Džodi Foster

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džodi Foster
Džodi Foster 2011. godine
Lični podaci
Puno imeAliša Kristijan Foster
Datum rođenja(1962-11-19)19. novembar 1962.(61 god.)
Mesto rođenjaLos Anđeles, Kalifornija, SAD

Potpis
Veza do IMDb-a

Ališa Kristijan „Džodi“ Foster (engl. Alicia Christian "Jodie" Foster; Los Anđeles, 19. novembar 1962) američka je glumica, najpoznatija po ulozi ageta Klaris Starling, u filmu Kad jaganjci utihnu iz 1992. godine.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Džodi Foster je rođena u porodici Lušijusa Fostera III i Evelin „Brandi“ (devojački Almond) Foster u Los Anđelesu. Njen otac, vazduhoplovni pukovnik koji je postao agent za nekretnine, potiče iz bogate porodice, a porodicu je napustio nekoliko meseci pre nego što se Džodi rodila.[1]

Njena majka izdržavala je porodicu radeći kao filmska producentkinja. Poslala je svoju kćer na ekskluzivnu pripremnu školu za francuski jezik, Lycée français de Los Angeles, koju je Džodi završila kao najbolja studentkinja u klasi. Odlazi na univerzitet Jejl, gde je 1985. godine stekla diplomu iz književnosti sa natprosečnim uspehom. Dok je bila na Jejlu, Džodi je, kao i koleginica Dženifer Bils iz Flešdensa, vodila prilično normalan život, s obzirom na svoj status slavne osobe.

Karijera[uredi | uredi izvor]

1970-te[uredi | uredi izvor]

Fosterova je pre fakulteta imala preko 50 filmskih i televizijskih nastupa. Počela je karijeru kada je imala tek tri godine, kao Kuperton devojka u televizijskoj reklami, a kao televizijska glumica 1968. u jednoj epizodi serije Mayberry R.F.D.. Godine 1969. se pojavila u epizodi Gunsmoke gde je prvi put potpisana kao Džodi Foster. Filmski debi ostvarila je u televizijskom Diznijevom filmu iz 1970. godine, Menace on the Mountain. Pored toga, snimila je dosta Diznijevih filmova, kao što su Napoleon i Samanta (1972), Jedan mali Indijanac (1973), Freaky Friday (1976) i Candleshoe (1977).

Godine 1974. se pojavila sa Kristoferom Konelijem u TV seriji iz 1974. godine, Paper Moon, a dve godine kasnije zajedno sa Martinom Šinom 1976. u kultnom filmu Devojčica koja živi dole niz ulicu. Govoreći o svojim godinama kao dečije glumice, koje opisuje kao „glumačku karijeru“, Foster je rekla „da mi je bilo vrlo jasno u mladoj dobi da se moram boriti za svoj život i da nisam, život bi mi bio izgubljen i oduzet od mene“.

Sa četrnaest godina je bila najmlađi domaćin Saturday Night Live, čime je postala najmlađa osoba domaćin do emisije u kojoj je domaćin bila Dru Barimor, sa sedam godina. Još je rekla:


Fosterova je bila prvi izbor za ulogu princeze Leje u Zvezdanim ratovima, ali je bila onemogućena ugovorom sa Diznijem. Sa četrnaest godina je nominovana za Oskara za najbolju sporednu glumicu za ulogu maloletne prostitutke u filmu Martina SkorsezeaTaksista“, u kojem je nastupila sa Robertom de Nirom. De Nirov lik, psihotični Travis Bikl, pokušava je „spasiti“ od života na ulicama. Nakon što to ne uspeva, pokušava ubiti predsedničkog kandidata. Nakon što je i to propalo, ubija njenog svodnika, kojeg glumi Harvi Kajtel.

Džon Hinkli, poremećeni obožavatelj, postao je opsednut njome nakon što je pogledao film nekoliko puta i počeo je pratiti dok je pohađala Jejl, šaljući joj ljubavna pisma u njen kampus, i uznemiravao je na njen telefon. Kasnije je pokušao ubiti američkog predsednika Ronalda Regana (pogodivši i ranivši Regana, i još trojicu). Tvrdio je da mu je motiv bio zadiviti Foster, tada brucoškinju na Jejlu. Mediji su u aprilu nagrnuli u univerzitet i neprestano su pratili Fosterovu. Godine 1982. je pozvana da svedoči tokom suđenja. Nakon što je odgovorila na pitanje rekavši „Nemam nikakve veze sa Džonom Hinklijem mlađim“, Hinkli ju je pogodio olovkom i povikao „Zgrabit ću te, Fosterova!"

