Džon Mejnard Kejns

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džon Mejnard Kejns
Džon Mejnard Kejns 1933.
Lični podaci
Datum rođenja(1883-06-05)5. jun 1883.
Mesto rođenjaKembridž, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti21. april 1946.(1946-04-21) (62 god.)
Mesto smrtiFirle, Ujedinjeno Kraljevstvo
NacionalnostUjedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeKings koledž
Rad
ŠkolaKejnsijanizam
OblastPolitička ekonomija
Verovatnoća
UzorAdam Smit
David Rikardo
Džon Stjuart Mil
Tomas Maltus
Silvio Gasel
Džord Edvard Mur
Knut Vičel
Denis Robertson
UticajKarl Marks
Alfred Maršal
Denis Robertson
Fridrih Avgust fon Hajek
DoprinosiMakroekonomija
Kejnzijanizam
Preferencija likvidnosti
Multiplikator potrošnje
AD-AS модели

Džon Mejnard Kejns, prvi baron Kejns od Tiltona[1] (engl. John Maynard Keynes; 5. jun 188321. april 1946) bio je engleski ekonomista čije su radikalne ideje imale ogroman uticaj na modernu ekonomiju i političku teoriju.[2] Posebno je zapamćen kao zagovarač vladine politike intervencionizma, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mere da bi ciljano ublažila efekte ekonomske recesije, depresije i eksplozija. Mnogi ga smatraju osnivačem moderne makroekonomije.[3][4][5][6] Njegove ideje su osnova škole mišljenja poznate kao Kejnsova ekonomija i njenih raznih ogranaka.[7]

Tokom 1930-ih, Kejns je predvodio revoluciju ekonomskog razmišljanja, osporavajući ideje neoklasične ekonomije koja je tvrdila da bi slobodna tržišta, u kratkim do srednjoročnim terminima, automatski pružila potpunu zaposlenost, dokle god su radnici fleksibilni u pogledu njihovih platnih zahteva. On je umesto toga zastupao stav da agregatna potražnja određuje sveukupni nivo ekonomske aktivnosti i da neadekvatna agregatna potražnja može da dovede do dugačkih perioda visoke nezaposlenosti. Sledstveno Kejnsovoj ekonomiji, državna intervencija je neophodna da bi se regulisali ciklusi „brzog rasta i raspada“ ekonomske aktivnosti.[8] Kejns se zalagao za primenu fiskalne i monetarne politike kojom bi se ublažili negativni efekti ekonomskih recesija i depresija. Nakon izbijanja Drugog svetskog rata, Kejnsove ideje u pogledu ekonomske politike su našle primenu u vodećim Zapadnim ekonomijama. Godine 1942, Kejnsu je dodeljena titula naslednog plemića, te je postao baron Kejns od Tiltona u okrugu Saseks.[9] Kejns je umro 1946. godine. Tokom 1950-ih i 1960-ih, uspeh Kejnsove ekonomije je doveo do toga da su skoro sve kapitalističke vlade prihvatile njegove stavove.

Kejnsov uticaj je opao tokom 1970-ih, delom kao posledica problema sa inflacijom koja je počela da se ispoljava u angloameričkim ekonomijama od početka dekade, a delom zbog kritika Miltona Fridmana i drugih ekonomista koji su bili pesimistični u pogledu sposobnosti vlada da regulišu ekonomske cikluse putem fiskalne politike.[10] Međutim, nastup globalne finansijske krize iz 2007–08. je uzrokovao ponovni uspon Kejnsovog gledišta. Kejnsova ekonomija pruža teoretsku osnovu za ekonomsku politiku koju je Predsednik Barak Obama preduzeo u SAD u odgovoru na krizu, kao i premijer Gordon Braun u Ujedinjenom Kraljevstvu, i drugi državnici u njihovim zemljama.[11]

