Ljudi (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljudi
Filmski poster
Žanrdrama
RežijaFred Zineman
ScenarioKarl Forman
ProducentStenli Krejmer
Glavne ulogeMarlon Brando
Tereza Rajt
Everet Sloun
Džek Veb
MuzikaDimitri Tiomkin
Producentska
kuća
United Artists
Godina1950.
Trajanje85 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Ljudi (engl. The Men) je film Freda Zinemana iz 1950. u kojem se govori o teško povređenom veteranu iz Drugog svetskog rata koji nastoji da se ponovo uključi u zajednicu. Smešten uglavnom na paraplegičarskom odeljenju bolnice VA, u filmu glumi Marlon Brando (u njegovom filmskom debiju) kao bivši vojni vojnik po imenu Ken koji je zbog ratne povrede paralizovan i koristi invalidska kolica. Pateći od depresije i narušenog samopoimanja, Ken se bori da prihvati svoj invaliditet i svoju potrebu da prihvati brigu drugih, uključujući i svoju verenicu/ženu.

Film je režirao Fred Zineman, a scenario je napisao Karl Forman, producirao Stenli Krejmer, a glumili su Tereza Rajt i Everet Sloun. Dobio je uglavnom pozitivne kritike i nominaciju za Oskara za scenario.

Zaplet[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film počinje štampanom posvetom:[1]

Tokom Drugog svetskog rata, poručnika američke vojske Kena Viločeka je snajperista upucao u leđa i povredio mu kičmenu moždinu. U godinama koje slede, suočava se sa nizom stalnih borbi u prihvatanju svog stanja, rehabilitaciji i ponovnom ulasku u društvo. Film se takođe fokusira na izazove sa kojima se suočavaju Ken i Elen, njegova verenica, kao pojedinci i kao par, pre i posle venčanja. Takođe naglašava događaje u životima drugih muškaraca u bolnici VA, od svadbene proslave do iznenadne smrti od meningitisa. Dr Brok predvodi tim lekara, medicinskih sestara i fizioterapeuta. Pred kraj filma, kada ga Ken optužuje da ne razume poteškoće koje prete njegovom braku, Brok govori Kenu o sopstvenoj frustraciji: „Nikada ne mogu da vidim da pacijent odlazi odavde, nikada. Mogu da održim čoveka u životu, ali u svom srcu oseća da sam ga izneverio. Osećaš se tako, zar ne? Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na to.” On otkriva da je specijalizaciju za paraplegiju počeo pre 18 godina, nakon što mu je supruga povređena u saobraćajnoj nesreći. „Paraplegija je tada bila nova oblast. Barem nije morala da pati predugo... Dao bih sve što znam da ću je, kad odem kući, zateći tamo, kako me čeka, u invalidskim kolicima.“ On ne može obećati da će sve uspeti sa Elen, ali ako ona voli Kena, a on se ponaša dobro i šanse su dobre. U svakom slučaju, doktor govori da Ken ima mnogo da živi, i to mora da radi za sebe.

Ken se vozi do kuće Eleninih roditelja, malo dalje od bolnice, vadi svoja invalidska kolica i penje se strmom stazom od cigle sve dok ga stepenica ne blokira. Elen izlazi. „Prešlao si dug put“, kaže ona. „Želiš li da ti pomognem da se popneš uz stepenice?“ On odgovara: „Molim te“. Film se završava dugim snimkom kako mu Elen pomaže da ugura svoja invalidska kolica u kuću.

Glumci[uredi | uredi izvor]

Mnogi pacijenti i osoblje[2] u bolnici Birmingham Veterans Administration Hospital u Van Najsu, Kalifornija, gde je veći deo filma snimljen.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Huebner, Andrew J. (2011-12-01). The Warrior Image: Soldiers in American Culture from the Second World War to the Vietnam Era (na jeziku: engleski). University of North Carolina Press. ISBN 978-0-8078-6821-8. 
  2. ^ „The Men”. www.tcm.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-18. 
  3. ^ „Historic California Posts: Birmingham General Hospital”. militarymuseum.org. Pristupljeno 2023-02-18. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]