Jehovini svedoci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dvorana Kraljevstva u Novom Sadu

Jehovini svedoci su hrišćanska verska zajednica sa preko 8,6 miliona članova širom sveta.[1] U većini zemalja imaju status pravnog lica.[2] Veruju da svoje učenje temelje isključivo na Svetom pismu odnosno Bibliji, i poznati su po svojoj propovedničkoj delatnosti.

Svake godine obeležavaju Spomen-svečanost, spomen na Hristovu smrt, i dva puta nedeljno održavaju sastanke u Dvoranama Kraljevstva, kako se nazivaju njihove bogomolje čiji naziv ukazuje na glavnu temu Hristovog propovedanja, dobru vest o Božjem kraljevstvu. Izdaju polumesečne i mesečne časopise Stražarska kula1 i Probudite se!, kao i druge biblijske publikacije na oko 700 jezika.[3] Svako izdanje Stražarske kule štampa se u više od 42 miliona primeraka, što je čini najtiražnijim časopisom na svetu.[4] Izdali su i prevod Biblije, prevod Novi svet na preko 185 jezika. Dobitnici su brojnih priznanja širom sveta za doprinos društvenoj zajednici.

Centralno verovanje Jehovinih svedoka je da se Bog, koji je u izvornim biblijskim spisima otkriven sa imenom Jehova, može upoznati kroz izvornu nauku Svetog pisma, stvarstvo, i delovanje svetog duha u sopstvenom životu, da mu se može približiti kroz iskazivanje vere u Isusa Hrista i sleđenje njegovog primera hrišćanskog života, čime se, ujedno, i „svedoči” o Božjoj uzvišenosti. Veruju da su dve najvažnije zapovesti Svetog pisma ljubav prema Bogu, kao i ljubav prema bližnjem koje moraju da se vide nečijim načinom života (Matej 22: 37, 38). Takođe veruju da će Bog, putem Božjeg Kraljevstva uskoro uspostaviti pravedan i savršen svet u rajskim uslovima i time opravdati svoju suverenost koja je prema Bibliji dovedena u pitanje u edenskom vrtu. Pravednici će imati mogućnost da večno žive, što je omogućeno žrtvom Božjeg sina, Isusa Hrista, za koju veruju da je najveći čin Božje ljubavi (Jovan 3:16). Odgovori na najvažnija pitanja o životu otkriveni su u Svetom pismu.

Istorijat Jehovinih svedoka[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci su u savremeno doba počeli da deluju u 1870-im. U početku su se zvali „Istraživači Biblije” ali su 1931. godine usvojili ime „Jehovini svedoci”. Direktan biblijski temelj za ovakav naziv je preuzet iz Isaije 43:10-12. Smatraju da, premda su na organizovan način u savremeno doba počeli da propovedaju krajem 19. veka, njihova vera i propovedanje nisu ništa novo, već predstavljaju obnovu izvornog hrišćanstva i da su oni koji su verno svedočili o Bogu postojali i tokom vekova koji su usledili nakon smrti poslednjeg apostola, premda su bili izolovani pojedinci i nisu na organizovan način to činili.

Jehova je izvorno biblijsko ime monoteističkog Boga (v. Izlazak 6:3; Psalam 83:18 i sl.). Ime Jehovini svedoci predstavlja one koji veruju u Jehovu, i koji žive po Jehovinim načelima izloženim u Bibliji.[5] Značenje svog imena vezuju za temelj iz Svetog pisma gde Bog one koji se trude da žive po njegovim merilima naziva svojim svedocima (Isaija 43:10, Jevrejima 12:1, Otkrivenje 3:14 i sl.). Jehovini svedoci veruju da Biblija pokazuje da su oni koji obožavaju Boga Biblije još pre 2700 godina nazvani njegovim svedocima. Jehovini svedoci smatraju da ih taj naziv izdvaja kao grupu hrišćana koji objavljuju istinu o Jehovi, Stvoritelju svega (Otkrivenje 4:11). Oni svedoče drugima svojim načinom života i tako što razgovaraju s njima o poruci Svetog pisma (Isaija 43:10-12; 1. Petrova 2:12).

Pred kraj 19. veka, Istraživači Biblije počeli su sistematski da proučavaju Sveto pismo. Oni su upoređivali doktrine koje su zastupale crkve sa onim što Sveto pismo zaista naučava. Ono što su saznali počeli su da objavljuju u knjigama, novinama i časopisu koji se sada zove Stražarska kula — glasnik Jehovinog Kraljevstva.U toj grupi bio je i Čarls Tejz Rasel čije su propovedi objavljivane u preko 2000 novina s početka 20. veka. Premda je Rasel predvodio u biblijskom obrazovnom delu u to vreme i bio prvi izdavač Stražarske kule, on nije bio osnivač neke nove religije. Cilj koji su imali Rasel i drugi Istraživači Biblije, kako se tada ta grupa nazivala, bio je da objave drugima učenja Isusa Hrista i da žive poput hrišćana u prvom veku. Pošto je Isus Osnivač hrišćanstva, Jehovini svedoci na njega gledaju kao na svog osnivača i uzora kojeg treba slediti (Kološanima 1:18-20).

Na području bivše Jugoslavije, Jehovini svedoci su prisutni već decenijama. Prvi put su bili zvanično priznati u Kraljevini Jugoslaviji, 9. septembra 1930. Zatim su u FNR Jugoslaviji registrovani 1953. Njihovo dugogodišnje postojanje bilo je u SR Srbiji potvrđeno 1977. Jehovini svedoci su 2010. upisani u Registar crkava i verskih zajednica, u skladu s novim Zakonom o crkvama i verskim zajednicama. Time su u Srbiji još jednom zvanično priznati kao verska zajednica, što je slučaj i u svim susednim zemljama.

Organizacija, struktura i aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci veruju da njihova organizaciona struktura sledi apostolski model koji je postojao u prvom veku. Hrišćani u prvom veku bili su organizovani u hrišćanske skupštine i održavali su sastanke na kojima su slavili Boga, proučavali svete spise i pružali podršku i ohrabrenje jedni drugima (up. Jevrejima 10: 24,25 i sl.). Jehovini svedoci nisu podeljeni na sveštenike i laike. Svi kršteni članovi su propovednici i učestvuju u delu propovedanja i poučavanja. Svedoci su organizovani u skupštine od približno 100 članova. U svakoj skupštini, duhovno zreli muškarci služe kao „starešine” (Titu 1:5). Starešine nisu plaćeni za ono što rade. Starešine pružaju vođstvo skupštini na temelju Pisma, organizuju pružanje pomoći i ohrabrenja u vreme potrebe, i pastirenje u slučaju specifičnih potreba sa ciljem jačanja vere. Osim onoga što rade za skupštinu, većina starešina ima zaposlenje i porodične odgovornosti koje iziskuju vreme i pažnju.

Međunarodno delo propovedanja nadgleda Vodeće telo. Vodeće telo je mala grupa hrišćana koja pruža smernice Jehovinim svedocima širom sveta. Ima dva zadatka: da nadgleda pripremu smernica na temelju Biblije koje se pružaju putem publikacija, sastanaka i škola Jehovinih svedoka (Luka 12:42), i da brine o međunarodnom delu Jehovinih svedoka tako što organizuje službu propovedanja. Vodeće telo nastoji da sledi uzor apostolâ i starešina iz prvog veka, koji su važne odluke donosili u korist cele hrišćanske skupštine (Dela apostolska 15:2, 6). Članovi Vodećeg tela, kao ni Jehovini svedoci širom sveta, ne smatraju ih vođama organizacije. Za svoje odluke oni traže vođstvo u Bibliji, i veruju da je Jehova Bog postavio Isusa Hrista za Poglavara skupštine, i da se njegov uzor treba slediti (1. Korinćanima 11:3; Efešanima 5:23). Glavno sedište Jehovinih svedoka nalazi se u Vorviku, u državi Njujork.

