Један човјек и једна жена (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedan čovjek i jedna žena
Izvorni naslov(franc. Un homme et une femme)
Žanrljubavni
RežijaKlod Leluš
Glavne ulogeAnuk Eme, Žan-Luj Trentinjan
MuzikaFransis Le
Godina1966.
Trajanje102 minuta
ZemljaFrancuska
Jezikengleski
Sledeći
(franc. Un Homme et une Femme, 20 Ans Déjà) (1986)
IMDb veza

Jedan čovjek i jedna žena (franc. Un homme et une femme) je francuski igrani film iz 1966. godine u režiji Kloda Leluša.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film govori o ljubavi između mlade udovice, Ane Gotje (Anuk Ame), čiji je muž, kaskader, poginuo na snimanju ratnog filma u sceni koja uključuje pirotehniku, i Žan-Luja Duroka (Žan-Luj Trintinjan), udovac profesionalni vozač trka. Njegova žena je izvršila samoubistvo bacivši se kroz prozor nakon što je saznala da je doživeo nesreću tokom trke. Durok podiže sina, a Gotje ćerku; njihova deca uče u istom privatnom internatu u Dovilu.

Ana i Žan Luj se slučajno sretnu. Upoznaju se jedne od nedelja, kada posle zajedničkog vikenda vode decu u pansion. U ovo vreme počinje da pada kiša, Ana je propustila voz, a Žan-Luj, na zahtev učitelja, vozi Anu svojim kolima do njene kuće, koja se nalazi na Monmartru u Parizu. Između njih postoji međusobna privlačnost. Ana, na putu za Pariz, govori o svojoj ljubavi prema preminulom mužu Pjeru io njegovoj smrti na setu. Opraštajući se od nje na ulazu u njenu kuću, Žan-Luj kaže da će sledeće nedelje ponovo otići svom sinu u Dovil i da može da je odveze. Ona prihvata ovu ponudu i daje svoj broj telefona.

Kasnije, Durok učestvuje u pripremnim trkama relija Monte Karlo; oslobođen, on zove Anu i pristaje da je za vikend uhvati iz Pariza i odveze u Dovil. Dolazeći tamo, preuzimaju decu iz pansiona, nakon čega svi zajedno ručaju, plove čamcem, komuniciraju, šetaju plažom i zabavljaju se. Uveče odvode decu u pansion i zajedno se vraćaju u Pariz. Na rastanku Durok kaže da će cele nedelje biti zauzet na reliju Monte Karlo i da će se javiti kada bude slobodan.

Miting se odvija u nepovoljnim uslovima, otežanim ledom, što izaziva mnogo nezgoda i penzionisanja. Ana u Parizu pomno prati tok trke kroz novine i TV. Nakon završetka mitinga, ona šalje Duroku telegram čestitke: „Bravo! Volim te. Ana“. Žan-Luj, pošto je ovu poruku primio kasno uveče na banketu povodom završetka trke, ispušta sve i kreće u svom sportskom automobilu za Pariz. Međutim, stigavši u grad, ona ne zatiče Anu kod kuće i, saznavši da je otišla u Dovil da poseti svoju ćerku, takođe odlazi tamo. U pansionu saznaje da je Ana povela decu i da šeta sa njima po gradu. Žan-Luj ih traži i nalazi na plaži. Nakon toga, Ana i Žan-Luj provode slobodan dan sa decom, a uveče, isporučivši sina i ćerku u pansion, iznajmljuju dvokrevetnu sobu u hotelu. Iako Ana gaji iskrena osećanja prema Žan-Luiju, sećanja na mrtvog muža je ne napuštaju, što žena priznaje Duroku. Oboje dolaze do odluke da je bolje da odu. Durok prati Anu do stanice i ukrcava je u voz, a on sam ide kolima u Pariz. Na putu se svako od njih priseća protekle večeri, pokušavajući da shvati šta je pošlo po zlu između njih. Žan-Luj stiže ranije u Pariz i čeka da voz stigne na peron. Prođe kroz gomilu putnika i sretne Anu, bacaju se jedno drugom u zagrljaj.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Glavne uloge
Anuk Eme
Žan-Luj Trentinjan
Ostale uloge

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]