Džulijan Asanž

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džulijan Asanž
Asanž (2015)
Ime po rođenjuDžulijan Pol Hokins
Datum rođenja(1971-07-03)3. jul 1971.(52 god.)
Mesto rođenjaTaunsvil, Kvinslend, Australija
Državljanstvo
Zanimanje
  • novinar
  • aktivista
Aktivni period1987—danas
Delovanjeosnivač Vikiliksa
Radovidirektor[1] i glavni urednik Vikiliksa (2006—2018); izdavač (od 2018)[2]
Politička strankaVikiliks (2013—2015)
Supružnik
  • Tereza Asanž (v. 1989 —  r. 1999)
  • Stela Asanž (v. 2022)
Potpis

Džulijan Pol Asanž (engl. Julian Paul Assange; Taunsvil, 3. jul 1971) australijski je novinar i aktivista.[3] Poznat je kao osnivač veb-sajta Vikiliks, čiji je portparol i urednik. Pre rada na sajtu, bio je student fizike i matematike i programer. Godine 2010. privukao je međunarodnu pažnju kada je Vikiliks objavio niz tajnih podataka koje je Asanžu dostavila obaveštajna analitičarka američke vojske Čelsi Mening: snimak američkog vazdušnog napada u Bagdadu, američke vojne dnevnike iz ratova u Avganistanu i Iraku, kao i američke diplomatske depeše. Asanž je osvojio više nagrada za izdavaštvo i novinarstvo.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U svojoj 16. godini Asanž postaje haker. Uhapšen je 1991. zbog upada na računare. Izjasnio se krivim po svim tačkama optužnice, ali je zbog dobrog vladanja osuđen na novčanu kaznu od 2.100 australijskih dolara.

Džulijan Asanž je osnovao sajt Vikiliks 2006. na svom kućnom serveru. Od tada je Vikiliks objavio stotine hiljada dokumenata o ekstrapravnim ubistvima u Keniji, o toksičnom otpadu u Obali Slonovače, Sajentološkoj crkvi, zatvoru Gvantanamo, bankama poput Julijus Ber i Kaupting, ratovima u Avganistanu i Iraku, kao i diplomatske depeše američkih ambasada i konzulata u svetu.

U novembru 2010. Švedska je izdala evropski nalog za hapšenje Asanža, radi ispitivanja u istrazi Švedske.[4] Nakon što je izgubio žalbu na nalog, prekršio je kauciju i sklonio se u ambasadu Ekvadora u Londonu u junu 2012.[5] Ekvador mu je odobrio azil u avgustu 2012. na osnovu političkog progona[6] i straha da bi mogao biti izručen SAD.[7] Godine 2013. kandidovao se na izborima za narodne poslanike Senata Australije i pokrenuo političku stranku Vikiliks, ali nije uspeo da osvoji mandat.[8][9] Švedski tužioci odustali su od istrage 2019.[10]

Sredinom decembra 2020. odlazeći predsednik SAD Donald Tramp najavio je da će pomilovati Asanža, iako presuda londonskoga suda još nije donesena.[11]

Politički azil[uredi | uredi izvor]

Ekvador je 16. avgusta 2012. godine odobrio politički azil Džulijanu Asanžu, koji se krije u ambasadi te zemlje u Londonu od 19. juna iste godine.[12] Britanske vlasti su saopštile da bez obzira na odluku neće dopustiti Asanžu da napusti zemlju, jer su „istrajne u nameri da ga isporuče“. Zvanični Ekvador je objavio da im je „javno zaprećeno racijom“.[12]

Asanž, koji negira sve optužbe, tvrdi da se iza odluke da bude isporučen krije namera da ga Šveđani proslede vlastima SAD, koje će mu pod optužbom za špijunažu suditi zbog objavljivanja tajnih informacija. Ministar spoljnih poslova Ekvadora Rikardo Patinjo je izjavio da su „Asanžova strahovanja od političkog suđenja potpuno opravdana“ i naveo da je njegova zemlja verna tradiciji da štiti one koji su ugroženi.[12]

Asanž je ipak uhapšen 11. aprila 2019. i našao se u policijskoj stanici u Londonu nakon što mu je Ekvador ukinuo azil posle sedam godina i oduzeo državljanstvo. On je tvrdio da nije prekršio uslove kaucije pa je istog dana proglašen krivim jer je odbio da se preda.[13] Vikiliks je saopštio da je Ekvador nelegalno ukinuo azil Asanžu i da je prekršio međunarodno pravo.

Dela[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McGreal, Chris (5. 4. 2010). „Wikileaks reveals video showing US air crew shooting down Iraqi civilians”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 26. 6. 2011. g. Pristupljeno 15. 12. 2010. 
  2. ^ „WikiLeaks names one-time spokesman as editor-in-chief”. Associated Press. Pristupljeno 26. 9. 2018. 
  3. ^ „Julian Assange | Biography & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-20. Pristupljeno 2024-02-05. 
  4. ^ „Wikileaks' Assange faces international arrest warrant”. BBC News. 20. 11. 2010. 
  5. ^ Bowater, Donna (20. 6. 2012). „Julian Assange faces re-arrest over breaching his bail condition by seeking asylum in Ecuador”Neophodna novčana pretplata. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 10. 1. 2022. g. 
  6. ^ Neuman, William; Ayala, Maggy (16. 8. 2012). „Ecuador Grants Asylum to Assange, Defying Britain”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 27. 6. 2021. 
  7. ^ Wallace, Arturo (16. 8. 2012). „Julian Assange: Why Ecuador is offering asylum”. BBC. Pristupljeno 16. 5. 2019. 
  8. ^ Dorling, Philip (26. 3. 2012). „Assange: what I'll do in the Senate”. The Age (na jeziku: engleski). Pristupljeno 9. 10. 2023. 
  9. ^ „Julian Assange: WikiLeaks party will continue”. The Guardian. 8. 9. 2013. 
  10. ^ „Julian Assange: Sweden drops rape investigation”. BBC. 19. 11. 2019. Pristupljeno 11. 1. 2022. 
  11. ^ Bie, Trond (14. 12. 2020). „Kilde: Trump benåder Julian Assange”. ITavisen (na jeziku: norveški bukmol). Pristupljeno 14. 12. 2020. 
  12. ^ a b v B92: Asanž dobio azil u Ekvadoru, Pristupljeno 16. 8. 2012.
  13. ^ „Uhapšen Džulijan Asanž”. www.rts.rs. Radio-televizija Srbije. Pristupljeno 28. 4. 2019. 
  14. ^ Assange, Julian. „The WikiLeaks Files: The World According to US Empire”. Verso Books. Verso Books. Arhivirano iz originala 05. 05. 2016. g. Pristupljeno 13. 1. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]