Godine 1999, Tajm magazin je uvrstio Kejnsa u spisak 100 najvažnijih i najuticajnijih ljudi 20. veka, komentarišući da je to bila: „njegova radikalna ideja da vlade treba da potroše novac koji nemaju da bi spasle kapitalizam.“[12] Njega je žurnal The Economist opisao kao „najpoznatijeg britanskog ekonomistu 20. veka.“[13] Osim što je bio ekonomista, Kejns je takođe bio u državnoj službi, kao direktor Engleske banke, pripadnik Blumsburške grupe intelektualaca,[14] patron i sakupljač umetnosti, direktor Britanskog eugenskog društva, savetnik nekoliko dobrotvornih društava, uspešni privatni investitor, pisac, filozof i farmer.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Džon Mejnard Kejns je bio sin Džona Nevila Kejnsa, profesora ekonomije na univerzitetu Kembridž, uspešnog autora i socijalnog reformatora. Kejns je prvo obrazovanje dobio na Itonu, gde je pokazao talenat za skoro svaku oblast njegovih širokih interesa. Upisao je Kraljevski koledž pri Kembridžu da bi studirao matematiku, ali su ga njegova interesovanja prema politici odvela na polje ekonomije koju je studirao na Kembridžu.[7][15][16][17][18][19][20][21][22][23][24][25]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Da bi našao neki izvor prihoda, Kejns je odložio pisanje disertacije na Kembridžu i, umesto toga, pohađao kurs građanskog istraživanja, na kojem je bio drugi.[26] Interesantan je podatak da je u oblasti ekonomije dobio najmanju ocenu. Kasnije je tim povodom rekao: „Istraživači najverovatnije znaju manje od mene“. Najpoželjnije mesto u britanskom trezoru bilo je namenjeno prvoplasiranom, tako da je Kejns prihvatio posao u vladinoj kancelariji za administrativna pitanja države Indije. Uporedo je radio i na disertaciji, koja na njegovu žalost nije bila prihvaćena, što je značilo da su šanse da ostane na Kembridžu minimalne. Umesto toga, prihvatio je posao predavača na ekonomskom odseku koji je osnovao Alfred Maršal. Tada je i počeo da stiče reputaciju kao ekonomista. Uskoro je bio angažovan u kraljevskoj komisiji za valutu i finansije Indije gde je mogao da iskaže svoj talenat primenjujući ekonomsku teoriju na praktične probleme. Pošto je to i uspeo, njegove usluge su tražene i posle Prvog svetskog rata. Posle rata je bio zadužen za kreiranje uslova kredita između Britanije i njenih kontinentalnih saveznika za vreme rata. Postigao je znatne uspehe koji su, na kraju, doveli do mesta finansijskog predstavnika trezora na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919.

Kejnsova se karijera uzdigla mestom savetnika finansija Ujedinjenog Kraljevstva od 1915. do 1919. za vreme Prvog svetskog rata, i kao njihovog predstavnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. Ta poseta je dovela do publikacije Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace), iste godine praćena Revizijom ugovora (A Revision of the Treaty). Ova dela su predviđala da će popravke koje je Nemačka trebalo da plati pobednicima rata biti toliko velike da će uništiti Nemačku ekonomiju. Ova predviđanja su se i ostvarila 1923. kada se nemačka ekonomija urušila u hiperinflaciji, sa samo malim delom popravki ikada plaćenim.

Kejns je više puta u svojim delima upozoravao na to da je Srbija proporcionalno najviše stradala u Prvom svetskom ratu. S obzirom na to da je Srbija siromašna poljoprivredna zemlja, osnov njene ekonomije je ljudska radna snaga. S obzirom na ogromne ljudske žrtve, Srbija je proporcionalno najviše izgubila u ratu, a posle nje Francuska. Sistem reparacija zasnovan na uništenim materijalnim sredstvima koji su savezničke snage uvele ne može, po Kejnsu, adekvatno da nadoknadi srpske gubitke.[27][28]

Kejns (desno) i US predstavnik Hari Dekster Vajt na konstitutivnoj sednici upravnog odbora Međunarodnog monetarnog fonda u Savani (Džordžija) 1946. godine

Do 1942. godine, Kejns je već bio ugledni ekonomista kada je dobio titulu baron Kejns od Tiltona. Za vreme Drugog svetskog rata, Kejns je raspravljao u Kako platiti rat (How to pay for the war) da bi rat trebalo finansirati većim porezima (pre nego trošenjem deficita), da bi se izbegla inflacija. Kada je pobeda saveznika već izgledala sigurno, Kejns je bio u pregovorima koji su ustanovili Bretonvudski sistem (Bretton Woods system), kao predstavnik britanske delegacije i predsedavajući komisije Svetske banke.

