Agripina Starija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Agripina Starija
Bista Agripine Starije
Lični podaci
Puno imeJulija Vipsanija Agripina
Datum rođenja14. p. n. e.
Mesto rođenjaAtina,
Datum smrti17. oktobar 33. n. e. (46/7 god.)
Mesto smrtiPandatarija (današnja Ventotena, Italija), Rimsko carstvo
GrobPandatarija, kasnije Avgustov mauzolej
Porodica
SupružnikGermanik Julije Cezar
PotomstvoKaligula, Agripina Mlađa, Druz Cezar, Julija Livila, Julija Druzila, Neron Julije Cezar Germanik
RoditeljiMarko Vipsanije Agripa
Julija Starija
DinastijaJulijevci-Klaudijevci

Julija Vipsanija Agripina (lat. Iulia Vipsania Agrippina, 14. p. n. e18. oktobar 33. n. e), poznatija istoriji kao Agripina Starija (lat. Agrippina Maior), bila je istaknuta rimska plemkinja poreklom iz Julijevsko-Klaudijevske dinastije, poznata kao unuka cara Oktavijana Avgusta, supruga vojskovođe Germanika, majka cara Kaligule i baka cara Nerona. Bila je prva Rimljanka koja je pratila svoga muža na vojne kampanje.

Poreklo i porodica[uredi | uredi izvor]

Agripina je rođena u Atini 14. p. n. e. kao druga ćerka Marka Vipsanija Agripe i Julije Starije. Julija Starija bila je jedino biološko dete Oktavijana Avgusta iz braka sa Skribonijom. Agripi je brak sa Julijom bio treći, pa je zbog druga dva braka imao ćerke Vipsaniju Agripinu i Marcelinu, prvu suprugu vojskovođe Publija Kvintilija Vara. Agripa je možda imao još dece sa Klaudijom Marcelom, nećakom cara Avgusta (njihova ćerka je možda bila majka Decima Haterija Agripe, koga je Tacit nazvao Germanikovim rođakom). Julija i Agripa imali su još četvoro dece, tako da je Agripina imala sestru i 3 brata: Juliju Mlađu, Gaja Cezara, Lucija Cezara i Agripu Postuma. Agripina kratko je kao dete živela u Atini, a onda se sa porodicom vratila u Rim. Njen otac Agripa, koji je bio Avgustov najbliži saradnik, umro je 12. pr. n. e. u Kampanji. Avgust je tada prislio svoga pastorka Tiberija da se razvede i da se oženi sa njegovom ćerkom Julijom Starijom. Brak Tiberija i Julije bio je nesretan brak, a Julija je otvoreno izlazila sa drugim muškarcima, pa je Avgust 2. p. n. e. proterao Juliju iz Rima. Agripina otada više nije videla svoju majku. Avgust je uredio razvod između svoje ćerke i posinka, koji je od tada živeo je jedno vreme na Rodosu.

Odgoj kod Avgusta[uredi | uredi izvor]

Agripina je otada podizana zajedno sa svojim rođacima kod dede Avgusta i njegove supruge Livije.[1] Prema Svetoniju, Agripina je kod Avgusta imala strog odgoj i obrazovanje, pa su ih čak učili da predu i da tkaju.[1] O njihovim dnevnim aktivnostima vodio se carski dnevnik.[1] Nije smela da se sreće sa strancima bez Avgustovog odobrenja.[1] Agripina i Avgust su bili veoma bliski.

Udaja za Germanika[uredi | uredi izvor]

Agripina se između 1. p. n. e. i 5. n. e. udala za svoga rođaka Germanika, koji je bio izuzetno popularan kod naroda, a kasnije i kod vojske. Avgust je naredio Tiberiju da Germanika usvoji kao sina, nastojeći na taj način da osigura nasleđe da posle Tiberija na vlast dođe Germanik. Agripina i Germanik su bili posvećeni jedno drugom. Bila je lojalna žena i podržavala je svog supruga, što posebno ističe rimski istoričar Tacit. Agripina i Germanik su imali devetoro dece, od čega je troje umrlo mlado. Preživelo je šestoro dece: Neron Cezar, Druz Cezar, Gaj Julije Cezar Germanik (budući car Kaligula), buduća carica Agripina Mlađa, Julija Druzila i Julija Livila.[2] Preko Agripine Mlađe, Agripina Starija je bila baka cara Nerona. Agripina je bila jednim delom i popularna zbog velikoga broja dece koju je rodila.