Delo propovedanja Jehovinih svedoka isključivo se finansira dobrovoljnim prilozima. Na sastancima se ne sakupljaju prilozi, niti se od članova uzima desetak (Matej 10:7, 8). Umesto toga, na mestima sastajanja nalaze se kutije za priloge kako bi oni koji žele da daju prilog mogli to i učiniti. Oni koji daju prilog ostaju nepoznati. Svedoci, takođe, nemaju plaćeno sveštenstvo. Pored toga, nisu plaćeni za to što idu od kuće do kuće, a i mesta sastajanja su uredna, praktična ali skromna. Svaki prilog koji se prosledi podružnicama Jehovinih svedoka koristi se za pružanje pomoći žrtvama prirodnih katastrofa, pokrivanje troškova misionara, gradnju objekata za sastajanje u zemljama u razvoju i štampanje i otpremu Biblija i drugih hrišćanskih publikacija. Jehovini svedoci veruju da ne treba da naplaćuju propovedanje biblijske poruke, već da se to treba dragovoljno i iz srca činiti vođeni načelom koje je postavio Isus Hrist u Mateju 10:8: „Besplatno ste dobili, besplatno i dajte”.

Kongres Jehovinih svedoka

Po uzoru na prvu hrišćansku skupštinu, svaki vernik, bilo da služi u glavnom sedištu, u podružnici ili u skupštini, učestvuje u delu propovedanja i lično razgovara sa drugima o biblijskoj poruci i o Božjem Kraljevstvu. Vernici na to gledaju kao izraz ljubavi prema bližnjima kroz prenošenje spasonosne biblijske poruke. Nadalje, na to takođe gledaju kao na izraz ljubavi prema Bogu i kao sleđenje primera prvih hrišćana i zapovesti Isusa Hrista koji je svoje učenike po dvoje slao da propovedaju biblijski poruku. Iako nikome ne nameću svoja verovanja, smatraju da drugi treba da imaju pravo da saznaju izvornu biblijsku poruku kako bi mogli da naprave informisani izbor.

Jehovini svedoci svake godine održavaju i velike skupove ili kongrese. U tim prilikama mnoge skupštine se skupljaju radi posebnog programa biblijske pouke. Postoje dve vrste kongresa. Kada se sastaje jedna pokrajina, to jest oko dvadeset skupštini koje su geografski blizu, to se zove pokrajinski sastanak. To se održava dva puta godišnje, obično u jesen i proleće. Jednom godišnje održava se regionalni kongres kada se sastaju nekoliko pokrajina. Svi događaji su besplatni, otvoreni za javnost i posećuje ih značajan broj pripadnika drugih konfesija.

Sedmični sastanci i Dvorana kraljevstva[uredi | uredi izvor]

Dvorana Kraljevstva Jehovinih svedoka

Hrišćanski sastanci Jehovinih svedoka se održavaju u porodičnoj atmosferi dva puta sedmično i u potpunosti su otvoreni za javnost. Ulaz je besplatan i nema sakupljanja priloga. Pored Jehovinih svedoka, sastanke posećuju i pripadnici drugih konfesija. Prisustvovanjem sastancima se ne postaje Jehovin svedok. Na sastancima se drži program biblijske pouke i biblijski govori u okviru kojih se razmatraju razne teme. Takođe se razmatraju praktični biblijski saveti i teme za savremenu porodicu, hrišćanski život, službu i slično. Hrišćanski sastanci Jehovinih svedoka su otvoreni za celu porodicu i pojedince. Svaki sastanak počinje i završava se pesmom kojom se hvali Bog i molitvom.

Bogomolja za hrišćanske sastanke Jehovinih svedoka se naziva Dvorana Kraljevstva. Sam naziv skreće pažnju na glavnu temu Isusovog propovedanja, naime dobra vest o Božjem kraljevstvu kao jedinoj nadi za čovečanstvo i sredstvo posvećenja Božjeg imena (up. Luka 8:1, Luka 4:43, Efešanima 6:15). Budući da je to glavna tema i njihovog propovedanja, bogomolja nosi taj naziv. Dvorane Kraljevstva su obično jednostavne građevine.

Učenje i verovanja[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci veruju u Svemoćnog Boga Jehovu, Boga Biblije, Stvoritelja neba i Zemlje, onog koji je na Zemlju poslao Isusa Hrista da svoj život da za posvećenje Božjeg imena i otkup čovečanstva. Takođe, veruju u Isusa Hrista kao Sina Božjeg i Spasitelja. Veruju da sveti duh, kao Božja sila, ima ključnu ulogu u ostvarenju Božje namere. Svoja verovanja temelje isključivo na Bibliji. Slede neka od verovanja Jehovinih svedoka[6].

Biblija[uredi | uredi izvor]

  1. Jehovini svedoci na Bibliju, to jest Sveto pismo, gledaju kao na poruku koju je Bog uputio ljudima (Jovan 17:17;2. Timoteju 3:16). Svoja verovanja temelje na svih njenih 66 knjiga, kako onih iz „Starog zaveta”, tako i onih iz „Novog zaveta”. Profesor Džejson Bedun je to zapazio kada je rekao da Jehovini svedoci zasnivaju „svoja verovanja i postupke na neizmenjenom biblijskom tekstu, bez unapred formiranih stavova o tome šta bi u njemu moglo da piše”(v. Bedun, Truth in Translation, University Press of America. str. 165). Premda prihvataju celu Bibliju, to ne znači da je bukvalno tumače. Kako se u nekim delovima Svetog pisma koristi se simbolika, veruju da te delove ne treba doslovno razumeti (Otkrivenje 1:1). Za Svedoke je od velike važnosti da se ono što veruju temelji na Bibliji. Veruju da sva religiozna učenja treba podvrgnuti ispitivanju kroz Sveto pismo kako bi se videlo da li se slažu s nadahnutim Pismom, bilo da ta učenja prezentuju oni sami ili neko drugi (2. Korinćanima 13:5).

Bog[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci propovedaju od kuće do kuće u Sofiji, Bugarska
Jehovini svedoci propovedaju u ulici u Lavovu, Ukrajina

Jehovini svedoci veruju da je Jehova jedini istiniti Bog i samo njega poštuju kao takvog. Veruju da je to Bog kome su služili Isus, Mojsije i Avraham. Kao Stvoritelj svega, on nema početak i njegovom postojanju nikad neće doći kraj (Psalam 90:2). Kako Biblija pokazuje, veruju da je on Duh, što znači da je viši životni oblik od materijalnih bića (Jovan 1:18; 4:24). Veruju da se Božje osobine ogledaju u onome što je stvorio i da celo stvarstvo, od mikro do makrokosmosa, svedoči o Božjoj neizmernoj ljubavi, mudrosti i moći. Takođe veruju da se još više o Božjoj ličnosti i osobinama može saznati iz Svetog pisma.

Svedoci su uverenja da se prema Svetom pismu, Božja ličnost otkriva kroz mnoge postupke, izjave, titule ali i kroz jedinstveno ime Jehova (što je oblik uobičajen na srpskom govornom području koji su u svom književnom opusu koristili i pisci poput Jovana Dučića, Desanke Maksimović i drugi). Budući da se u izvornim biblijskim tekstovima Božje lično ime usko vezuje za dubinu i nedokučivo bogatstvo i lepotu Božje ličnosti kao i za izvršenje njegove volje, a kako se spominje preko 7000 puta (više od bilo koje titule), smatraju neutemeljenom praksu menjanja izvornog teksta i zamenu tog imena titulom Gospod koja je prisutna u nekim prevodima Svetog pisma usled teološke predrasude i dogmatike naručilaca tih prevoda. Smatraju da Sveto pismo treba da oblikuje verovanja, a ne obrnuto da Sveto pismo treba oblikovati po verovanjima. Takođe veruju da je praksa brisanja Božjeg imena iz nekih savremenih prevoda u suprotnosti sa jednim od temeljnih načela koje je Isus Hrist istakao u molitvi poznatoj kao Očenaš: „Oče naš koji si na nebesima, neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9,10).