Investitor[uredi | uredi izvor]

Kejnsov briljantni rekord kao investitora demonstriran je preko javno dostupunih podataka fonda koji je on vodio za Kraljevski koledž pri Kembridžu.

Između 1928. i 1945, Kejnsov fond je doživeo prosečni rast od 13,2% u poređenju sa ukupnim tržištem Ujedinjenog Kraljevstva koje je opadalo 0,5% na godišnjem nivou.

Pristup koji je generalno Kejns usvojio sa njegovim investicijama može se svesti na:

  • 1. Pažljivu selekciju nekoliko investicija uzimajući u obzir njihovu jevtinoću u poređenju sa aktuelnim i potencijalnim realnim vrednostima u periodu godina, kao i alternativnim investicijama u vremenu;
  • 2. Čvrsto držanje ovih relativno velikih jedinica, moguće i na nekoliko godina, dok ne ispune svoja očekivanja, ili dok ne bude očigledno da su bila greška; i
  • 3. Balansirana pozicija u investiranju, tj. različit izbor rizika individualnih deonica koje su velike, i ako je moguće, suprotstavljenih rizika (npr. držanje deonica zlata među ostalim jednakostima, jer je vrlo moguće kretanje u suprotnom pravcu zbog fluktuacija).

Dela[uredi | uredi izvor]

Najvažnije Kejnsovo delo je Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest and Money), 1936. U njemu je tvrdio i pokušao da dokaže da slobodan tržišni sistem ne teži ravnoteži, uključujući i punu zaposlenost, već baš neravnotežama izraženim krizama i privrednim ciklusima. Ovom knjigom Kejns je izvršio revoluciju u ekonomskoj nauci, budući da je doveo u pitanje centralnu propoziciju (do)tadašnje makroekonomske teorije. Iz Kejnsove teorije vrlo brzo je izvedena potreba široke državne intervencije, a fiskalne politike pre svega.[29]

Kejnsijanizam je vladao makroekonomskim mišljenjem oko pola veka, da bi njegovu dominaciju ugrozila tzv. nova klasična ekonomija 1980-ih godina. Današnji neokejnsijanizam vrlo malo podseća na svog utemeljivača.

