Ћурка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ćurka
Divlja ćurka
(Meleagris gallopavo)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Životinje (Animalia)
Tip:
Hordati (Chordata)
Podtip:
Kičmenjaci (Vertebrata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Koke (Galliformes)
Porodica:
Fazani (Phasianidae)

Gray, 1840
Potporodica:
Ćurke (Meleagridinae)
Rod:
Meleagris

Linnaeus, 1758
Vrste

M. gallopavo
M. ocellata

Ćurka (lat. Meleagris) je rod velikih ptica iz reda koka (Galliformes). Postoje 2 divlje vrste, jedna je iz Severne Amerike i to je divlja ćurka (Meleagris gallopavo), a druga je iz Srednje Amerike, odnosno poluostrva Jukatan i to je jukatanska ćurka (Meleagris ocellata). Domaća ćurka je nastala pripitomljavanjem divlje ćurke iz Severne Amerike.

Najranije ćurke evoluirale su u Severnoj Americi pre više od 20 miliona godina i dele nedavnog zajedničkog pretka sa tetrijebama, fazanima i drugom živinom. Vrsta divlja ćurka je predak domaće ćurke, koja je pripitomljena pre otprilike 2.000 godina.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Rod Meleagris je uveo 1758. švedski prirodnjak Karl Line u desetom izdanju svoje Systema Naturae.[1] Ime roda potiče od starogrčkog μελεαγρις, meleagris što znači „zamorac“.[2] Tipska vrsta je divlja ćurka (Meleagris gallopavo).[3]

Ćurke su svrstane u porodicu Phasianidae (fazani, jarebice, frankolini, ptice džungle, tetrebovi i njihovi srodnici) u taksonomskom redu Galliformes.[4] Rod Meleagris je jedini postojeći rod u plemenu Meleagridini, ranije poznat kao porodica Meleagrididae ili potfamilija Meleagridinae, ali sada podporodica Phasianinae.[5][6][7]

Postojeće vrste[uredi | uredi izvor]

Rod sadrži dve vrste.[8]

Slika Naučno ime Uobičajeno ime Distribucija
Meleagris gallopavo divlja ćurka i domaća ćurka Šume Severne Amerike, od Meksika (gde su prvi put pripitomljene u Mezoamerici)[9] širom srednjeg zapada i istoka Sjedinjenih Država i do jugoistočne Kanade
Meleagris ocellata jukatanska ćurka Šume poluostrva Jukatan, Meksiko[10]

Fosilne vrste[uredi | uredi izvor]

  • Meleagris californica kalifornijska ćurka – južna Kalifornija (Kasni Pleistocen pronađen u severozapadnom delu SAD) - bivši Parapavo/Pavo
  • Meleagris crassipes jugozapadna ćurka - Novi Meksiko[11] (Kasni Pleistocen pronađen u severozapadnom delu Severne Amerike)

Opis[uredi | uredi izvor]

Jaje divlje ćurke (Meleagris gallopavo)

Ćurke su prepoznatljive po kožnim izraslinama koje vise preko kljuna. Ženka je manja od mužjaka i boje su joj manje raskošne. Raspon krila im je 1,5-1,8 m. U divljini žive u otvorenim šumama i poljima.

Domaća ćurka je ptica neletačica, dok divlje znaju leteti i po nekoliko metara u visinu i nekoliko desetina metara u dužinu. Mladi posle dve nedelje od izlegnuća dobijaju jače perje i tada već mogu leteti kraća rastojanja.[12]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prikaz oceliranih ćurki u kodeksima Maja prema knjizi iz 1910. Životinjske figure u kodeksima Maja autora Alfreda Tozera i Glovera Morila Alena[13]

Ćurke su bile pripitomljene u drevnom Meksiku zbog hrane i zbog njihovog kulturnog i simboličkog značaja.[14] Klasična nahuatlska reč za ćurku, vueh-kolo-tl (guajolote), još uvek se koristi u modernom Meksiku pored opšteg izraza pavo. Španski hroničari, uključujući Bernala Dijaza del Kastilja i oca Bernardina de Sahaguna, opisuju mnoštvo hrane (sirovo voće i povrće, kao i pripremljena jela) koja su se nudila na ogromnim pijacama (tianguis) u Tenohtitlanu, napominjući da su tamale napravljene od ćurke, iguane, čokolade, povrća, voća i još mnogo toga.