Drugi čovek, Edvard Ročardson, ju je pratio oko Jejla i planirao je ubiti, ali je odustao jer je zaključio da je „prezgodna“. To je izazvalo velike neugodnosti za Džodi, koja je postala poznata po napuštanju intervjua ako se spomene Hinklijevo ime. Godine 1991. je otkazala intervju sa En-Bi-Sijom, na emisiji Today Show kad joj je rečeno da će njegovo ime biti spomenuto u njenom predstavljanju. Njena jedina javna reakcija bila je novinarska konferencija nakon toga i članak naslovljen Zašto ja?, koji je napisala za časopis Esquire u decembaru 1982. godine, dve godine nakon pokušaja atentata. Godine 1999. je o tim iskustvima razgovarala sa Čarlijem Rouzom u emisiji 60 Minutes II.

1980-te do danas[uredi | uredi izvor]

Foster na 61. dodeli Oskara, 29. marta 1989.

Za razliku od drugih dečijih zvezda, kao što su Širli Templ ili Tejtum O'Nil, Foster je uspešno prevladala prelazak u odrasle uloge, ali ipak ne bez poteškoća. Nekoliko njenih projekata nakon filma Taksista je bilo finansijski neuspešno, kao što su Lisice, Hotel Nju Hempšir, Five Corners i Stealing Homes. Za ulogu u filmu Optužena je morala otići na audiciju. Dobila je ulogu i prva od dva Zlatna globusa i Oskara za najbolju glumicu za ulogu žrtve grupnog silovanja. Druge dve zaradila je ulogom agentice FBI-ja Klaris Starling, sa Entonijem Hopkinsom u ulozi Hanibala Lektera, u filmu iz 1991. godine, Kad jaganjci utihnu.

Rediteljski debi ostvarila je 1991. godine sa filmom Mali čovek Tejt, dramu hvaljenu od strane kritike o naprednom detetu, u kojem je nastupila kao majka deteta. Režirala je i Kući za praznike (1995), crnu komediju sa Holi Hanter i Robertom Daunijem mlađim. Godine 1992. je u Los Anđelesu osnovala produkcijsku kompaniju nazvanu Egg Productions. Prvo je producirala nezavisne filmove, ali je kompanija ugašena 2001. godine. Džodi Foster je rekla da nije imala namere producirati „velike meinstrim kino“ filmove, a kao dete su je nezavisni filmovi više zanimali od onih srednjostrujaških. Godine 1994. je počela raditi kao producentkinja na filmu Nel, priči o mladoj ženi odrasloj na izolovanom mestu koja se mora vratiti u civilizaciju. Kasnije je rekla kako je bilo teško igrati dvostruku ulogu glumice i producentkinje.

U Samersbiju je glumila Loral Samersbi, a u Maveriku iz 1994. Anabel Bransford. Kolega iz Samersbija, Ričard Gir, rekao je kako je ona „otvorena glumica jer su joj misli jasne“. Godine 1997. je sa Metjuom Makonahejom nastupila naučno-fantastičnom filmu Kontakt, rađenom po romanu naučnika Karla Sejgana. Igrala je naučnicu koja u SETI projektu traži vanzemaljski život. Scenario je komentarisala rečima: „moram biti lično povezana sa materijalom, a meni je to prilično teško naći“. Kontakt je bio njen prvi naučno-fantastični film i prvi kontakt sa plavim ekranom. Godine 1998. je u njenu čast asteroid nazvan 17744 Džodifoster.

Otisak dlana Džodi Foster u Kanu

Godine 2002. je preuzela glavnu ulogu u filmu Soba panike Dejvida Finčera nakon što se Nikol Kidman povredila početkom snimanja. Film je u prvom vikendu u Americi zaradio preko trideset miliona dolara. Nakon toga je nastupila u filmu na francuskom jeziku, Zaruke su dugo trajale (2004), tečno govoreći francuski. Nakon što se nakratko povukla sa svetala pozornice, Foster se vratila u Planu letenja (2005) koji je opet postao broj 1 u Americi i veliki svetski hit. Glumila je ženu čija kćer nestaje u avionu.

