Ćilim
Ćilim je vrsta tepiha rađena na tkačkom razboju najčešće od vune. Ćilim se najviše radi na području Bliskog istoka i Balkana. Reč potiče od turske reči "kilim" što u prevodu znači prostirač ili pokrivač. Iako je osnovna namena ćilima pokrivanje podova zbog svoje lepote se mogu naći na zidovima kao tapiserije ili zidnjak. Takođe zbog mekoće mogu lako zameniti i klasične prekrivače naročito u zimskim mesecima.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Podni ćilimi se najčešće rade na razboju pomoću dve tehnike tkanja: postupkom provlačenja vunenih niti odozgo i odozdo i umetanjem petljice kojom se ostavlja čupav izgled na površini. Ćilimi se najčešće prave od kvalitetne vune mada se mogu koristiti i konoplja, svila ili lan.
Vrste[uredi | uredi izvor]
Postoje veliki broj vrsta i podvrsta ćilima i uglavnom se razlikuju po geografskim lokalitetima na kojima se prave ćilimi sa određenim osobenostima.
Persijski ćilim[uredi | uredi izvor]
Najpoznatija vrsta ćilima je persijski ćilim. Najdragoceniji primerci persijskih ćilima nastali su od XV do XVII veka u Persiji, Siriji, Turkmenistanu i drugim provincijama Male Azije. Kasnije radionice se vezuju za mnoge lokalitete kao što su Širaz, Širvan ili Tabriz.[1] Persijski ćilim/tepih je izuzetno cenjen na zapadu i na aukcijama dostiže ogromne cene. Na jednoj aukciji 2011. godine jedan "persijanac" je dostigao cenu od 7,2 miliona evra, i on se smatra najskupljim tepihom/ćilimom na svetu.[2] U Sjenici je 1905. osnovana ćilimarska škola, prvobitno sa persijskim šarama. U Beogradu je gđa Vana Janić 1938. osnovala radionicu persijskih tepiha.[3]
Balkanski ćilim[uredi | uredi izvor]
Za zlatno doba ćilimarstva na Balkanu uzima se period od sredine 19. do sredine 20. veka. Smatra se da se tokom tog razdoblja ćilimarstvom bavilo više od 3/4 ženske populacije na Balkanu. U to vreme izdvojili su se ćilimarski centri čiji proizvodi su postali poznati zbog svojih osobenosti po nazivu: bosanski, pirotski, lički, sjeničko-pešterski, staparski i ćiprovački (bugarski) ćilim. Zanimljivo da pirotski ćilim nema naličje, nego dva identična lica. Od sredine 20. veka zbog migracije selo-grad, idustralizacije i urbanizacije dolazi do velike stagnacije u izradi ćilima. A, na početku 21. veka u balkanskom zemljama čine se veliki napori na očuvanju starih zanata između ostalog i ćilimarstva.
Ostale vrste[uredi | uredi izvor]
Među ostalim vrstama najznačajniji je turski ćilim a u regionu i bosanski ćilim. Pored ovih postoje i: Ukrajinski ćilim, Poljski narodni ćilim, Čiprovski ćilim u Bugarskoj i drugi.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Tkani ćilim od konoplje protkan perjem. Potiče iz perioda XX veka. Služio je kao nadzidnik ili ukrasni ćilim za krevet. Deo je zbirke tekstila Narodnog muzeja u Leskovcu.
-
Fotografija iz časopisa „Zorica” na kojoj je prikazana devojčica sa majkom koja tka pirotski ćilim
-
Tkani ćilim, ukrašen geometrijskim elementima.Deo je zbirke tekstila Muzeja Hercegovine u Trebinju
-
Šara Sova
-
Šara kornjača sa pirotskog ćilima
-
Čilimi iz kolekcije Narodnog muzeja u Nišu
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Na izvorištu: Pirotske zlatne niti (RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal)
- Šapat kroz večnost: Razboj, tkanje i ćilim (Narodni muzej u Kraljevu - Zvanični kanal)
- Pirotski ćilim (Stari zanati - AgroTV - Zvanični kanal)
- Čiprovački ćilim malo poznat a na listi UNESKO-a (Aldžazira, 26. maj 2015.)
- Priča bosanskog ćilima (Oslobođenje, 26. septembar 2017)
- Vojvođanske priče: Staparski ćilim za bogati miraz (Večernje novosti, Jovica Bekić, 6. april 2016.
- Magic and mystery of Pirot carpets (CNN, 22.12.2014)
- Staparski ćilim na engleskom dvoru (RTV, Zlata Vasiljević, 16. maj 2017)
- Carpet weavers in east Serbia won′t let old craft die out (Dailymail, 9.02.2015)
- Staparski ćilim - da tradicija živi (Danas, Ljiljana Bukvić, 21. oktobar 2018)
- Kakve tajne skriva tradicionalni bosanski ćilim (Radio Sarajevo, 4. avgust 2018)