Ćurke su u Americi pripitomili američki Indijanci pre dolaska Evropljana. U Evropu su je preneli Španci. Danas postoji nekoliko rasa domaće ćurke. U Evropi se divlja ćurka pojavila 1880. godine, kada je nekoliko matičnih jata naseljeno u prostore šumske uprave Grafeneg u Austriji. Kasnije je to isto urađeno u Mađarskoj i u lovištima današnje Češke i Slovačke. Ubrzo zbog, u to doba, veoma razvijene trgovine između Mađarske i Srbije, ćurke su se pojavile i na prostorima Srbije gde su našle i dobre prirodne uslove za život, slične kao i u mestu svog porekla Severnoj Americi.

Ljudski sukobi sa divljim ćurkama[uredi | uredi izvor]

Poznato je da ćurke mogu da budu agresivne prema ljudima i kućnim ljubimcima u stambenim područjima.[15] Divlje ćurke imaju društvenu strukturu i red kljucanja. Ćurke mogu reagovati na ljude i životinje kao na druge ćurke. One mogu pokušati da dominiraju ili napadnu ljude koje ptice vide kao podređene.[16]

Grad Bruklin u Masačusetsu preporučuje građanima da budu agresivni prema ćurcima, da naprave korak ka njima i da ne odustaju. Zvaničnici Bruklina su takođe preporučili da „pravite buku (zveckate loncima ili drugim predmetima); otvarate kišobran; vičete i mašete rukama; prskate ih baštenskim crevom; dozvoljavate svom psu na povodcu da laje na njih; i nasilno ih odbijte metlom“.[17]

Fosilni zapis[uredi | uredi izvor]

