Avganistanski hrt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avganistanski hrt

Alternativna imena
Baluči hrt, Tazi
Zemlja porekla
 Avganistan
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 10 Hrtovi Sekcija 1 #228 standard
AKC: Goniči standard
ANKS: Grupa 4 (goniči) standard Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. avgust 2019)
KKS: Grupa 2 (goniči) standard
KC(UK): Goniči standard
NZKS: Goniči standard
UKS: Hrtovi standard

Avganistanski hrt je pas kojeg krasi debela, svilena dlaka sa repom koji se kovrdža u prsten na kraju. Ova rasa je uzgajana posebno za hladne planine Avganistana. Lokalno ime je Tazi Spej (Paštunski: تاژي سپی‎) ili Sage Tazi (Dari persijski: سگ تازی). Druga imena za ovu rasu su Tazi, Baluči hrt, Barakzaj hrt, Šalgar hrt, Galandej hrt.

Osnovno[uredi | uredi izvor]

  • Mužjak
    • Visina od 68 do 74 cm
    • Težina od 25 do 29 кг
  • Ženka
    • Visina od 63 do 69 cm
    • Težina od 20 do 25 кг
Avganistanski hrt crne dlake

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo ove rase, koja dolazi iz brojne grupe srednjoazijskih hrtova, nije sasvim jasna. Na zapadu, prvi predstavnik ove rase prikazan je 1907. godine. Bio je to pas Zardin, vlasništvo kapetana Barfa. Ovaj pas je postao legenda za svakog ko se kasnije bavio ovom rasom. Veliki zaslugu imaju bračni parovi Ampsovi i Murauovi koji su doneli prve primerke na evropski kontinent. Većina evropskih linija je potekla baš od ovih pasa. Avganistanski hrt je prvi put napustio Bliski istok sa Britanskim vojnicima, koji su ih vratili nazad u Englesku u 19. veku. Avganistanski hrt je 1926. godine priznat od strane Američkog kinološkog saveza. Postao je poznat po svojoj veličanstvenosti i dostigao je svoju najveću popularnost 1970-tih. Avganistanski hrtovi su danas kućni ljubimci i psi za izložbu a ne lovci, iako su ih neki vlasnici vode na simulacije lova.

Avganistanski hrt je stari pripadnik porodice hrtova koji je hiljadama godina uzgajana od strane domorodaca Avganistana, Pakistana i severne Indije. Mnogo podataka o istoriji ove rase izgubljeno je tokom ratničkih pohoda Džingis Kana i Aleksandra Velikog.

Kao izrazito sposoban lovac, avganistanski hrt je korišten u lovu na veliku i malu divljač, uključujući antilope, pa čak i leoparde. Iako mnogi današnji stručnjaci osporavaju lov avganistanskih hrtova na leoparde, očevici navode kako su avganistanski hrtovi ubijali leoparde hvatajući ih za vrat i tako lomeći kičmu leoparda.

Karakteristike psa[uredi | uredi izvor]

Narav[uredi | uredi izvor]

Avganistanski hrt je pas veoma vesele naravi, jer je veoma aktivan i obožava igru. Pomenuti psi poseduju visok stepen inteligencije, a takođe veoma često pokazuju i osećajnost. Ovaj pas se vrlo brzo vezuje za svog vlasnika. Nezavisnost i ponos su takođe osobine kojima se odlikuje karakter ove rase. Avganistanski hrt nije potpuno opušten u odnosu sa strancima, već se ponaša odmereno i rezervisano. Pomenuti pas, iako je odličan u lovu, ne pokazuje znake agresivnosti već se često za njih kaže da su veoma plemeniti psi.

Opšti izgled[uredi | uredi izvor]

Kod ovog psa je posebno važno krzno koje psu daje izgled plemenitosti. Stiče se utisak da je snažan i dostojanstven, a uz to su kombinovani brzina i okretnost. Glavu nosi ponosno.