  • 1909. Skorašnji ekonomski događaji u Indiji ("The Recent Economic Events in India"), EJ
  • 1911. "Principal Averages and Laws of Error which Lead to Them", J of Royal Statis Soc
  • 1911. Uticaj roditeljskog alkoholizma (Influence of Parental Alcoholism"), J of Royal Statis Soc
  • 1911. "Irving Fisher's Purchasing Power of Money", EJ
  • 1912. Dževonsova teorija političke ekonomije (W.S. Jevons's Theory of Political Economy), EJ
  • 1912. "The Foreign Trade of the UK at Prices of 1900", EJ
  • 1913. "J.A. Hobson's Gold, Prices and Wages", EJ
  • 1913. Indian Currency and Finance[30]
  • 1914. "Ludwig von Mises' Theorie des Geldes", EJ
  • 1914. "The Prospects of Money", EJ
  • 1914. "War and the Financial System", EJ
  • 1914. Grad London i Narodna Banka Engleske (The City of London and the Bank of England), QJE
  • 1915. "Walter Bagehot's Works and Life", EJ
  • 1915. "The Economics of War in Germay", EJ
  • 1919. Ekonomske posledice mira (The Economic Consequences of the Peace)
  • 1920. "Ralph G. Hawtrey's Currency and Credit", EJ
  • 1921. A Treatise on Probability
  • 1922. Revision of the Treaty
  • 1922. "The Inflation of Currency as a Method of Taxation", MGCRE
  • 1923. A Tract on Monetary Reform
  • 1923. "Some Aspects of Commodity Markets", Manchester Guardian
  • 1923. "A Reply to Sir William Beveridge's Population and Unemployment", EJ.
  • 1923. "Population and Unemployment", EJ
  • 1923. "The Measure of Deflation: an inquiry into index numbers", N&A
  • 1923. "Mr. Bonar Law", N&A
  • 1923. Monetarna politika i nezaposlenost (Currency Policy and Unemployment), N&A
  • 1924. "Does Unemployment Need a Drastic Remedy?", N&A
  • 1924. "Edwin Montagu", N&A
  • 1924. "Alfred Marshall, 1842-1924", EJ and Memorials of Alfred Marshall, 1925.
  • 1924. "Monetary Reform", with E. Cannan, Addis and Milner, EJ
  • 1924. "A Comment on Professor Cannan", EJ
  • 1925. "The Gold Standard Act", EJ
  • 1925. "The Balfour Note and Inter-Allied Debts", N&A
  • 1925. The Economic Consequences of Mr. Churchill
  • 1925. A Short View of Russia
  • 1925. "Am I a Liberal?", N&A
  • 1926. The End of Laissez-Faire
  • 1926. "Liberalism and Labour", N&A
  • 1926. Laissez Faire and Communism
  • 1926. "Francis Ysidro Edgeworth", EJ
  • 1926. Trocki o Engleskoj (Trotsky on England), N&A
  • 1927. "A Note on Economy", N&A
  • 1927. "A Model Form for Statements of International Balances", EJ
  • 1927. "The British Balance of Trade", EJ
  • 1928. "The United States Balance of Trade", EJ
  • 1928 "Amalgamation of the British Note Issue", EJ
  • 1928. "Postwar Depression in the Lancashire Cotton Industry", J of Royal Statistical Society
  • 1928. "Lord Oxford", N&A
  • 1928. "The Great Villiers Connection", N&A
  • 1928. Réflexions sur le franc
  • 1928. "The French Stabilisation Law", EJ
  • 1928. "Frederic C. Mills' Behavior of Prices", EJ
  • 1928. "The War Debts", N&A
  • 1929. "A Rejoinder to Ohlin's The Reparation Problem", EJ
  • 1929. Can Lloyd George Do It? with H.D. Henderson
  • 1929. Vinston Čerčil (Winston Churchill), N&A
  • 1930. Rasprava o novcu (A Treatise on Money), u dva toma
  • 1930. "The Industrial Crisis", N&A
  • 1930. "The Great Slump of 1930", N&A
  • 1930. "Economic Possibilities for Our Grandchildren", N&A and Saturday Evening Post.
  • 1930. "Frank P. Ramsey", EJ and 1931, NSN
  • 1931. "A Rejoinder to D.H. Robertson, EJ
