Džordž Maklelan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džordž Maklelan
general Džordž Maklelan
Lični podaci
Datum rođenja(1826-12-03)3. decembar 1826.
Mesto rođenjaFiladelfija, Pensilvanija, SAD
Datum smrti29. oktobar 1885.(1885-10-29) (58 god.)
Mesto smrtiOrindž, Nju Džerzi, SAD
ObrazovanjeVojna akademija Sjedinjenih Američkih Država u Vest Pointu
Vojna karijera
VojskaArmija SAD

Džordž Brinton Maklelan (engl. George Brinton McClellan; Filadelfija, 3. decembar 1826Orindž, 29. oktobar 1885) je bio general-major tokom Američkog građanskog rata i kandidat Demokratske stranke za predsednika 1864. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

On nije bio samo vojni komandant, već i vrsni inženjer i veoma sposoban organizator. Na toj poziciji je dokazao mane Vojne akademije Sjedinjenih Američkih Država. Akademija je bila sposobna za obučavanje inženjera i oficira za malu vojsku, onu od pre Građanskog rata. Poreklom iz Filadelfije, na akademiju je ušao sa Pensilvanijskog univerziteta kao drugi u klasi 1846. godine. Raspoređen je u inženjersku jedinicu.

Civilni rad[uredi | uredi izvor]

Zbog sporog napredovanja u regularnoj armiji, odlučio je da pređe u konjicu 1855. godine, kada je došlo do proširivanja vojnih jedinica. Poslat je da proučava evropske armije, i tom prilikom je napisao opširan izveštaj o opsedanju Sevastopolja tokom Krimskog rata. To iskustvo je kasnije uticalo na njegovo donošenje odluka na Virdžinijskom poluostrvu. Tokom preostalog vremena koje je proveo u Evropi, mnogo je putovao i menjao je Pruska i Mađarska konjska sedla za Maklelanova sedla, koja su korišćena sve dok armija nije izbacila iz upotrebe njegovu montiranu ruku. Podneo je ostavku 16. januara 1857, i počeo je da se bavi železničkim inženjeringom. Radio je za Centar Ilionis kao glavni inženjer i potpredsednik, i baš pre Građanskog rata je postao predsednik divizije za Ohajo i Misisipi. Uprkos njegovom uspehom u privatnoj praksi, vrlo rado se vratio u vojsku 1862. godine.

Povratak u vojsku[uredi | uredi izvor]

Njegovi zadaci su bili: general-major Dobrovoljaca Ohaja (23. aprila 1861); komandant Ohajo milicije (23. april - 13. maj 1861); komandovao je okupacionom armijom Zapadne Virdžinije; Odsek Ohajo (13. maj - 23. jul 1861); general-major (14. maj 1861); komandant Potomak divizije (25. jul - 15. avgust 1861); komandant armije i odseka u Potomaku (15. avgust 1861—9. novembar 1862); i glavni komandant (5. novembar 1861—11. mart 1862).

Učestvovanje u Američkom građanskom ratu[uredi | uredi izvor]

Prvo je bio postavljen od strane guvernera Ohaja Vilijama Denisona, a uskoro je bio odmah iza Skota, gde je postavljen od strane Abrahama Linkolna. Brzi napredak u vojnoj karijeri, od kapetana do general-majora, mu je udarilo u glavu, i objavio je jednu komičnu izjavu dane želi da postane diktator. Do tada je odneo neke manje pobede u Zapadnoj Virdžiniji, zbog čega je 16. jula 1861. dobio zahvalnost od Kongresa, iako je većinu zahvalnosti trebalo pripisati njegovim podređenim. Pozvan je da preuzme komandu kod Vašingtona, posle poraza kod Ist Bul Rana. Tu nije pokazao zadovoljavajuće ophođenje prema SKotu i civilnim vlastima. Novi nadimak mu je bio mladi Napoleon. Aktivno je radio na slanju Skota u penziju. Njegove organizacione i inženjerske sposobnosti su bile veoma dobro iskorišćene prilikom stvaranja Armije Potomak. Ali on nije napredovao u službi i odbio je da preda svoje planove civilnim vlastima. Jednom je čak odbio da se sastane sa predsednikom. U decembru 1861. je oboleo od tifusa. Dok je on stigao do Manzasa, armija Džozepa Džonsona se već povukla.

Maklelan je planirao napad na Ričmond, između reka Džejms i Jork. To je bio dobar plan, iako se Linkoln plašio za sigurnost Vašingtona. Ali on nije uspeo dobro da koordiniše taj napad. Početno kretanje je bilo dobro, ali se setio opsedanja Sevastopolja, i zbog toga je opkolio Jorktaun. To je omogućilo Džonsonu da dovede pojačanje. Kada se Džonson povukao, on ga je pratio prema Vilijamsburgu. Stigao je do samoog glavnog grada Konfederacije. U tom trenutku je stao. Razlog za to je stalno preuveličavanje snage protivnika. Ta stalna usporavanja su naterala Linkolna da ga smeni sa svih komandnih pozicija 11. marta 1862. Prebačen je u komandu Armija Potomak i Ričmond.

Politička aktivnost i smrt[uredi | uredi izvor]

Bio je kandidat Demokratske stranke za predsednika 1864. Štetu mu je nanela partija pozivajući na kraj rata, koji je bio označen kao izgubljen. On je bio protiv obustave rata i želeo je pobedu. U prvom trenutku se činilo da može da pobedi Linkolna, ali zbog pobeda Severnjaka, je skrenulo pažnju javnosti sa rata. Pobedio je samo u tri države. Povukao se iz vojske na dan izbora. Bio je aktivan u državnoj politici. Bio je guverner Nju Džerzija krajem 1870 godina i početkom 1880. Umro je 29. oktobra 1885 u Orandžu, Nju Džerzi. Sahranjen je na Rivervju groblju u Trentonu. [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]