Jehovini svedoci veruju da je Bog duboko zainteresovan za dobrobit svakog pojedinca i da želi da svako izgradi blizak odnos sa njim. Međutim, veruju i da je Bog čoveku iskazao čast davši mu dar slobodne volje kako bi svako sam za sebe odlučio da li će obožavati Boga ili ne. Stoga smatraju da je jedino ljubav istinski motiv za služenje Bogu koji se prethodno treba upoznati. Bilo koja prisila, ili kakav drugi motiv bio bi pogrešan jer to mora biti odluka svakog pojedinca. Veruju da je moguće približiti se Bogu kroz molitvu i proučavanje Svetog pisma. Takođe veruju da je najveća zapovest Svetog pisma ljubav prema Bogu koja se očituje kako nečijim rečima, tako i ponašanjem i celokupnim načinom života.

Isus Hrist[uredi | uredi izvor]

Smatraju da je Isus Hrist Sin Božji[7], prvi od Božjih stvorenja, i da nikada nije tvrdio da je jednak Bogu Stvoritelju (Jovan 14:28, Otkrivenje 3:14). Veruju da se Bogu možemo približiti kroz sleđenje primera Isusa Hrista u našem životu te da je on posrednik između nesavršenog čoveka i svetog i uzvišenog Boga.

Imao je predljudsko postojanje i prenesen je sa neba u utrobu device Marije (Matej 1:22-25). Smatraju da je on u Bibliji obećani Mesija i da je položio svoj savršeni ljudski život kao žrtvu, čime je omogućeno spasenje za večni život onima koji pokazuju veru (Jovan 3:16). Pošto je savršeno odražavao Božje osobine, veruju da se kroz Isusa još bolje može upoznati Bog.

Isus je bio poznat kao „Učitelj” (Jovan 1:38; 13:13). Najvažnije od svega čemu je poučavao druge bila je „dobra vest o kraljevstvu”. To je vest o Božjem Kraljevstvu koje će vladati nad celom zemljom i omogućiti da poslušni ljudi zauvek srećno žive (Matej 4:23). Sve što je Isus govorio drugima naučio je od svog Oca. Zato je rekao: „Ono što naučavam nije moje, nego potiče od onoga koji me je poslao” (Jovan 7:16). Znao je da njegov Otac želi da ljudi čuju dobru vest o Kraljevstvu. Isus je voleo ljude i brinuo je o njima. Bio je pristupačan i blag. Čak su i deca bila slobodna pred njim (Marko 10:13-16). Isus je bio nepristran. Mrzeo je korupciju i nepravdu (Matej 21:12, 13). Poštovao je žene i uvažavao je njihovo dostojanstvo, iako ih u to vreme većina muškaraca nije nimalo poštovala (Jovan 4:9, 27). Isus je bio i ponizan. Jednom prilikom je oprao noge apostolima, što su obično radile sluge.

Svedoci veruju da je Isus najbolji primer poslušnosti Bogu. Šta god da je doživeo od svojih neprijatelja, ostao je veran svom nebeskom Ocu. Kada ga je Satana iskušavao, on mu se odlučno suprotstavio (Matej 4:1-11). Jedno vreme, neki Isusovi rođaci nisu verovali u njega i čak su govorili da je sišao s uma (Marko 3:21). Ali Isus nije dozvolio da oni utiču na njega, već je i dalje činio ono što je Bog želeo. Uprkos uvredama i zlostavljanju, ostao je veran Bogu i nije hteo da se osveti svojim protivnicima (1. Petrova 2:21-23).

Isus je ostao veran čak i kada se suočio sa okrutnom smrću. (Pročitati Filipljanima 2:8.) Trećeg dana nakon njegove smrti, nebeski Otac ga je uskrsnuo kao duhovno biće (1. Petrova 3:18). Nekoliko sedmica kasnije, Isus se vratio na nebo. Tamo je „seo Bogu s desne strane” i čekao da primi kraljevsku vlast (Jevrejima 10:12, 13). Dalje smatraju da je Isus Hrist kralj Božjeg Kraljevstva.

Božje Kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci veruju da je Božje Kraljevstvo jedina nada za čovečanstvo, da je to stvarna vladavina koja će uskoro uništiti sadašnji zli sistem stvari, uključujući sve ljudske vladavine i da će zatim uspostaviti novi sistem u kome će vladati pravednost i rajski uslovi (Otkrivenje 21:3,4) Ovo će se dogoditi u Božjem ratu, Armagedonu (Otkrivenje 16:14-16; 19:19).

Ne veruju da se Božje Kraljevstvo nalazi u ljudima, već da je doslovno (Luka 17:21).

S obzirom na to da Jehovini svedoci treba da pokazuju ljubav prema svojim bližnjima, ljudima propovedaju dobru vest o Božjem Kraljevstvu. Služba propovedanja je sastavni deo njihovog veroispovedanja i takođe biblijska zapovest (Marko 13:10)

Veruju da će se Božje Kraljevstvo uspostaviti na Zemlji skorim dolaskom Hristovog hiljadugodišnjeg Kraljevstva koji će biti nevidljiv. Interesantno je zapaziti da se izvorno grčka reč u Bibliji koja ukazuje na Hristov drugi dolazak, parusija, doslovno prevodi sa „nevidljiva prisutnost” na šta ukazuje biblijski kontekst.[8]

Nebeski život[uredi | uredi izvor]

Veruju da će 144.000 duhom pomazanih hrišćana biti sa Hristom u nebeskom kraljevstvu i vladati s njim kao kraljevi (Otkrivenje 7:4). Ne veruju da je nebo nagrada za svakog dobrog čoveka (Otkrivenje 14:3). Za veliku većinu pravednih i krotkih ljudi, veruju da će živeti na Zemlji, u zdravoj sredini i društvu, tj. rajskim uslovima kakvi su bili na početku ljudske istorije (Psalam 37:10,11; Psalam 72: 7, 16; Jovan 3:16; Psalam 46:9; Isaija 2:4, 32:18, 65: 21-25, Otkrivenje 21: 3,4 i sl.)

Zemlja[uredi | uredi izvor]

Veruju da će se ispuniti Božji prvobitni naum sa Zemljom, da će Zemlja biti u potpunosti nastanjena pravednim i krotkim ljudima i da će se oni radovati večnom životu u ljudskoj savršenosti i zdravoj životnoj sredini (Psalam 37:29) kako je to bila prvobitna Božja namera sa Adamom i Evom. Veruju da će mrtvi vaskrsnuti i dobiti mogućnost da uživaju u tim blagoslovima (Matej 22:31,32).

Za razliku od kreacionista, ne veruju da je Zemlja stvorena za šest doslovnih dana, jer izvorno hebrejski izraz za „dan” u Bibliji može značiti 1.000 godina, dug vremenski period, ili neodređen period. Odbacuju darvinističku teoriju o evoluciji, ali ne osporavaju mikroevoluciju.[9]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci veruju da mrtvi nisu svesni ničega, da ne osećaju ni bol ni zadovoljstvo u nekom duhovnom području (Propovednik 9:5). Mrtvi postoje samo u Božjem sećanju i nadaju se njihovom vaskrsenju koje će se odigrati nakon uspostavljanja Božjeg Kraljevstva na Zemlji (Jovan 5:28, 29; Dela apostolska 24:15; Otkrivenje 20:4-6)

Poslednji dani[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci smatraju da su 1914. godine na Zemlji počeli poslednji dani, što je biblijski izraz za završnu fazu postojanja ljudskog poretka vlasti nad Zemljom koji je obeležen porastom ratova, kriminala, prirodnim katastrofama ali i globalnim padom moralnih vrednosti, kako je prorečeno u Bibliji (2. Timoteju 3:1-5). Ljubitelji pravednosti će preživeti predstojeće uništenje takvog sistema i ući u očišćenu Zemlju. Ne veruju u to da će sama Zemlja biti uništena, već sistem vladanja nad Zemljom (Propovednik 1:4; Matej 24: 3). Da su poslednji dani počeli 1914. objašnjavaju biblijskom hronologijom i proročanstvima iz Starog zaveta. Naime, te godine su se završila „sedam vremena” (2520 godina) koja su započeta 607. p. n. e. (Danilo 4:16, Brojevi 14:34; Otkrivenje 11:2,3) a koja su ukazivala na ponovno uspostavljanje Božje vlasti kroz Božje kraljevstvo, prvenstveno u duhovnom području a, nakon Armagedona, i na Zemlji. Veruju da na to ukazuju kako ispunjenja biblijskih proročanstava o poslednjim danima (Matej 24: 3 — 14; 2. Timoteju 3: 1-5) tako i intenzitet i obim događaja na svetskoj sceni od te godine.