  • 1931. "Spending and Saving", The Listener
  • 1931. "The Problem of Unemployment", The Listener}-
  • 1931. "On the Eve of Gold Suspension", Evening Standard
  • 1931. "The End of the Gold Standard", Sunday Express
  • 1931. "After the Suspension of Gold", Times
  • 1931. "Proposals for a Revenue Tariff", NSN
  • 1931. "Some Consequences of the Economy Report", NSN
  • 1931. Essays in Persuasion
  • 1932. "The World's Economic Outlook", Atlantic Monthly
  • 1932. "The Prospects of the Sterling Exchange", Yale Review
  • 1932. "The Dilemma of Modern Socialism", Political Quarterly
  • 1932. "Member Bank Reserves in the United States", EJ}-
  • 1932. The World's Economic Crisis and the Way of Escape with A. Salter, J. Stamp, B. Blackett, H. Clay and W. Beveridge
  • 1932. "Saving and Usury", EJ
  • 1932. "A Note on the Long-Term Rate of Interest in Relation to the Conversion Scheme", EJ
  • 1933. "A Monetary Theory of Production", in Festschrift für Arthur Spiethoff.
  • 1933. "Mr. Robertson on Saving and Hoarding", EJ
  • 1933. "An Open Letter to President Roosevelt", New York Times
  • 1933. "The Means to Prosperity", Times
  • 1933. "National Self-Sufficiency", Yale Review
  • 1933. "The Multiplier",NSN
  • 1933. Essays in Biography
  • 1933. The Means to Prosperity
  • 1935. "Commemoration of T.R. Malthus", EJ
  • 1935. "The Future of the Foreign Exchange", Lloyds Bank Review
  • 1936. "William Stanley Jevons", JRSS
  • 1936. "Herbert Somerton Foxwell", EJ
  • 1936. "The Supply of Gold", EJ
  • 1936. "Fluctuations in Net Investment in the United States", EJ
  • 1936. Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (General Theory of Employment, Interest and Money)
  • 1937. "The General Theory of Empoyment", QJE
  • 1937. "Professor Pigou on Money Wages in Relation to Unemployment", with N. Kaldor, EJ
  • 1937. "Alternative Theories of the Rate of Interest", EJ
  • 1937. "The Ex Ante Theory of the Rate of Interest", EJ
  • 1937. "The Theory of the Rate of Interest", in Lessons of Monetary Experience: In honor of Irving Fisher
  • 1937. "Some Economic Consequences of a Declining Population", Eugenics Review
  • 1938. "Comments on Mr. Robertson's `Mr Keynes and Finance'", EJ.
  • 1938. "Storage and Security", NSN.
  • 1938. "The Policy of Government Storage of Foodstuffs and Raw Materials", EJ
  • 1938. "Mr. Keynes's Consumption Function: A reply", QJE - reply to Holden (1938).
  • 1938. "Mr Keynes on the Distribution of Income and the Propensity to Consume: A reply", RES
  • 1938. Adam Smit kao učenik i učitelj (Adam Smith as Student and Professor), EJ
  • 1938. "Introduction to David Hume, An Abstract of a Treatise on Human Nature", with P. Sraffa
  • 1938. "James E. Meade's Consumers' Credits and Unemployment", EJ
  • 1939. "The Process of Capital Formation", EJ
  • 1939. "Professor Tinbergen's Method", EJ
  • 1939. "Relative Movements of Real Wages and Output", EJ
  • 1939. "The Income and Fiscal Potential of Great Britain", EJ
  • 1940. "The Concept of National Income: Supplementary note", EJ
  • 1940. How to Pay for the War: A radical plan for the Chancellor of the Exchequer
  • 1943. "The Objective of International Price Stability", EJ.
  • 1944. "Mary Paley Marshall", EJ
  • 1946. "The Balance of Payments of the United States", EJ
  • 1947. "Newton the Man", Newton Tercentenary Celebrations

