Njemački prepeličar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Njemački prepeličar
Drugi naziviNjemački prepeličar
Poreklo Nemačka
Klasifikacija / standardi
FCI Grupa Grupa 8 #104 standard
UKC Gun Dog Breeds standard
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Njemački prepeličar je koščat, mišićav pas iz porodice španijela, srednje veličine sa dugačkim, gustim i valovitim krznom. Njegova čvrstoća mu omogućuje da dobavi i teže plijenove kao što su zečevi i lisice. Uši su dugačke, ali ne do vrha, nego do sredine njuške. Dva puta su duži nego viši (u pitanju je dužina od grebena do korijena repa, a visina do grebena). Malo je veći od springer španijela. Dlaka na glavi je kratka i meka.

Osnovno[uredi | uredi izvor]

  • Životni vijek: 12 - 14 godina
  • Mužjak
    • Visina 46-54 cm
    • Težina 20-28 kg
  • Ženka
    • Visina 44-52 cm
    • Težina 20-28 kg

Spoljašnjost[uredi | uredi izvor]

Njemački prepeličar je živahne i prijatne naravi i dobar je i kao radni pas i kao kućni ljubimac. Veličinom i kratkoćom nalikuje njemačkom dugodlakom ptičaru, ali nije tako visokonog, već je pas izražene pravougaone figure. Malom nosaču velikih tereta (lisica i zec) kakav je ovaj, potrebna je figura nenaglašene dužine. Njemački prepeličar treba da ima, dobre kosti i mišiće, nije niti visokog rasta niti nalik na hrta, niti je težak i nizak. Mnogo više mora biti mišićav i i da ima suve i jedre kosti, izraženih dugih linija, što znači da je dug u grebenu i sapima, veoma kratak u leđima i sa širokim i snažnim bubrežnim dijelom, tako da na povocu odaje više utisak pravouganog, nego kratkog psa. Ova rasa mora posjedovati i snagu i izdržljivost za najduži loni dan na teškom terenu i/ili snijegu.

Temperament[uredi | uredi izvor]

Ova rasa je raznovrsna po načinima na koji se može upotrijebiti za lov. Koriste se za lov na brdsku divljač, sa dobrim mogućnostima dobavljanja kao i bilo koja vrsta retrivera. Takođe su odlični i kao goniči, u praćenju krvavog traga, i izvrstan ptičar. Veoma inteligentan pas, agresivan u lovu i u vodi.

Zdravlje[uredi | uredi izvor]

Ova rasa nema problema sa displazijom kukova. U postojbini ove rase, Njemačkoj, odgajivači, za parenje, moraju da dobiju dozvolu od Njemačkog kluba njemačkih prepeličara. Prije toga, ovi prepeličari, moraju proći specifične lovne testove i dostaviti rendgenske snimke i mužjaka i ženke, sa veterinarskom potvrdom da pas nema displaziju kukova. Njemačka skala displazije kukova ide od 0 do 4, pri čemu 3 i 4 se ne mogu pariti. Kupci pasa ove rase moraju da traže ocjenu displazije kukova od odgajivača i ne kupovati pse čiji roditelji imaju loše kukove. Krive noge i iščašena (spolja izvijena) stopala su takođe problem. Ovi psi takođe mogu imati problema sa kožom i alergijama.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osamdesetih godina devetnaestoh vijeka, grupa njemačkih lovaca je odlučila da ponovo afirmiše (tačnije da je ponovo stvori) Štober rasu pasa (Stober), raznovrsnih lovačkih sposobnosti, spominjana u njemačkoj istoriji početkom osamnaestog vijeka. Štober je bio poznat kao dobar tragač krvi. Tragovi ove rase, nađeni u Bavarskoj, su ukrštani sa sportskim španijelima koji su bili dokazani kao strastveni lovci. Wachtelhund, kako se zove u Njemačkoj, je zvaničko priznat 1903. godine. Njemački klub njemačkih prepeličara (Verein fur Deutsche Wachtelhund[1] - VDW ) dozvoljava samo lovcima i lovočuvarima da posjeduju ovu vrstu, pa se psi ove rase ni ne prodaju ne-lovcima. Njemački prepeličar je priznat od UKC 1996-godine.