Odvojenost od sveta[uredi | uredi izvor]

Ilustracija iz biblijskog prevoda Novi svet koji su objavili Jehovini svedoci. Veruju da je Isus Hrist umro na stubu

Za Jehovine svedoke je važno da „ne budu deo sveta”, kako je Isus rekao i za svoje sledbenike (Jovan 15:19). Smatraju da treba da pokazuju ljubav prema svim svojim bližnjima bez predrasuda prema rasi, naciji ili veri, ali i da to načelo odvojenosti uključuje da se ne mešaju u politiku i ne učestvuju u ratovima bilo kog naroda i zato odbijaju aktivnu vojnu službu (uz to, dodatni razlozi su poštovanje ljudskog života i biblijske zapovesti „ne ubi” i sl.), ali poštuju vlasti jer smatraju da su privremene i postavljene od Boga (Matej 26:52; Rimljanima 13:1). Poštuju zakone sve dok nisu u neskladu sa Božjim zapovestima. Istoričari i istraživači potvrđuju istovetan stav prvih hrišćana prema načelu „odvojenosti od sveta” (up. Hekl&Sigma, On the Road to Civilisation; Bandou, Beyond Good Intentions; Gibon, Opadanje i propast Rimskog carstva; Barns, The Rise of Christianity; Neander, The History of Christian Religion and Church in First Three Centuries, i dr.).

Smatraju da moraju da se brinu za materijalne potrebe svojih porodica, ali da treba da se klone pohlepne težnje za materijalnim stvarima kakva vlada u svetu, kao i lične slave i preterane zaokupljenosti zadovoljstvima (1. Timoteju 6:9,10). Cene i veruju u vrednost obrazovanja, ali savetuju da se koristi uravnoteženo i odgovorno i ne po cenu porodice, zdravlja ili duhovnosti. (Matej 6:33).[10]

U svom obožavanju ne koriste likove, kipove i simbole, poštujući biblijska načela o izbegavanju idolopoklonstva, kao i Hristovu zapovest da se Boga treba obožavati „duhom i istinom” (Jovan 4:24). Takođe, smatraju da obožavanje krsta kao simbola nema biblijskog utemeljenja, što s aspekta biblijskog gledišta o idolopoklonstvu, što s aspekta izvorne biblijske reči za sredstvo Hristovog pogubljenja (grč. stavros, dosl. stub; up. The Imperial Bible-Dictionary,Edited by P. Fairbairn (London, 1874), Vol. I. str. 376.; A Greek-English Lexicon, by Liddell and Scott; The Non-Christian Cross, by J. D. Parsons; G. Samuelsson, Crucifixion in Antiquity — An Inquiry into the Background of the New Testament Terminology of Crucifixion,2007, University of Gothenburg i sl.) i paganskog porekla krsta kao verskog simbola. Takođe, veruju da Biblija izvorno pokazuje da se hrišćani ne prepoznaju po simbolima, već po sleđenju i poštovanju Hrista kao uzora u životu, te po iskrenoj ljubavi prema Bogu i bližnjima i dubokom poštovanju prema Bibliji kao Božjoj reči koje se očituje u pridržavanju njenih načela. Poštuju svačije pravo na slobodu izbora po pitanju verovanja.

Praznici[uredi | uredi izvor]

Za razumevanje gledišta Svedoka po pitanju popularnih praznika, bitno je razumeti da se ono temelji na biblijskim načelima koja ukazuju na važnost porekla praznika (npr. da li je u korenu neki paganski kult, tradicija ili sujeverje ili ne; up. biblijsko gledište o mešanju paganskih elemenata sa proslavama u čast Boga u biblijskoj knjizi Izlazak 32:5-7, kao i načela u 2. Korinćanima 6:14, 15, 17, Marko 7: 6-8, Jezekilj 44:23, i sl.). Stoga, ukoliko neki praznik ima pagansko poreklo, ne slave ga. Ukoliko praznik nema pagansko poreklo, i ne narušava biblijska načela hrišćanske neutralnosti po pitanju politike, ili primerene zabave, obeležavaju. Poznati su i po obeležavanju godišnjice smrti Isusa Hrista, poznatu kao Spomen-svečanost (u narodu kao Tajna večera). Poštuju svačije pravo na izbor verovanja i verskog autoriteta.

Rođendani[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci ne slave rođendane iz više razloga. Prvi razlog je što rođendanske proslave imaju pagansko poreklo. Prema delu Funk & Wagnalls Standard Dictionary of Folklore, Mythology, and Legend, ove proslave potiču od verovanja da na dan nečijeg rođenja „zli duhovi i zle sile mogu da naude slavljeniku” i da „dolazak prijatelja i njihove lepe želje mogu zaštititi tu osobu”. Prema studiji The Lore of Birthdays navodi se da je datum rođenja u drevna vremena „bio važan za pravljenje horoskopa” koji se temeljio na „astrologiji prožetoj misticizmom”. U knjizi se dalje navodi da „rođendanske sveće, prema narodnom verovanju, imaju posebnu magijsku moć u ispunjavanju želja”. Sujeverje, bavljenje magijom i spiritizam se osuđuju u Svetom pismu (up. Ponovljeni zakoni 18:14; Galatima 5:19-21).

Drugi razlog je što prvi hrišćani nisu slavili rođendane. The World Book Encyclopedia navodi da su „slavljenje bilo čijeg rođenja oni smatrali paganskim običajem”. (up. i The History of the Christian Religion and Church, During the Three First Centuries (New York, 1848), Augustus Neander;The Imperial Bible-Dictionary (London, 1874), edited by Patrick Fairbairn, Vol. I. str. 225 i sl.). Veruju da Biblija navodi da su apostoli i drugi učenici koje je poučavao sam Isus postali uzor za sve hrišćane (2. Solunjanima 3:6). Nadalje, pažljivim analiziranjem Svetog pisma koje pokriva više od milenijum istorije Božjih slugu, pokazuje da se nigde ne spominje da je neki Božji sluga slavio rođendan. Tačno je da se u Bibliji spominju dva rođendana, ali radilo se o osobama koje nisu služile Bogu. Oba ova događaja predstavljena su u negativnom svetlu (Postanak 40:20-22; Marko 6:21-29).

Kao i svi dobri roditelji, Svedoci pokazuju ljubav prema svojoj deci preko cele godine, između ostalog i tako što im daju poklone i organizuju zabave koje nisu povezane sa rođendanskim običajima.