Kritika[uredi | uredi izvor]

Fridrih Hajek, jedan od Kejnovih najprominentnijih kritičara

Rad Rasprava o novcu (Treatise on Money) u 2 toma je smatran Kejnsovim najboljim delom od njegovog čestog intelektualnog protivnika, Miltona Fridmana. Fridman i ostali monetaristi su raspravljali da kejnezijanski ekonomisti (Keynesian Economists) ne obraćaju dovoljno pažnje na stagflaciju i ostale probleme inflacije.

Fridrih Hajek je tako žestoko iskritikovao Raspravu o novcu (Treatise on Money)[31] da je Kejns odlučio da postavi Pjera Srafu da iskritikuje (ništa manje žestoko) Hajekovo konkurentsko delo.[32] Kejns-Hajek konflikt je bila prava mala bitka na liniji Londonska ekonomska škola - Kembridž.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jenkins, Nicholas. „John Maynard Keynes 1st Baron Keynes (I7810)”. W. H. Auden – 'Family Ghosts'. Stanford University. Arhivirano iz originala 26. 10. 2013. g. Pristupljeno 18. 10. 2011. 
  2. ^ „John Maynard Keynes | Biography, Theory, Economics, Books, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-24. Pristupljeno 2024-02-01. 
  3. ^ Yergin, Daniel; Stanislaw, Joseph. „book extract from The Commanding Heights (PDF). Public Broadcasting Service. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  4. ^ „How to kick-start a faltering economy the Keynes way”. BBC. 22. 10. 2008. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  5. ^ Cohn 2006, str. 111.
  6. ^ Davis, William L, Bob Figgins, David Hedengren, and Daniel B. Klein (maj 2011). „Economics Professors' Favorite Economic Thinkers, Journals, and Blogs (Along with Party and Policy Views)”. Econ Journal Watch. 8 (2): 126—146. 
  7. ^ a b Skidelsky 2003, str. 14, 43–46, 456, 263, 834
  8. ^ „Time Value of Money. How John Maynard Keynes Changed the World of Economics”. InvestingAnswers. Arhivirano iz originala 21. 02. 2015. g. Pristupljeno 2. 10. 2013. 
  9. ^ „No. 35586”. The London Gazette. 5. 6. 1942. 
  10. ^ „To Set the Economy Right”. Time magazine. 27. 8. 1979. Arhivirano iz originala 04. 11. 2012. g. Pristupljeno 13. 11. 2008. 
  11. ^ Giles, Chris; Atkins, Ralph; Guha, Krishna. „The undeniable shift to Keynes”. Financial Times. Arhivirano iz originala 27. 05. 2009. g. Pristupljeno 23. 1. 2009. 
  12. ^ Reich, Robert (29. 3. 1999). „The Time 100: John Maynard Keynes”. Time (magazine). Pristupljeno 18. 6. 2009. 
  13. ^ „The IMF in Britain: Toothless truth tellers”. Economist.com. 11. 5. 2013. Pristupljeno 2. 10. 2013. 
  14. ^ „The Bloomsbury Group”. Therem.net. 22. 8. 2007. Pristupljeno 26. 5. 2012. 
  15. ^ Deane 2001, str. 168. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFDeane2001 (help)
  16. ^ Skidelsky 1983, str. 69–73.
  17. ^ Felix 1999, str. 22.
  18. ^ Harrod 1951, str. 10. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFHarrod1951 (help)
  19. ^ Moggridge 1992, str. 47.
  20. ^ Hession 1984, str. 12.
  21. ^ Dostaler 2007, str. 262.
  22. ^ J J O'Connor; Robertson, E F. (2003). „John Maynard Keynes”. School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland: MacTutor History of Mathematics. Pristupljeno 25. 1. 2014. 
  23. ^ „John Maynard Keynes – Timeline”. Pristupljeno 26. 5. 2012. 
  24. ^ Gümüş, Erdal (2003), „J. M. Keynes; Liberalism and Keynes; Keynes's Personal Life; Keynes's School Years”, Dumlupinar University Journal of Social Sciences, Eskisehir Osmangazi University, 5 (9): 81—100, MPRA Paper No. 42373, Pristupljeno 25. 1. 2014  (cites Skidelsky)
  25. ^ 130 years of Perse Girls – Stephen Perse Foundation, 2011, str. 8, Arhivirano iz originala 22. 8. 2015. g., Pristupljeno 25. 1. 2014 includes a photograph that is said to show Keynes as a child at the Perse School Kindergarten
  26. ^ McGee, Matt (2005). Economics – In terms of The Good, The Bad and The Economist. S.l.: IBID Press. str. 354. ISBN 978-1-876659-10-3. OCLC 163584293. 
  27. ^ Kejns, Dž. M, Ekonomske posledice mira, 1919, poglavlje 5, posebno fusnota 20 u kojoj se kaže da je preko milion stanovnika Srbije izginulo tokom rata.
  28. ^ Spiegel, Henry William (1991). The Growth of Economic Thought. Durham, UK: Duke University Press. str. 602. ISBN 978-0-8223-0973-4. 
  29. ^ Aschheim, J.; Tavlas, G. S.; Heinsohn, G.; Steiger, O. (1994). „The Monetary Thought-Ideology Nexus: Simons verses Keynes; Marx and Keynes – Private Property and Money”. Ur.: Wood, John Cunningham. John Maynard Keynes: Critical Assessments. Second. Routeledge and Google Books. str. 101—120,135. ISBN 978-0-415-11415-8. 
  30. ^ See Keynes, John Maynard (1913). „Indian Currency and Finance”. London: Macmillan & Co. 
  31. ^ Hayek, Friedrick August von (1931). „Reflections on the Pure Theory of Money of Mr. J.M. Keynes” (PDF). Economica. 11. Pristupljeno 20. 5. 2008. 
  32. ^ Hoover 2008, str. 152.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]