Karakteristike rase[uredi | uredi izvor]

Glava[uredi | uredi izvor]

Suva glava, sa slabim usnama i neistaknutim žvaljama. Lobanja i njuška su približno iste dužine. Gornji dio glave je ravan, i nije preširok. Kvrga na potiljku (karakteristika španijela) nije primjetna, kao i čeoni prelom. Čeona brazda ne postoji ili je slabo izražena. Jagodične kvrge nisu istaknute. Njuška je duga, snažna, sa širokim nosnikom, nije četvrtasta, ovnujski nosnik. Velika nosna pečurka sa širokim nozdrvama. Snažno i zatvarajuće zubalo sa makazastim zagrizom. Teška mana su predgriz i podgriz.

Oči[uredi | uredi izvor]

Boja po mogućstvu, tamnobraon. Oči su bistre, izražajne, srednje velike, bademastog oblika i koso postavljene. Nikako ne smiju biti velike ili buljave, ali ni upale. Veoma dobro zatvorene sa čvrsto priležućim kapicama bez vidljive crvene vežnjače. Dobre oči i ispravan položaj očiju, uz pravilnu građu lobanje su veoma važni pri cunjanju u ševaru, gustim četinarima, trnju i jesenjim travama.

Uši[uredi | uredi izvor]

Uši su visoko i široko usađene, ravne, bez uvrtanja, obješene neposredno iza očiju. Nisu preduge, nisu debele, mesnate i režnjaste. Dozvoljeno je kada su povučene ka napred, da dopiru do nosne pečurke. Deluju duže, nego što stvarno jesu, zbog guste, duge, dlake na ušima, koja može biti kovrdžava.

Nos[uredi | uredi izvor]

Braon boje i pomičan. Nosna pečurka po mogućstvu velika i sa dobro otvorenim nozdrvama.

Vrat[uredi | uredi izvor]

Vrat je snažan i plemenit, nije kratak, bez bilo kakvog podgušnjaka, u grudi i leđa prelazi u lijepoj liniji. Potiljak mora biti naročito snažan i jako mišićav da bi pas mogao aportirati srazmjernu težinu.

Leđa[uredi | uredi izvor]

Leđna linija od početka grebena do korijena repa, dupno je veća od visine grebena. Greben je visok i dug, leđa veoma kratka i zategnuta, bez useka iza grebena. Bubrežni dio je kratak ali i širok, i duboko ka slabinama mišićav, blago zaobljen. Sapi su ravne i duge, zbog toga duboka i široka karlica i široka butina nalaze mjesta za vezu, na osnovu čega proističe snaga i kvalitet zadnjeg dijela.

Grudi[uredi | uredi izvor]

Gledano sprijeda, grudi nisu uske. Gledano sa strane, ovalnog poprečnog presjeka i velike dubine, čak dublje i od laktova. Grudni koš je dug, posebno su duga lažna rebra, dobro zaobljen, ali nikako bačvast, takođe ni ravan.

Stomak i bokovi[uredi | uredi izvor]

Od vitkih rebara osrednje unazad prikupljeni.

Rep[uredi | uredi izvor]

Visoko usađen, u mirovanju je nošen ravno ili nagore, ne previše strmo podignut. Ispred divljači, u živahnom pokretu. Umjereno skraćen, da bi se spriječilo udaranje nogu pri cunjanju. Rep se kupira na 1/3 dužine kod štenadi na sisi se odstranjuje srednje oštrim makazama za kupiranje. Rep je dobro odlakan, nešto dužom dlakom.

Prednji dio[uredi | uredi izvor]

Lopatica sa nadlaktičnom kosti pravi ugao od oko 90 stepeni. Nadlaktica u kretanju bliže uz grudi. Ravne, zapete i snažne noge stoje vertikalno ka zemlji. Posmatrano od naprijed, spoljne linije prednjih nogu i šapa moraju činiti vertikalnu ka zemlji i došaplje ne smije odstupiti od vertikale ni unutra, a još manje napolje. Gledano sa strane, došaplje ne treba da je vertikalno, već blago koso upravljeno i napred ka zemlji stojeće. Cjevanica, a naročito veze u zglobovima moraju biti zdrave i ne smeju biti limfatično naduvene. Došaplje je veoma jako i čvrsto i prelazi u jednu, više kašikastu, šapu. Mačje šape su nepoželjne! Prsti moraju biti dobro zatvoreni, jedan uz drugog, a dlaka između njih mora biti gusta. Jastučići su jedri i okrugli.