Božić[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci duboko veruju u Isusa Hrista, ali Božić ne slave iz više razloga. Jedan je taj što nema dokaza da se Isus rodio 7. januara, odnosno 25. decembra; datum njegovog rođenja nije zabeležen u Svetom pismu a okolnosti u vezi sa rođenjem ukazuju da se ono nije desilo tokom hladnih zimskih meseci (up. navod Luki 2:8-11, gde se daje opis pastira koji su bili na poljima tokom noći u vreme Isusovog rođenja, što smatraju da ne može biti slučaj zimi). Datum proslave Božića koincidira sa paganskim praznicima na kojima su se slavili kultovi paganskih božanstava.[11][12] Nadalje, Isusovi apostoli i prvi učenici nisu slavili Božić. New Catholic Encyclopedia navodi da je „proslava Hristovog rođenja uvedena tek 243. godine [n. e.]”, što je više od jednog veka nakon smrti poslednjeg apostola. Takođe, „Rani hrišćani nisu slavili [Isusovo] rođenje zato što su smatrali da je proslava bilo čijeg rođenja paganski običaj” (The World Book Encyclopedia). Što se tiče mnogih običaja povezanih sa proslavom Božića, zbog njihovog paganskog porekla ih ne praktikuju. Slede neki navodi iz svetovnih izvora:

  • Gozbe, zabave u povezanosti s Božićem

The Encyclopedia Americana kaže: „Saturnalije, rimska svetkovina koja se proslavljala sredinom decembra predstavljala je obrazac za mnoge običaje u vreme Božića. Na primer, iz ove proslave proistekle su obimne gozbe, davanje poklona i paljenje sveća.”

  • Svetiljke i kićenje

Encyclopædia Britannica navodi da se tokom Saturnalija „nisu obavljali nikakvi poslovi”. Evropljani su ukrašavali domove „svetiljkama i zimzelenim biljkama raznih vrsta” da bi proslavili zimsku kratkodnevicu i oterali zle duhove (The Encyclopedia of Religion).

  • Žito

„Stecište vegetativne snage, simbol plodnosti, nastanka života, besmrtnosti, večitog obnavljanja, zdravlja; ima produktivnu i zaštitnu simboliku […] javlja se kao simbol mnoštva i bogatstva […] Zasipanje žitom na Božić i Novu godinu bio je magijski obred bajanja za obilje hleba (opšteslov.): zasipali su čeljad i kuću, koledare, polažajnika, ritualne predmete (badnjak, snop)” (Slovenska mitologija: enciklopedijski rečnik).

  • Badnjak

„Kult drveta bio je uobičajen među paganskim narodima u Evropi i opstao je čak i nakon njihovog preobraćenja na hrišćanstvo” (Encyclopædia Britannica). Preživeo je u formi različitih obreda i običaja, uključujući i korišćenje za badnjak. „Hrast je drvo boga gromovnika u indoevropskim religijama. U čast Peruna, slovenskog gromovnika, paljene su vatre od hrastovih grana” (Duh paganskog nasleđa u srpskoj tradicionalnoj kulturi).

Dodatni razlog zašto ne slave Božić je taj što u Bibliji ne postoji nikakva naznaka da bi se to trebalo činiti bilo kog datuma. Sa druge strane, Isus je zapovedio obeležavanje spomena na njegovu smrt, a ne na rođenje (Luka 22:19, 20).

Iako im je važno šta drugi misle o njima, drže se biblijskih načela čak i ako zbog toga neće naići na razumevanje. Sa druge strane, poštuju pravo svake osobe da odluči za sebe i ne zalažu se na bilo koji način na sprečavanje drugih da slave Božić. Istu meru poštovanja očekuju i prema njima.

Vaskrs[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci duboko veruju u Hrista kao svog spasitelja kao i da je vaskrsao iz mrtvih, što smatraju i suštinom hrišćanske vere naglašavajući to tokom svog propovedanja drugima. Međutim, kao i u vezi sa Božićem, pagansko poreklo vaskršnjih običaja je razlog zašto veruju da to nije način na koji bi se trebalo obeležiti Hristovo vaskrsenje i odati mu čast koristeći simbole kultova plodnosti. Slede neki navodi referentnih svetovnih autoriteta o poreklu vaskršnjih simbola i običaja:

  • Jaja

„Slovenska mitologija: enciklopedijski rečnik”: „Po narodnim predstavama, početak svih početaka, stecište životne snage, simbol preporoda i plodnosti […] Uskršnja jaja su čuvali u kući tokom čitave godine kao magijsko sredstvo.” Prema istom izvoru, jaje je imalo ulogu „zaštitnika i sredstva koje rasteruje zlo”.

  • Zečevi

Zec je simbol plodnosti „preuzet iz drevnih paganskih proslava u čast proleća s područja Evrope i Bliskog istoka koje su bile propraćene obredima i upotrebom simbola” (Encyclopædia Britannica).

  • Koreni običaja

The American Book of Days: „Nema sumnje da je Crkva u svojim ranim danima usvojila stare paganske običaje i dala im hrišćansko značenje.”

U knjizi „Duh paganskog nasleđa u srpskoj tradicionalnoj kulturi” se navodi: „Iako formalno organizovani kao hrišćanski praznici, narodni običaji u godišnjem ciklusu sadrže prikriven raniji obredni sadržaj. Budući, dakle, da su vezani za različite hrišćanske, crkvene praznike, karakteristični paganski elementi dobijaju svoj pravi smisao i značaj ukoliko se sagledaju u nešto širem obrednom kontekstu.”

Smatraju da je ova njihova odluka čvrsto utemeljena na Svetom pismu, a ne na jednostavnom sleđenju verskih tradicija i predanja (up. Matej 15:3). Iako će drugima rado objasniti svoje gledište o Vaskrsu, poštuju pravo svake osobe da odluči za sebe.

Nova godina[uredi | uredi izvor]

Prema jednoj enciklopediji, rimski vladar Julije Cezar je 46. p. n. e. utvrdio 1. januar kao Novu godinu. Rimljani su taj dan posvetili bogu Janusu, bogu ulaza, vrata i početaka.[13]

Jehovini svedoci smatraju da su na mnogim obeležavanjima Nove godine pijančenja deo proslave i savetuju da ih se izbegava (1. Petrova 4:3,4; Galatima 5:19-22).

Spomen svečanost[uredi | uredi izvor]

Spomen-svečanost, odnosno Gospodova večera jeste znak sećanja na smrt Isusa Hrista. Jehovini svedoci smatraju da je ovo jedini događaj za koji je Isus zapovedio svojim učenicima da obeležavaju (Luka 22:19; 1. Korinćanima 11:26).

Spomen svečanost skreće pažnju na značenje Hristove smrti u vezi sa ostvarivanjem Božjih namera. Naime, veruju da Isusova smrt omogućava večni život onima koji pokazuju veru. Time se ostvaruje Božja prvobitna namera sa Zemljom i time dolazi do izražaja Jehovina ljubav prema čovečanstvu (Postanak 1:28; Jovan 3:16).

Na Spomen svečanosti hleb i vino se ne pretvaraju u pravo, doslovno Telo i Krv Hristovu, već stoje kao simboli istih.

Primenjivanje biblijskih saveta[uredi | uredi izvor]

Lični biblijski studij

Jehovini svedoci veruju da je važno sada primeniti savete iz Božje reči u svakodnevnom životu — kod kuće, u školi, na poslu i u svojoj skupštini. Bez obzira kako je neko ranije živeo, može postati Jehovin svedok ako prestane sa navikama koje Božja reč osuđuje i primenjuje božanske savete iz nje. Primenjivanje biblijskih saveta je proces koji se ne završava — hrišćanin treba da nastoji da što bolje upozna i sledi Bibliju (2. Korinćanima 13:5)

Ako postoje dokazi da jedan Jehovin svedok ne živi u skladu sa biblijskim učenjima i ne kaje se zbog tog ponašanja, on biva isključen iz hrišćanske skupštine. Postupci koji se ne tolerišu su na primer blud, homoseksualnost, opijanje, nemedicinska upotreba droga, laganje, krađa, ubistvo i sl.

Za postupke koje Biblija direktno ne osuđuje Jehovin svedok ne može biti isključen, ali veruju da je dobro slediti biblijsko načelo koje kaže: „Sve mi je dozvoljeno, ali nije sve korisno” (1. Korinćanima 6:12). U skladu s tim, Jehovini svedoci ne postavljaju kruta pravila o tome kakva se muzika sme slušati, kako se treba oblačiti, koju vrstu zabave izabrati i sl., mada izbegavaju sve što bi moglo da našteti njihovoj duhovnosti. Podstiču na zdravu selektivnost pri izboru zabave, poštujući slobodu izbora.