Na pohodima sa Germanikom[uredi | uredi izvor]

Germanik je bio veoma popularan i stekao je slavu ratujući u Germaniji i Galiji. Agripina sa decom ga je pratila na njegovim pohodima. Bilo je to za rimske prilike neuobičajeno, jer su obično žene ostajale kod kuće. Agripina je na tim pohodima stekla ugled kao hrabra žena. Za vreme boravka u Germaniji, Agripina se dokazala i po efikasnoj diplomatskoj veštini. Germanika bi znala da podseća na njegove odnose sa Avgustom. Kada je izbila vojna pobuna 14. godine, senatska komisija je savetovala Germanika da evakuiše trudnu Agripinu i decu kod Trevira. Prema Kasiju Dionu, prilikom njenog odlaska vojska je zarobila nju i Kaligulu. Na Germanikovo insistiranje nju su pustili jer je bila trudna, a onda su pustili i malog Kaligulu. Međutim, prema Tacitovoj verziji, bila je kod vojske toliko omiljena da je njen odlazak toliko pogodio vojsku da su se pokajali i sami su kaznili krivce za pobunu. Izgleda da je prva verzija verovatnija, a da je druga verzija naklonjenija Germaniku i da je nju u opticaj puštala Agripina. Germanik je sa vojskom bio prešao Rajnu i više puta je ratovao po Germaniji, a jednom prilikom se raširila glasina da je rimska vojska opkoljena i da se Germani kreću prema galskim provincijama. Uspaničena vojska je nameravala da sruši most na Rajni, ali prisebna Agripina ih je sprečila u tome, pa se kasnije rimska vojska mogla vratiti preko neoštećenog mosta.

Germanikova smrt[uredi | uredi izvor]

Agripina se iskrcava u Brindiziju sa pepelom svog supruga Germanika

Agripina i Germanik otputovali su 19. godine na Bliski istok. Tu se Germanik posvađao sa upravnikom Sirije, Gnejem Kalpurnijem Pizonom, i nedugo nakon toga umro je u Antiohiji pod misterioznim okolnostima. Sumnjalo se da ga je Pizon otrovao, a postojale su i sumnje da je to bilo po Tiberijevom naređenju. Agripina je isto tako verovala da je ubijen i bila je spremna za osvetu. Germanik je pred smrt Agripini savetovao da u ime dece savlada svoju plahovitu prirodu i da ne izaziva moćnije od sebe, misleći pri tome na Tiberija. Agripina je bila u velikoj žalosti nakon Germanikove smrti. Sa decom i Germanikovim pepelom vratila se u Rim, gde je održana veličanstvena sahrana Germanika u Avgustovom mauzoleju. Tom prilikom narod je iskazao veliku ljubav prema Agripini, nazivajući je jedinim izdankom Avgustove krvi. Vrativši se u Rim, optužila je Pizona da je odgovoran za Germanikovu smrt. Prema Tacitu, optužba nije mogla da dokaže trovanje, ali pojavili su se dokazi o Pizonovoj izdaji, pa je on počinio samoubistvo.