Zadnje noge[uredi | uredi izvor]

Butina je široko usađena na duge sapi, i proteže se u duge i široke „pantalone“. Skočni zglob je dobro uglovan i veoma snažan. Zadnje noge treba da stoje dobro napolje (daleko napolje), ne smiju biti ni strme, a još manje podvučene. Gledano od pozadi, ne smiju biti ni sabljaste niti bačvaste ili krevlje, već spoljne linije nogu moraju biti paralelne!

Odlakanost[uredi | uredi izvor]

Krzno je čvrsto, gusto, talasto i dugo, ali ipak ne predugo, još manje kratko ili svilasto. Dlaka treba da je blago talasasta (kao astragan) ili ravna i gusto priležuća. Duža, tanja i svilasta dlaka je lovno neupotrebljiva i strana za prepeličara. Na potiljku, ušima i na sapima, često ukovrdžana dlaka. Njuška, lice i gornji dio lobanje je prekriven kratkom, ali veoma gustom dlakom. Uši su pokrivene kovrdžama ili gustom, talasastom dlakom koja se proteže i preko unutrašnjih ivica. Krajevi kožnog dijela nisu vidljivi. Prostor između prstiju je prekriven gustom, svrsishodnom, ali ne i predugom dlakom. Kada je snijeg, duga dlaka između prstiju se skraćuje.

Boja[uredi | uredi izvor]

Uzgaja se u dva varijeteta:

    • Jednobojno, tamnobraon, puno puta sa bijelom oznakom na grudima i prstima, takođe sa crvenim ili žutim paležom iznad očiju, na njušci, na nogama i ono analnog otvora. Boja zemičke je nepoželjna.
    • braon sinja boja. Ovdje je sinja boja osnovna (bijela i braon su prisno pomiješane) često braon glava, braon plećke takođe i braon plašt preko cijelih leđa.


Ovdje pripada i braon bijelo tačkasto sa bijelom osnovnom bojom i tigrasto sa bijelo-prskana i tačkasta osnovna boja i braon ploče, kao i trobojnost, a to znači braon-sinje boje, prskano ili tigrasto sa žutim ili crvenim paležom, kao kod jednobojnog, zatim crveno ili narandžasto-sinje boje i prskan kod kojih se umjesto braon pojavljuje crvena ili narandžasta.

Ozbiljne greške[uredi | uredi izvor]

Izražen stop. Greške zubala. Kapci koji nepriležu dobro, obješene, otvorene labrnje. Visina ispod 42 centimetra. Visokonogost, slabe kosti sa kratkim leđima, loši mišići na plećkama, iskrivljene noge i crna boja.

Savet odgajivača[uredi | uredi izvor]

Životni uslovi[uredi | uredi izvor]

Najbolje žive u kući, ali mogu da se drže i u pećnim kućicama u dvorištu, gdje zahtijevaju dosta kontakta sa članovima porodice. Veoma su lojalni i najviše daju u društvenoj atmosferi. Mogu da žive u gradovima, ali zahtijevaju dosta vježbe i moraju biti vezani na povocu kako bi se izbjegli problemi sa mačkama. Njemački prepeličar ima jaku lovačku želju i moguće je da ubiju u lovu. U seoskoj lokaciji, mogu biti pušteni sa povoca, i mogu da slobodno šetaju i trčkaraju šumom jer će se sigurno vratiti da provjere gdje je gazda.

Vježbanje[uredi | uredi izvor]

U pitanju je lovački pas koji zahtijeva dosta vježbe. Ova rasa voli vodu i odlični su dobavljači u vodi, pa je često plivanje odlična vježba. Ovo nije rasa koja bi se samo povremeno koristila u lovu.

Četkanje[uredi | uredi izvor]

Čestim četkanje će održati krzno u dobrom stanju. Dlaka između prsta treba da se često trimuje, naročito preko zime sa puno snijega. Uši se moraju često provjeravati kako ne bi došlo do infekcije. Neki primjerci imaju visoko usađene uši, dok drugi imaju izrazito španijelske uši (nisko obješene). Primjerci sa niskim ušima češće mogu da dobiju infekciju ušiju. Poslije lova, pas se treba dobro pregledati, a naročitu pažnju treba posvetiti očima i isprati ih!

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]