Medicinska nega[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci visoko cene kvalitetnu medicinsku negu, zalaganje lekara na tom polju, kao i napredak nauke. Za razliku od nekih denominacija, ne veruju u tzv. „lečenje verom”. U okviru organizacije postoje Službe za podršku pacijentima i lekarima i Odbori za odnose sa bolnicama koje pružaju medicinska istraživanja za konkretne slučajeve, konsultacije sa specijalistima, prezentacije medicinskom osoblju, a takođe omogućuju besplatan pristup najnovijim medicinskim istraživanjima na polju beskrvne medicine za stručnjake iz te oblasti (v. https://www.jw.org/en/medical-library/).

Neke metode lečenja smatraju da su u sukobu s biblijskim načelima i zato ih odbijaju. Primera radi, ne prihvataju transfuziju krvi jer Sveto pismo zabranjuje unošenje krvi u organizam (Dela apostolska 15:20). Sveto pismo takođe zabranjuje lečenje i postupke u kojima je zastupljen okultizam, gatanje i bajanje(Ponovljeni zakoni 18:10-12). Međutim, to što odbijaju transfuziju ne znači da odbijaju i lečenje drugim metodama. Svedoci prihvataju frakcije krvi, beskrvna sredstva za povećanje volumena krvi i alternative, kao i kvalitetno beskrvno lečenje. Mnogi zdravstveni stručnjaci koriste metode koje pacijentu mogu spasti život a pri tome se ne sukobe s biblijskim merilima. Metode lečenja bez transfuzije obuhvataju sistematsko korišćenje odgovarajućih kliničkih strategija za kontrolu krvarenja i izbegavanje anemije. Pod tim se podrazumeva korišćenje kombinacije lekova, opreme i medicinskih/ hirurških tehnika za smanjenje ili sprečavanje gubitka krvi, kao i za stimulisanje pacijentovog organizma da stvara krv. Ovaj pristup poznat je kao beskrvna hirurgija i medicina.

Tvrdnja da svake godine umre veliki broj pacijenata koji odbiju transfuziju potpuno je neosnovana. Hirurzi redovno izvode komplikovane hirurške zahvate bez transfuzije krvi, kao što su operacije na srcu, ortopedske operacije i transplantacije organa (vidi The Journal of Thoracic and Cardiovascular Surgery, tom 134, br. 2. str. 287—288; Texas Heart Institute Journal, tom 38, br. 5. str. 563; Basics of Blood Management. str. 2 i Continuing Education in Anaesthesia, Critical Care & Pain, tom 4, br. 2. str. 39). Pacijenti koji ne prime transfuziju krvi, među kojima su i deca, obično se oporave jednako dobro ili čak i bolje od pacijenata koji prime krv (vidi The Journal of Thoracic and Cardiovascular Surgery, tom 89, br. 6. str. 918 i Heart, Lung and Circulation, tom 19. str. 658.) U svakom slučaju, niko ne može sa sigurnošću reći da će pacijent umreti ako odbije transfuziju krvi, niti da će preživeti ako je prihvati. Jehovini svedoci prihvataju transplantaciju organa.

Stav medicinskih krugova po pitanju beskrvnog lečenja otkriva da „mnoge metode koje su razvijene radi pacijenata koji su Jehovini svedoci narednih godina postati standard u lečenju” (Continuing Education in Anaesthesia, Critical Care & Pain, tom 4, br. 2. str. 39.) . U naučnom članku iz 2010. u časopisu Heart, Lung and Circulation kaže se da „’beskrvna hirurgija‘ ne treba da bude ograničena samo na J[ehovine] s[vedoke], već treba da postane sastavni deo svakodnevne hirurške prakse”. Hiljade lekara širom sveta sada koriste tehnike za smanjenje gubitka krvi prilikom obavljanja komplikovanih operacija bez transfuzije. Ovakve metode beskrvnog lečenja koriste se čak i u zemljama u razvoju i traže ih mnogi pacijenti koji nisu Jehovini svedoci.

Zalaganje Jehovinih svedoka da se pronađu alternative transfuziji krvi pokrenulo je mnoga istraživanja u oblasti beskrvne medicine koja su doprinela razvoju kvalitetnog i niskorizičnog lečenja svih pacijenata koji iz bilo kog razloga odbijaju transfuziju krvi. Metode beskrvnog lečenja koje su razvijene radi pacijenata koji su Svedoci sada koriste svim pacijentima. U mnogim zemljama, svi pacijenti mogu izabrati beskrvno lečenje i tako izbeći rizike povezane s transfuzijom, kao što su bolesti koje su prenose putem krvi, reakcije imunološkog sistema i komplikacije zbog ljudskih grešaka. Jedan od većih skandala tog tipa dogodio se u Velikoj Britaniji gde je veliki broj pacijenata zaražen hepatitisom C i HIV-om, a smrt 2400 osoba se dovodi u vezu sa zaraženom krvi

Kada je reč o stavu ranih hrišćana prema istom biblijskom načelu, istorijski izvori (npr. Tertulijan (cca. 155 n. e. — 220. n. e.)) navode sledeće govoreći o paganima „Pogledaj one koji u areni pohlepno uzimaju svežu krv opakih zločinaca (…) i odnose je da izleče svoju epilepsiju”. Za razliku od toga, za hrišćane je naveo da oni: „čak nemaju krv životinja u obrocima. (…) Kad sudite hrišćanima, nudite im kobasice punjene krvlju. Znate, dakako, da im to nije dopušteno.” (Tertullian, Apologetical Works, and Minucius Felix, Octavius (New York, 1950), translated by Emily Daly. str. 33.)

Jehovini svedoci poštuju svačije pravo na samoopredeljenje, tj. slobodu izbora metode lečenja.

Doprinos društvu[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci su dobitnici brojnih priznanja za doprinos društvenoj zajednici širom sveta. Ona uključuju priznanja brojnih institucija, vladinih službi i organizacija za doprinos zaštiti životne sredine, pružanju pomoći i humanitarnom radu u vreme prirodnih katastrofa, individualnim delima humanosti, organizovanoj pomoći azilantima i zatvorenicima, pomoć osobama sa posebnim potrebama i invaliditetom, pomoć obrazovnom sistemu za prevenciju vršnjačkog nasilja i sl. (v.https://www.jw.org/sr-latn/jehovini-svedoci/doga%C4%91aji-i-zanimljivosti/doprinos-dru%C5%A1tvu/)

Svojim biblijskim obrazovnim delom i aktivnostima, Svedoci takođe daju svoj doprinos rušenju rasnih, etničkih i drugih predrasuda u društvu, borbi za ljudska prava. Svedocima je 31. maja 2017. u Rusiji uručen orden „Roditeljska slava” od strane predsednika Putina koja se dodeljuje porodicama koje se smatraju modelom za poseban doprinos jačanju porodičnih vrednosti u društvu (v. https://www.jw.org/sr-latn/vesti/novosti/po-regionima/rusija/predsednik-putin-jehovinim-svedocima-uru%C4%8Dio-nagradu-za-roditeljstvo/).

Sličnosti i razlike sa drugim verskim grupama[uredi | uredi izvor]

Za razliku od adventista ne dele jela na „čista” i „nečista”. Dok adventisti govore da će drugi dolazak Hristov biti vidljiv, Svedoci veruju da će biti nevidljiv. Jehovini svedoci ne svetkuju subotu jer smatraju da je Hrist svršetak Mojsijevog zakona koji je propisivao svetkovanje Sabata, prinošenje životinjskih žrtava i drugih praksi koje nisu prenesene u hrišćanstvo, premda načela na kojima su se temeljile jesu neprolazna.

