkog brzog putničkog broda Šarnhorst. Veći deo svog postojanja je korišćen kao avio-transporter.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početak Drugog svetskog rata zatekao je nemački putnički brod Šarnhorst (18.184 tona, 21 kn (39 km/h)) u japansku luku Kure. Prema dobijenom naređenju brod je postavljen na „mrtvu tačku“. Dana, 7. februara 1942. godine brod je predat japanskoj vladi. Po nekim istoričarima on je rekviziran, međutim najverovatnije da je zakupljen od japanske strane, i trebalo je da se koristi za transport japanskih vojnika.

Ime Početak gradnje Porinuće Primljen u flotu
Šarnhorst 1933. 14. decembar 1934. 30. april 1935.

Nakon gubitka 4 nosača aviona u bici za Midvej, brod je uključen u spisak za prepravku u eskortni nosač aviona. Radovi na prepravci broda počinju septembra 1942. godine u luci Kure. Pri graditeljskim radovima, da bi se ubrzala prepravka i što pre uveo nosač aviona u stroj korišćeni su delovi od četvrtog bojnog broda klase Jamato. Kotlovi na brodu su zamenjeni standardnim za japansku flotu tipa Kanpon. Konstrukcija nosača aviona, takođe je bila po standardima u japanskoj floti. Hangar na nosaču aviona mogao je da primi 28 aviona plus 5 u rezervi. On je bio povezan sa poletnom palubom putem dva lifta za avione. Sama poletna paluba bila je popločena drvenim daskama. Oklopljavanje broda je izostavljeno. Magacini za municiju i cesterne sa aviobenzinom bili su zaštićeni betonskim blokovima. Za razliku od ostalih japanskih nosača aviona, na nosaču Šinjo su postavljene dodatne plutače, koje je trebalo da poboljšaju stabilnost i plovnost broda, a ujedno su služile i kao protivpodmornička zaštita. Protivavionsku odbranu broda činilo je 4 dvocevna topa 127 mm i 10 trocevna topa 25 mm. U sastav aviogrupe su bili 18+5 M6M2, 6 D4J1 i 4 Ki-76. Na brodu su postavljena dva radara za otkrivanje ciljeva u vazduhu.

Taktičko-tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Standardna težina: 17.500 tona
Puna težina: 20.916 tona
Dužina: 189.36 metara
Širina: 25.60 metara
Gaz (srednji): 8.18 metara
Poletna paluba: 180×24.5 metara
Pogon: 4 kotla „Kanpon“
Snaga: 26.000 KS (2 parne turbine)
Brzina: 22 kn (41 km/h)
Daljina plovljenja: -
Količina goriva: -
Posada: 942 čoveka
Univerzalna artiljerija: 4×2 topa 127 mm
Protivavionska artiljerija: 10×3 topa 25 mm
Aviogrupa: 28+5
Lovci: 18+5 A6M2
Obrušavajući bombarderi: 6 D4J1
Torpedonosci: -
Izviđači: 4 Ki-76

Modernizacija[uredi | uredi izvor]

U januaru 1944. godine povećan je broj malokalibarskih protivavionskih topova 25 mm na 42, a jula meseca iste godine na 50 topa. Tokom septembra 1944. godine aviogrupu je činilo 24+5 M6M2 i 4 Ki-76.

Služba[uredi | uredi izvor]

Iako je završen novembra 1943. godine, nosač aviona Šinjo ostaje u domaćim vodama sve do jula 1944. godine, kada poćinje da se koristi kao avio-transporter. Tokom septembra iste godine brod je predat eskortnoj komandi i osigurava japanske konvoje pokraj obala jugoistočne Azije. Dana, 12. oktobra 1944. godine aviogrupa sa nosača aviona ostaje u Šangaju a brod je ponovo uključen u avio-transport. Nosač aviona Šinjo je 17. novembra 1944. godine pogođen sa 4 torpeda ispaljenih sa američke podmornice Spejdfiš, usled čega tone.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]