Glava[uredi | uredi izvor]

Lobanja je duga, ne previše uska sa izraženom potiljnom kvrgom. Skladna, a na vrhu nalazi se dugi "rep". Stop je blago izražen. Nosna pečurka se preferira crna, dok se tamnosmeđa boja dozvoljava kod svetlijih pasa. Njuška je duga sa jakim vilicama. Vilice su jake, sa pravilnim i potpunim makazastim zagrizom, tj. gornji zubi preklapaju donje i vilice pravilno naležu. Kleštast ugriz se toleriše.

Preferiraju se tamne oči, ali zlatnožute se ne sankcionišu. Izgledaju gotovo trouglaste, blago su zakošene naviše, od unutrašnjeg ugla prema spoljašnjem. Uši su nisko usklađene i dosta pozadi, nošene uz glavu. Prekrivene su dugom, svilenkastom dlakom. Vrat je dug, snažan i mišićav.

Telo[uredi | uredi izvor]

Leđa su ravna, srednje duga i mišićava, dok su slabine prave, široke i dosta kratke. Sapi su blago padajuće prema zadnjem delu, a kukovi su dosta istureni i na rastojanju. Grudni koš je dobre dubine, a rebra su dobro povijena. Lopatice su duge i zakošene, dobro postavljene unazad, mišićave i snažne, bez opterećenja.

Rep nije previše kratak. Nisko je usađen, povijen na kraju u obliku prsten, a i pravilno je odlakan. Prednje šape su snažne i veoma duge i široke, prekrivene dugom, gustom dlakom, a prsti su zaobljeni. Jastučići prilično dodiruju podlogu. Zadnje šape su duge, ali ne tako široke kao prednje.

Kretanje je lako i elastično uz veliko eleganciju.

Avganistanski hrt

Dlaka[uredi | uredi izvor]

Duga i fine teksture na rebrima, prednjim i zadnjim nogama i bokovima. Kod odraslih pasa, dlaka je od lopatica unazad i preko sedla kratka i uz telo. Od čeonog dela i unazad dlaka je duga i izdvaja se svilenkasti "rep". Na ličnom delu dlaka je kratka. Uši i noge su dobro odlakani. Došaplja mogu biti bez dlake. Dlaka mora da se prirodno razvije. Sve boje su prihvatljive.

Nega i zdravlje[uredi | uredi izvor]

Nega dlake avganistanskog hrta je zahtevna, s obzirom da ova rasa poseduje dugu dlaku. Pod pravilnom negom podrazumeva se da ga četkate svaki drugi dan. U periodu kaada se psi linjaju, smatra se da je najbolje rešenje svakodnevno četkanje.

Potrebna mu je svakodnevna fizička aktivnost, bilo da je u pitanju energična vežba ili šetnja. Iako veoma dobro podnosi klimatske uslove i može živeti u dvorištu, savetuje se da ovaj pas živi sa vlasnikom i njegovom porodicom u kući ili stanu. Životni vek rase je oko 12 godina.[1] Ženka ošteni između 1-15 štenaca, a prosek je 8 štenaca.

Bolesti štitne žlezde su verovatno najveći zdravstveni problem avganistanskih hrtova. Pored toga, katarakta je ozbiljan problem, naročito kada se jave u ranoj dobi (kod pasa mlađih od godinu), što može dovesti do slepila. Distrofija rožnjače i druge očne bolesti često se javljaju kod avganistanskih hrtova. Displazija kuka je čest slučaj kod ove rase, kao i kod ostalih velikih rasa.[2]

Savet odgajivača[uredi | uredi izvor]

Njegov instinkt lovca je toliko jak pa se preporučuje da je uvek na povocu. Ako ga pustite sa povoca a on hoće da potrči, neće se vratiti na zvižduk ili poziv. Ima savršenu orijentaciju i vratiće se tek kada on odluči i to iz pravca gde ga uopšte ne očekujete. Njegov povratak može trajati i nekoliko sati. Mrzi samoću i najsrećniji je kada može biti stalno prisutan u kući. Iz tog razloga ne preporučuje se držanje u boksu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Životni vek pasa (jezik: engleski)
  2. ^ Zdravlje avganistanskih hrtova (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]