Svedoci se sa judejstvom i islamom slažu u tome što odbacuju crkvenu dogmu o Svetoj Trojici. Isusa Hrista smatraju Božjim Sinom a ne Bogom Stvoriteljem i izvorom života. Međutim, od judaizma se razlikuju u tome što priznaju Isusa Nazarećanina za Mesiju, što odbacuju starozavetne praznike sa subotom i starozavetni obredni zakon i što slobodno spominju Jehovino ime koje je judejskim sujeverjem zabranjeno da se izgovara, premda se na više hiljada puta spominje u hebrejsko-aramejskom delu Svetog pisma (tzv. Stari zavet).

Za razliku od drugih religija i crkava, strogo su politički neutralni, ne podupiru, niti učestvuju u ratnim sukobima, niti slave praznike koji su paganskog porekla. Ne koriste verske simbole u obožavanju jer veruju da, prema Isusovim rečima, Boga treba obožavati „duhom”, bez korišćenja predmeta (Jovan 4:24). Veruju da je klanjanje pred likovima, kipovima i slikama, njihovo korišćenje za ulogu posrednika i predstavljanja Boga neumesno za veličanstvo Stvoritelja, te da je oblik idolopoklonstva i da je ono u Svetom pismu zabranjeno. Zbog toga ih i ne koriste u svom obožavanju. Takođe, veruju da prema Bibliji verski simboli nisu znak raspoznavanja hrišćana, već ljubav prema Bogu i bližnjima nalik Hristovoj i duboko poštovanje prema Božjoj reči (Jovan 13:34,35).

Publikacije[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci objavljuju mesečna i polumesečna izdanja časopisa Stražarska kula1 (izlazi na 369 jezika) i Probudite se! (izlazi na 226 jezika)[14]. Osim tih časopisa objavili su niz knjiga i brošura kao i svoj prevod Svetog pisma, prevod Novi svet. Štampanje ovih publikacija finansira se dobrovoljnim prilozima.

Glavna publikacija koju koriste kad vode besplatne biblijske kurseve sa ljudima jeste Šta Biblija zaista naučava?, koja je izdata 2005.

Prevod Svetog pisma Novi svet[uredi | uredi izvor]

Razna izdanja prevoda Novi svet

Prvo izdanje ovog prevoda svedoci su izdali 1950. na engleskom i na tom jeziku je revidiran 1984. i 2013. Grupa koja je prevela Sveto pismo formirana je 1947. i Jehovini svedoci tvrde da su njeni članovi poticali iz raznih nacionalnosti.[15] Zatražili su da Biblijsko i traktatno društvo Stražarska kula, korporacija koju koriste Jehovini svedoci da bi izdavali svoju literaturu, nikada ne objavi njihova imena[16]. Ovaj prevod je izložen raznim kritikama — neki kritičari ga smatraju neiskrenim[17], a drugi ga svrstavaju u bolje savremene prevode Biblije[18][19]. Ceo prevod je dostupan na njihovom zvaničnom veb-sajtu jw.org .[20]

Ovaj prevod postoji i na srpskom jeziku, a preveden je sa engleske verzije izdate 1984.[21] Prevod Novi svet je dostupan na 125 jezika.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci žive u skoro svim zemljama, ali ni u jednoj ne čine veliki deo stanovništva. U avgustu 2019. bilo je oko 8,68 miliona aktivnih objavitelja.[22] Osoba se računa kao objavitelj ako učestvuje u službi prenošenja dobre vesti.

Broj objavitelja je skoro uvek u porastu ali se intenzitet rasta smanjuje. Ipak, od sredine 1990-ih do današnjih dana broj objavitelja je porastao sa 4,5 na preko 8 miliona.[23]

Kritika[uredi | uredi izvor]

Tradicionalne hrišćanske crkve, pored ostaloga, Jehovinim svedocima zameraju što su Isusa proglasili za stvorenje, tvorevinu. Iako je sam Isus rekao da svi treba da poštuju Sina, kao što poštuju Oca (Jovan 5:23).[24] oni to ne čine, nego Oca poštuju više, kao Boga, a Isusa manje, kao stvorenje. Ako je Isus stvorenje, kako tvrde Jehovini svedoci, a traži da ga se jednako poštuje kao i Boga Oca, onda on traži da se jednako poštuje tvorac i deo tvorevine, a to je idolopoklonstvo, nešto što Biblija osuđuje.

Proganjanje[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci su prisutni i tolerisani u mnogim zemljama, ali ponegde doživljavaju proganjanja i zabrane.

Vrhovni sud Rusije, gde pokret tvrdi da je imao 175,000 sledbenika, je 20. aprila 2017. godine proglasio Jehovine svedoke ekstremističkom organizacijom, zabranio dalje delovanje, i zaplenio celokupnu imovinu organizacije.[25]

Odgovor na kritike[uredi | uredi izvor]

U više navrata, Jehovini svedoci su u štampanom i elektronskom obliku na svom zvaničnom sajtu jw.org (deo „O nama”) odgovarali na uobičajena pitanja i kritike. Tamo se mogu naći brojni odgovori, a moguće je dobiti ih i putem kontakta sa lokalnom podružnicom.

Da li su sekta?[uredi | uredi izvor]

Sekta je najčešće grupa koja unutar neke religije zastupa drugačija teološka uverenja od crkve od koje se odvojila ili manja grupa koja se odvojila od neke crkve da bi osnovala novu religiju. Jehovini svedoci nisu se odvojili ni od jedne crkve, a njihova verovanja se temelje na prvovekovnom hrišćanstvu, te se po svim sociološkim parametrima ne mogu smatrati sektom. Širom sveta, i u regionu, institucionalno i u brojnim naučnim studijama priznati su kao hrišćanska religija sa jednakim statusom kao i ostale priznate religije. Neke religije svako odstupanje od svojih proklamovanih dogmi proglašavaju sektom, što je gledište koje je naučno neutemeljeno i odbačeno.[26][27][28][29]

Ne smatraju ni da su kult jer njihovo veroispovedanje je njihov stil života, a ne ritualna predanost. Ne slede ljude, niti se izdvajaju iz društva, jer žive i rade među drugim ljudima; njihova propovednička delatnost, sastanci i kongresi su u potpunosti otvoreni za javnost.[30]

Izmene u nekim verovanjima[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci su uvek svoja verovanja temeljili na Svetom pismu kao autoritetu. To je razlog zbog čega su tumačenje nekih stihova menjali kada je došlo do poboljšanog razumevanja. Nasuprot tvrdnjama nekih kritičara, Jehovini svedoci nikada nisu nastojali da prikriju promene do kojih je došlo u tumačenju pojedinih stihova već su ih redovno objavljivali u svojim publikacijama sa širokom distribucijom široj javnosti (primera radi, videti odrednicu „Pojašnjenje naših verovanja”, pod glavnim naslovom „Jehovini svedoci”, u onlajn biblioteci). Te izmene se nikada nisu ticale ključnih biblijskih nauka u koje veruju i za koje smatraju da su centralne za hrišćansku veru i blizak odnos s Bogom (identitet Boga, otkupna žrtva, spasenje, Isus Hrist, Božja namera sa ljudima i zemljom, stanje mrtvih, molitva, krštenje i sl.).

Jehovini svedoci veruju da spremnost na korekcije ukazuje na iskrenost želje da se zaista ispravno razume Sveto pismo i stoga su spremni na izmene iako će to naići na kritike neistomišljenika koje im nisu preče od ispravnog razumevanja biblijske istine. Takođe veruju da poznavaoce Biblije ne iznenađuju promene u razumevanju iz više razloga. Veruju da su te promene su u skladu s onim što stoji u Poslovicama 4:18: „Ali staza je pravednih kao blistava svetlost koja sve jače svetli dok ne bude potpuni dan” te da Bog postepeno otkriva istinu iz svoje Reči onda kada smatra da je vreme za to (1. Petrova 1:10-12). Takođe veruju da je u Svetom pismu prorečeno da će Bog u vremenu kraja sve brže otkrivati tu istinu (Danilo 12:4). Nadalje, veruju da takve izmene nikako ne mogu diskreditovati bilo koga jer Sveto pismo nedvosmisleno pokazuje da su Božje sluge u staro doba takođe morale da promene svoj način razmišljanja jer su neke njihove predstave i očekivanja bile pogrešne. I pored toga, i dalje su bili Božje sluge. Npr. Mojsije je smatrao da je došlo vreme da izbavi izraelski narod iz egipatskog ropstva, ali prema onome što je Bog planirao to je trebalo da se dogodi 40 godina kasnije (Dela apostolska 7:23-25, 30, 35). Apostoli nisu razumeli proročanstvo koje je govorilo o Mesijinoj smrti i uskrsenju (Isaija 53:8-12; Matej 16:21-23). Neki hrišćani u prvom veku su pogrešno zaključili „da je Jehovin dan već tu” (2. Solunjanima 2:1, 2). Primera u Bibliji je više, međutim, Bog je kasnije pomogao da ispravno razumeju stvari.

