Johan Nepomuk Humel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Johan Nepomuk Humel
Johan Nepomuk Humel (1778-1837)
Lični podaci
Datum rođenja(1778-11-14)14. novembar 1778.
Mesto rođenjaPresburg,
Datum smrti17. oktobar 1837.(1837-10-17) (58 god.)
Mesto smrtiVajmar,

Johan Nepomuk Humel (nem. Johann Nepomuk Hummel; Bratislava (tada Presburg), 14. novembar 1778Vajmar, 17. oktobar 1837), rođen u Bohemiji, bio je austrijski kompozitor i pijanista. Njegova muzika odražava prelaz iz klasične u romantičnu muzičku eru.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Humel je rođen u Presburgu, Mađarska tadašnjem delu Austrijske Habzburške monarhije (danas Bratislava, Slovačka). Njegov otac Džozef Humel bio je direktor nem. Imperial School of Military Music u Beč i dirigent Škajnderovog pozorišnog orkestra. Njegova majka je bila Slovakinja. Volfgang Amadeus Mocart nudi dečaku muzičke časove nakon što je bio impresioniran njegovim sposobnostima. Humel je bio smešten kod Mocarta besplatno dve godine gde je učio. Sa 9 godina je napravio prvi koncertni nastup na jednom od Mocartovih koncerata.

Humelov otac ga je onda odveo na evropsku turneju, prvo dolazi u London gde je dobio instrukcije od Muzio Klementija i ostao tamo 4 godine pre povratka u Beč. Godine 1791, Jozef Hajdn koji je bio u Londonu u isto vreme kao mali Humel komponuje sonatu za Humela, koji je odsvirao svoju premijeru u engl. Hanover Square Rooms uz prisustvo Hajdna.

Humel u 1814-toj

Izbijanje Francuske revolucije prouzrokuje da Humel otkaže svoju turneju kroz Francusku i Španiju. Umesto toga on se vraća u Beč gde uz put održava koncerte. Po Humelovom povratku u Beč on je učio od Johana Georga Albrehtsbergera, Jozefa Hajdna i Antonia Saleria.

U to vreme, mladi Ludvig van Betoven je stigao u Beč i uzimao lekcije od Hajdna i Johana Džordža Albrehtsbergera, i oni će postati verni studenti i prijatelji. Betovenov dolazak je zamalo uništio Humelovo samopouzdanje ali se ipak oporavio bez mnogo štete. Uprkos činjenici da Humelovo prijateljstvo sa Betovenom je često obeležavano usponima i padovima, uzajamno prijateljstvo prerasta u obostrano poštovanje. Pre smrti Betovena Humel ga posećuje u nekoliko prilika, sa suprugom Elizabet i učenikom Ferdinand Hiler. Prateći Betovenovu želju Humel postaje dobar prijatelj sa Franc Šubertom.

Godine 1804, Humel uspeva da uz pomoć Hajdna dođe na mesto kapelnika od kneza Esterhazija osnovanog Ajzenštata. On ostaje na ovoj poziciji sedam godina pre nego što biva otpušten zbog zanemarivanja svojih obaveza. Pored toga nastupao je po Rusiji i Evropi i oženio se operskom pevačicom Elizabet Rockel. Imali su dva sina.

Humel je kasnije na poziciji kapelnika u Štutgartu i Vajmaru, gde je stekao blisko prijateljstvo sa Johanom Volfgangom Geteom i Fridrihom Šilerom, kolegama iz Vajmarsko pozorišta. Tokom Boravka u Vajmaru, on je grad uveo u Evropske muzičke prestonice pozivajući najbolje muzičare da stvaraju muziku tamo. Pored toga, Humel je bio jedan od prvih koji se bori za muzička autorska prava protiv intelektualne piraterije.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Dok je u Nemačkoj, Humel je objavio 1828 nem. A Complete Theoretical and Practical Course of Instruction on the Art of Playing the Piano Forte, koja je prodata u hiljadu kopija u roku od samo nekoliko dana i doveo novi način igranja prstiju na pijanu. Kasnije u 19 veku pijanistička tehnika bila je pod uticajem Humela, kroz njegovo učenje Karla Cernia koji je kasnije učio Franca Lista. Cerni je prvo učio kod Betovena ali kada je čuo za Humela odlučio je da Betovena zameni Humelom.

Kompozicije[uredi | uredi izvor]

  • 9 opera
  • 5 baleta
  • 7 koncerata za klavir i orkestar
  • 8 Sonate za violinu i klavir
  • Koncert za orkestar i Fagot
  • ...

Ukupno 125 kompozicija.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • „Škola klavira"
  • „Obimna beleška o sviranju klavira"

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]