Jusuf Prazina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jusuf Juka Prazina
Datum rođenja(1962-09-07)7. septembar 1962.
Mesto rođenjaSarajevo
 FNRJ
Datum smrti4. decembar 1993.(1993-12-04) (31 god.)
Mesto smrtiEpen
 Belgija

Jusuf Juka Prazina (Sarajevo, 7. septembar 1962Epen, 4. decembar 1993) je bio predratni sarajevski kriminalac[1], ratni zapovednik muslimanskih paravojnih formacija od kojih je kasnije sastavljana Armija RBiH, a kasnije i pripadnik hrvatskih paravojnih formacija.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sarajevski kriminalac, nasilnik i delinkvent, osuđivan i zatvaran više puta, osamdesetih godina se uključuje u organizovani kriminal kao dobro poznat član podzemlja, vodeći vlastitu bandu za reketiranje. U martu 1992. godine svoju bandu stavlja u službu muslimanskog vojnog vrha u Sarajevu i kao zapovednik vlastite paravojne formacije pod nazivom „Jukini vukovi“, učestvuje u masakru pripadnika JNA tokom dogovorenog povlačenja u Dobrovoljačkoj ulici 2. i 3. maja 1992. godine.

U periodu od začeća rata u kome je učestvovao, do bega iz Sarajeva u oktobru 1992. godine, Juka Prazina nastavlja javno sa svojim kriminalnim aktivnostima pod izgovorom da brani Sarajevo od „velikosrpske“ agresije. U ovom periodu mu se pripisuju mnogobrojne pljačke preduzeća i skladišta bez nadzora u delu Sarajeva pod kontrolom muslimana, koja su zbog početka rata zaustavila rad i bila napuštena.

Optužbe za ratne zločine[uredi | uredi izvor]

Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije raspisalo je zbog ratnog zločina poternicu za 19 lica osumnjičenih za napad na kasarnu i bolnicu u Sarajevu i vojnu kolonu u Dobrovoljačkoj ulici 2. i 3. maja 1992. godine, među kojima je i Jusuf Juka Prazina.

Pored ovog zločina, Juki se pripisuju i mnogi drugi zločini nad Srbima u Sarajevu pod kontrolom muslimana 1992. godine, i nad Muslimanima u zapadnoj Hercegovini 1993. godine.

Juki se pripisuje i zlostavljanje i pljačkanje srpskih civila i domaćinstava u Slavoniji 1991. godine, kao i ubistvo Predraga Močevića zvanog Tarzo pred sam početak rata u Sarajevu.[traži se izvor]

Jusufu Juki Prazini se pripisuje i organizovanje privatnih logora za Srbe na području Alipašinog polja u Sarajevu, na trgu ZAVNOBIH-a 27 i 21, zatim u dečjem obdaništu "Mladen Stojanović" na uglu ulica Skerlićeve i Mustafe Golubića, te u dečjem obdaništu na Koševu, preko puta kafane „Šetalište“ tokom 1992. godine.

U izveštaju Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava bivše Savezne Republike Jugoslavije navedeno je da je posebnu ulogu u masakru nad kolonom vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici imao Juka Prazina.

Prazina, „poznati sarajevski kriminalac“, navodi se u izveštaju, na početku rata je formirao jedinicu "Zelene beretke", koja je u 1992. godini imala 2.300 ljudi pod oružjem. U Sarajevu su imali 35 baza sa logorima, u kojima su masovno ubijani Srbi. Jusuf Prazina, još se navodi u izveštaju, napustio je Sarajevo krajem oktobra 1992. godine, a zatim je ubijen u Belgiji.

Iako sam se uvek smatrao Hrvatom jugoslovenske tendencije, moje jevrejsko poreklo po majci, koju praktično nisam ni upoznao, kao da me je na neki mističan način gonilo prema suočavanjima sa predrasudama svih vrsta. Kada je počelo rušenje Jugoslavije, radi moje jugoslovenske orijentacije, mnogi su me u Sarajevu smatrali „prosrpskim elementom“, a ja sam video da Srbe čeka nekadašnja sudbina Jevreja. Negde u maju 1992. godine, slučajno sam bio svedok masakra koji su Alijine paravojne jedinice, kojima je rukovodio Juka Prazina, izvršile nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Vojnici JNA su, uz to, bili nenaoružani, jer je to bio deo sporazuma sa Alijom Izetbegovićem o povlačenju JNA. Tada sam odlučio da se angažujem na rasvetljavanju prave istine o događajima u Sarajevu

— Dr Emil Vlajki

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pripreme Muslimana i Hrvata u BiH za nasilno otcepljenje od SFRJ i organizovani karakter genocida prema Srbima u Sarajevu, Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava, Savezna Republika Jugoslavija, Beograd, januar 1998. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]