Jehovini svedoci nikada nisu verovali da će Zemlja biti uništena kako se to često prikazuje u popularnoj kulturi, već da Biblija pokazuje da će doći do drastične promene u sistemu vladanja nad Zemljom. Takođe, sebe, i ni jednog Svedoka, ne smatraju nadahnutim prorocima. U vezi sa ponekad spomenutom kritikom pogrešnih očekivanja kada će to doći, u Stražarskoj kuli od 1. januar 2013. je stajalo sledeće:

"Jehovini svedoci su imali neka pogrešna očekivanja o tome kada će kraj doći. Poput Isusovih učenika iz prvog veka, ponekad smo u želji da se proročanstva što pre ispune donosili preuranjene zaključke koji nisu bili u skladu s Božjim rasporedom vremena (Luka 19:11; Dela apostolska 1:6; 2. Solunjanima 2:1, 2). Slažemo se s rečima dugogodišnjeg Svedoka Aleksandra Makmilana, koji je rekao: „Naučio sam da treba da priznamo greške i nastavimo da u Božjoj Reči tražimo bolje razumevanje.” Zašto i dalje ističemo da je kraj veoma blizu? Zato što ozbiljno shvatamo Isusove reči: „Pazite, budite budni.” Ako bi nas Isus našao kako „spavamo”, ne bismo zadobili njegovu naklonost (Marko 13:33, 36). Zbog čega? Mi smo imali neka pogrešna očekivanja o tome kada će kraj doći. Ali naša glavna briga nije da li će nas drugi kritikovati već ispunjavanje Isusovih zapovesti i spasavanje života. Isusova zapovest da „temeljno svedočimo” podstiče nas da upozoravamo druge na kraj koji se približava (Dela apostolska 10:42).

Verujemo da nije toliko važno kada će kraj doći koliko je važno da mi budemo sigurni da će on zaista doći i da postupamo u skladu s tim. Imamo na umu reči zabeležene u Avakumu 2:3, gde stoji: „Ako [kraj] i okleva [gledano iz našeg ugla], čekaj [ga], jer će se sigurno ispuniti. Neće zakasniti.”

Promašena predskazanja[uredi | uredi izvor]

Jehovini svedoci su više puta objavili pogrešna predskazanja. Vodeće telo danas kaže da Jehovini svedoci ne mogu biti smatrani nadahnutim prorocima, iako su u vreme svojih proricanja sebe nazivali prorocima. Obično objašnjavaju svoja, nekad pogrešna očekivanja time da se ispravno znanje postepeno množi, i da će se i ubuduće množiti (Poslovice 4:18). Kritičari se pitaju da li, ako ova verska zajednica tako često greši u shvatanju Biblije, ljudi treba da se uče shvatanju Biblije u njoj.

Osnivač Društva Kule stražare, Čarls Tejz Rasel predskazao je da će 1914. godine nastupiti kraj sveta. Proročanstvo je objavio u svojoj knjizi „Vreme je blizu1908. godine.

Drugi predsednik Društva Kule stražare, Džozef Frenklin Raderford predskazao je da će se kraj sveta dogoditi 1925. godine. Osim kraja sveta on je obećao da će se desiti i vaskrsenje starozavetnih patrijaraha. Ovo proročanstvo je objavio 1920. godine u knjizi „Milioni koji danas žive neće nikada umreti”.

Društvo Kule stražare je dana 15. avgust 1968. godine u svom časopisu Stražarska kula tvrdilo da će se 1975. godine dogoditi kraj ljudske istorije.

Još jedno zanimljivo predskazanje odnosi se na tvrdnju da će ljudi koji su živeli u 1914. godini videti kraja sveta i preživeti ga. Međutim, poslednja osoba Jehovinih svedoka iz tog perioda, umrla je 2008. godine.

Napomene[uredi | uredi izvor]

1Od januara 2008. časopis Kula stražara na srpskom se zove Stražarska kula.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Osnovni podaci — na svetskom nivou
  2. ^ Proglašenje odluke o dodeli statusa pravnog lica od Berlinskog senata Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jun 2009), Pristupljeno 4. maj 2013.
  3. ^ Štampanje literature koja ljude približava Bogu
  4. ^ Kao nijedan drugi časopis Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. oktobar 2013), Pristupljeno 28. mart 2013.
  5. ^ Zašto se zovete Jehovini svedoci? | Uobičajena pitanja, Pristupljeno 28. mart 2013.
  6. ^ „Šta veruju Jehovini svedoci?”. 
  7. ^ Insight on the Scriptures, 1988, Vol. 21. str. 1019.
  8. ^ Sveto pismo, prevod Novi svet, dodatak. 1693. ISBN 978-86-84659-15-8.
  9. ^ Probudite se!, septembar (2006). str. 13.
  10. ^ Kula stražara, 10. 1. (1984). str. 17, odl. 10
  11. ^ Encyclopedia Americana, 1977, sv. VI. str. 666.
  12. ^ New Catholic Encyclopedia, 1967, sv. III. str. 656.
  13. ^ The World Book Encyclopedia, 1984, sv. XIV. str. 237.
  14. ^ „What is the world's most translated website in 2020?”. thewordpoint.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2020. 
  15. ^ New York Times, August 3. . str. 19.
  16. ^ Kula stražara, 15. 9. (1950). str. 320.
  17. ^ Countess 1982.
  18. ^ Stafford 1997.
  19. ^ Furuli 1999.
  20. ^ Sveto pismo — čitajte ili besplatno preuzmite: MP3, AAC, PDF, EPUB, audio, Pristupljeno 28. mart 2013.
  21. ^ Sveto pismo, prevod Novi svet. ISBN 978-86-84659-15-8.
  22. ^ „Izveštaj po zemljama i teritorijama za 2019.”. Arhivirano iz originala 22. 10. 2020. g. Pristupljeno 23. 9. 2019. 
  23. ^ Godišnjaci Jehovinih svedoka, 1996—2015.
  24. ^ Sveto pismo, prevod Novi svet, Jevanđelje po Jovanu 5,23. Beograd: Jehovini svedoci, hrišćanska verska zajednica. 2006. str. 1354. ISBN 86-84659-15-5. 
  25. ^ Soldatkin, Vladimir (20. 4. 2017). „Russian court bans Jehovah's Witnesses as extremist” [Ruski sud je zabranio Jehovine svedoke kao ekstremiste]. Reuters. Arhivirano iz originala 4. 6. 2023. g. 
  26. ^ Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada”, uz odobrenje autora.
  27. ^ Todorović, D. 2011. Male verske zajednice. U Niški leksikon, 279—280. Beograd: Službeni glasnik.
  28. ^ Massimo Introvigne, I Testimoni di Geova. Chi sono, come cambiano Cantagalli, Siena 2015
  29. ^ Philippe Barbey (Paris 5 Descartes-Sorbonne) Jehovah’s Witnesses: Between Tradition and Modernity,Acta Comparanda — Subsidia III, 2016.
  30. ^ Raspravljanje na temelju Pisma, Jesu li Jehovini svedoci neka sekta ili kult?, Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1985.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]