Odnosi sa novim carem[uredi | uredi izvor]

Od 19. do 29. godine Agripina živela je na Palatinu u Rimu. Svoju preostalu decu podizala je ona, Livija i Germanikova majka, Antonija Mlađa. Agripina je vremenom postajala usamljena i bolesna, a poumirali su joj i mnogi rođaci. Bila je u zategnutim odnosima sa Tiberijem, a možda i sa Livijom. Pretorijanski prefekt, Sejan, poticao je kod Tiberija mržnju prema Agripini. Uključila se u političke kombinacije Tiberijevog carskoga dvora nastojeći da osigura pozicije za svoje sinove sa ciljem da naslede Tiberija. Pri tome se protivila ideji da Tiberijev unuk i Livilin sin, Tiberije Gemel, postane naslednik. Nije bila dovoljno oprezna prilikom svojih žalbi Tiberiju zbog Germanikove smrti. Agripina se priključila grupi rimskih senatora, koja se opirala rastućem uticaju i moći pretorijanskoga perfekta Sejana. Sejan je zajedno sa Livilom podržavao dinastičke ambicije Livilinog sina Tiberija Gemela, a protivio se dinastičkim ambicijama Agripine Starije i njenih sinova. Za Tiberija, Agripina je bila sve manje pouzdana. Tokom 26. godine tražila je Tiberija odobrenje da se uda za svoga zeta, senatora Gaja Asinija Gala Salonina, ali Tiberije to nije odobrio zbog mogućih političkih implikacija.

Progonstvo i smrt[uredi | uredi izvor]

Kaligula postavlja pepeo svoje majke i brata u grobnicu svojih predaka

Konačni razdor između nje i Tiberija potpalio je Sejan, koji joj je tvrdio da Tiberije namerava da je otruje. Tiberije je pažljivo pripremao trenutak kada će da je pozove na večeru u carsku palatu. Na večeri ponudio joj je jabuku, da bi je testirao. Agripina je sumnjala da je jabuka otrovana, pa je odbila da je proba. To je bio Tiberijev poslednji poziv Agripini na večeru. Agripina je kasnije tvrdila da ju je Tiberije pokušao da otruje. Tiberije nije mogao da oprosti takvu uvredu, tako da je uhapšena na Sejanovu inicijativu, a po Tiberijevom naređenju izgleda 27. godine zajedno sa svoja dva sina Neronom i Druzom. Bila je najpre 27. godine stavljena u kućni pritvor. Njena deca su u to vreme ostala kod Livije. Konačni napad na Agripinu usledio je 29. nakon Livijine smrti. Tiberije je lažno optužio Agripinu da je planirala da potraži zaštitu kraj Avgustove slike ili kraj rimske vojske van Rima. Suđeno joj je pred rimskim Senatom. Osuđena je 31. godine na progon na ostrvo Pandatarija (sada Ventotene) u Tirenskom moru, kraj obale Kampanije. Bilo je to isto ostrvo gde je ranije bila proterana njena majka.

Grob Agripine Starije

Narod je protestovao na ulicama zbog njenoga hapšenja. Agripina je protestovala u zatvoru. Jednom prilikom Tiberije je naredio straži da je izbičuju, pa je tom prilikom izgubila oko. Odbijala je da prima hranu, pa su je hranili na silu, ali ona je kasnije sebe izgladnila do smrti. Umrla je 18. oktobra 33. godine. Njen sin Druz bio je utamničen u zatvoru, gde je umro 31, a drugi sin Neron je izvršio samoubistvo nedugo nakon suđenja. Nakon Tiberijeve smrti, Agripinin sin Kaligula postao je 37. godine novi rimski car. On je odmah po stupanju na vlast doneo u Rim pepeo svoje majke i brata i priredio im sahranu u Avgustovom mauzoleju.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Lucije Vipsanije Agripa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Marko Vipsanije Agripa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Agripina Starija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Gaj Oktavije
 
 
 
 
 
 
 
12. Gaj Oktavije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Oktavijan Avgust
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Marko Acije
 
 
 
 
 
 
 
13. Acija Balba Cezonija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Julija Cezaris
 
 
 
 
 
 
 
3. Julija Starija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
14. Lucije Skribonije Libon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Skribonija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Sencija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Svetonije, „Dvanaest rimskih careva“, Avgust
  2. ^ Svetonije, „Dvanaest rimskih careva“, Kaligula

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]