Brojne ćurke su opisani iz fosila. Meleagridinae su poznate iz ranog miocena (pre oko 23 miliona godina) pa nadalje, sa izumrlim rodovima Rhegminornis (rani miocen Bela, SAD) i Proagriocharis (Kimbal kasni miocen/rani pliocen iz Lajm Krika, SAD). Prva je verovatno bazalna ćurka, druga savremena ptica koja nije mnogo slična poznatim ćurkama; obe su bile mnogo manje ptice. Fosil ćurke koji se ne može pripisati rodu, ali je sličan njegovim pripadnicima poznat je iz kasnog miocena sa lokacije u Vestmorlandskom okrugu u Virdžiniji.[10] U savremenom rodu Meleagris opisan je značajan broj vrsta, pošto su fosili ćuretina robusni i prilično često pronađeni, i ćurke pokazuju velike varijacije među jedinkama. Mnoge od ovih navodnih fosilizovanih vrsta sada se smatraju mlađim sinonimima. Jedna, dobro dokumentovana kalifornijska ćurka Meleagris californica,[18] nedavno je izumrla tako da su je lovili rani doseljenici.[19] Pretpostavlja se da je njena propast bila posledica kombinovanih pritisaka ljudskog lova i klimatskih promena na kraju poslednjeg glacijalnog perioda.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Linnaeus, Carl (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (na jeziku: Latin). 1 (10th izd.). Holmiae (Stockholm): Laurentii Salvii. str. 156. Arhivirano iz originala 23. 8. 2021. g. Pristupljeno 24. 8. 2021. 
  2. ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 248. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  3. ^ Peters, James Lee, ur. (1934). Check-List of Birds of the World. 2. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 139. Arhivirano iz originala 24. 8. 2021. g. Pristupljeno 24. 8. 2021. 
  4. ^ Crowe, Timothy M.; Bloomer, Paulette; Randi, Ettore; Lucchini, Vittorio; Kimball, Rebecca T.; Braun, Edward L. & Groth, Jeffrey G. (2006a): "Supra-generic cladistics of landfowl (Order Galliformes)". Acta Zoologica Sinica 52(Supplement): 358–361. PDF fulltext Arhivirano 23 jun 2010 na sajtu Wayback Machine
  5. ^ Kimball, Rebecca T.; Hosner, Peter A.; Braun, Edward L. (2021-05-01). „A phylogenomic supermatrix of Galliformes (Landfowl) reveals biased branch lengths”. Molecular Phylogenetics and Evolution (na jeziku: engleski). 158: 107091. ISSN 1055-7903. S2CID 231963063. doi:10.1016/j.ympev.2021.107091. Arhivirano iz originala 14. 7. 2021. g. Pristupljeno 1. 8. 2021. 
  6. ^ „Galliformes”. bird-phylogeny (na jeziku: nemački). Arhivirano iz originala 30. 6. 2021. g. Pristupljeno 2021-08-01. 
  7. ^ „Taxonomic Updates – IOC World Bird List” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 20. 7. 2021. g. Pristupljeno 2021-08-01. 
  8. ^ Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. (jul 2021). „Pheasants, partridges, francolins”. IOC World Bird List Version 11.2. International Ornithologists' Union. Arhivirano iz originala 5. 10. 2021. g. Pristupljeno 23. 8. 2021. 
  9. ^ „Earliest use of Mexican turkeys by ancient Maya”. ScienceDaily (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 9. 2017. g. Pristupljeno 2017-09-23. 
  10. ^ a b Farner, Donald Stanley; King, James R. (1971). Avian biology. Boston: Academic Press. ISBN 978-0-12-249408-6. 
  11. ^ Tyrberg, T. (2008). The Late Pleistocene continental avian extinction—An evaluation of the fossil evidence. Oryctos, 7, 249-269.
  12. ^ Animal Facts: Turkeys, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  13. ^ Tozzer, Alfred M.; Allen, Glover M. Animal figures in the Maya codices. Biodiversity Heritage Library. Arhivirano iz originala 25. 11. 2021. g. Pristupljeno 25. 11. 2021. 
  14. ^ Nield, David. „Study Shows That Humans Domesticated Turkeys For Worshipping, Not Eating”. sciencealert.com. Arhivirano iz originala 22. 4. 2021. g. Pristupljeno 21. 1. 2018. 
  15. ^ Annear, Steve (2017-04-24). „MassWildlife warns of turkey encounters”. The Boston Globe. Arhivirano iz originala 16. 4. 2019. g. Pristupljeno 2017-08-25. 
  16. ^ „Preventing Conflicts with Wild Turkeys”. Commonwealth of Massachusetts. Arhivirano iz originala 5. 9. 2017. g. Pristupljeno 2017-08-25. 
  17. ^ Sweeney, Emily (2017-08-25). „Don't let aggressive turkeys bully you, Brookline advises residents”. The Boston Globe. Arhivirano iz originala 28. 9. 2017. g. Pristupljeno 2017-08-25. 
  18. ^ Formerly Parapavo californica and initially described as Pavo californica or "California peacock"
  19. ^ Broughton, Jack (1999). Resource depression and intensification during the late Holocene, San Francisco Bay: evidence from the Emeryville Shellmound vertebrate faunaNeophodna slobodna registracija. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-09828-2. ; lay summary Arhivirano 24 oktobar 2017 na sajtu Wayback Machine
  20. ^ Bochenski, Z. M., and K. E. Campbell, Jr. (2006). The extinct California Turkey, Meleagris californica, from Rancho La Brea: Comparative osteology and systematics Arhivirano 12 april 2019 na sajtu Wayback Machine. Contributions in Science, Natural History Museum of Los Angeles County, Number 509.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Madge and McGowan, Pheasants, Partridges and Grouse. ISBN 978-0-7136-3966-7.
  • "National Geographic" Field Guide to the Birds of North America. ISBN 978-0-7922-6877-2.
  • Porter, W. F.. Family Meleagrididae (Turkeys). pp. 364-375 in; del Hoyo, J., Elliott, A. & Sargatal, J. eds. Handbook of the Birds of the World, Vol. 2. New World Vultures to Guineafowl. Lynx Edicions, Barcelona. 1994. ISBN 978-84-87334-15-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Ćurka na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ћурка&oldid=25321778”