Godine 2006. se pojavila u filmu Čovek iznutra, trileru Spajka Lija sa Denzelom Vošingtonom i Klajvom Ovenom, koji se prema dobrom starom običaju našao na prvoj poziciji najgledanijih filmova u Americi. Njen poslednji film je Neustrašiva, triler koji je takođe postao jedan od najgledanijih filmova u SAD. Sniman je u Njujorku, a režirao ga je Nil Džordan, a u njemu nastupa i Terens Hauard.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Ima dve sestre i brata, Lusindu „Sindi“ Foster (rođena 1954), Konstans „Koni“ Foster (r. 1955) i Lišijusa „Badija“ Fostera (r. 1957). Tokom snimanja filma Taksista i Devojčice koja živi dole niz ulicu, Koni je bila njena dvojnica. Foster ne voli govoriti o svom privatnom životu, posebno o svojoj seksualnoj orijentaciji, koja je bila predmet nagađanja. Trenutno je u vezi sa Sidni Bernard, svojim partnerkom više od deset godina, ali nevoljno u medijima otvoreno govori o bilo kojem aspektu njihove veze. Povukla se iz filma Dvostruka opasnost kad je ostala trudna, Sobu panike je snimala u prvim mesecima svoje druge trudnoće. Ima dva sina, Čarlsa (r. 1998) i Kita (r. 2001); Fosterova nikad nije identifikovala niti razgovarala o njihovom ocu. Nije sledbenica nijedne „tradicionalne religije“, ali „poštuje sve religije“ i uživa čitati religijske tekstove. U intervjuu je rekla da je ateist. U intervjuu za Entertainment Weekly je izjavila da ona i njena deca slave i Božić i Hanuku.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Uloge Džodi Foster
Godina
Srpski naziv
Izvorni naziv
Uloga
Napomena
1972. Napoleon i Samanta Napoleon and Samantha Samanta
1973. Alis više ne stanuje ovdje Alice Doesnt Live Here Anymore Odri
1973. Porodica Adams The Addams Family Paglsi glas
1973. Jedan mali Indijanac One Little Indian Marta Mekiver
1975. Devojčica koja živi dole niz ulicu The Little Girl Who Lives Down the Lane Rajn Džejkobs
1976. Taksista Taxi Driver Ajris Stinsma
1976. Bagzi Maloun Bugsy Malone Talula
1976. Freaky Friday Anabel Endruz
1980. Carny Dona
1980. Lisice Foxes Džini
1984. Hotel Nju Hempšir Hotel New Hampshire Frani Beri
1988. Stealing Home Kejti Čandler
1988. Optužena The Accused Sara Tobajas
1990. Mali čovek Tejt Little Man Tate Did Tejt
1990. Backtrack Ana Benton
1991. Kad jaganjci utihnu The Silence of the Lambs Klaris Sterling
1992. Shadows and Fog prostitutka
1993. Samersbi Sommersby Lorel Samersbi
1994. Nel Nell Nel Kelti
1994. Maverik Maverick gospođa Anabel Bransford
1997. Kontakt Contact dr Eli Arovej
1999. Ana i kralj Anna and the King Ana Lionovens
2002. Opasni život crkvene braće The Dangerous Lives Of Altar Boys sestra Asumpta
2002. Soba panike Panic Room Meg Altman
2004. Veridba je dugo trajala Un Long Dimanche de Fiançailles Elodi Gordes
2005. Plan leta Flightplan Kajl Prat
2006. Čovek iznutra Inside Man Medlin Vajt
2007. The Brave One Erika Bejn
2008. Nimino ostrvo Nim's Island Aleksandra Rover
2013. Elizijum Elysium Џесика Делакурт

Галерија[uredi | uredi izvor]

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Abramowitz, Rachel. "What It Means To Be Jodie Foster." Us Weekly, 8. мај 2000. Приступљено 17. фебруара 2015.

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]