Ada Jonat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ada Jonat
Ada Jonat
Lični podaci
Datum rođenja(1939-06-22)22. jun 1939.(84 god.)
Mesto rođenjaJerusalim, Britanski mandat nad Palestinom
ObrazovanjeHebrejski univerzitet u Jerusalimu, Naučni institut Vajcman
Naučni rad
PoljeHemija

Ada E. Jonat (rođena 22. juna 1939[1]) je izraelski kristalograf, najpoznatija po svom pionirskom radu na strukturi ribozoma. Trenutno je direktor Helen and Milton A. Kimmelman centra za biomolekulske strukture i član veća naučnog instituta Vajzmen. 2009. godine je dobila Nobelovu nagradu za hemiju zajedno sa Venkatramanom Ramakrišanom i Tomasom A. Stajcom za rad na strukturi i funkciji ribozoma. Ada je prva žena od 10 izraelskih nobelovaca,[2] prva žena sa Bliskog istoka koja je osvojila Nobelovu nagradu za nauku,[3] i prva žena posle 45 godina koja je dobila Nobelovu nagradu za hemiju. Međutim, ona kaže da nije ništa specijalno što je žena dobila nagradu.[4]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jonat (devojački Lifšic (Lifshitz))[5] rođena je u Jerusalimu.[6] Njeni roditelji, Hilel i Ester Lifšic, bili su cionistički Jevreji koji su se preselili u Palestinu iz Lođa (Poljska) 1933, pre osnivanja Izraela.[7] Njen otac je bio rabin i došao je iz rabinske porodice. Naselili su se u Jerusalimu i vodili prodavnicu namirnica, ali su teško sastavljali kraj sa krajem. Živeli su u skučenim kvartovima sa nekoliko drugih porodica, a Ada se priseća da su knjige bile jedina stvar koja je mogla da okupira njene misli.[8] Uprkos svom siromaštvu, roditelji su je poslali na u školu u prestižnom Bejt Hakerem kraju da bi joj obezbedili dobro obrazovanje. Posle smrti njenog oca (kada je imao 42 godine), porodica se preselila u Tel Aviv.[9] Yonath was accepted to Tichon Hadash high school although her mother could not pay the tuition. She gave math lessons to students in return.[10] Dok je bila mlada, inspirisala ju je Poljsko-Francuska naučnica Marija Kiri.[11] Međutim, naglašava da joj Kiri, kojom je bila fascinirana kao dete, posle čitanja dobro napisane biografije nije bila uzor.[12] Vratila se u Jerusalim da studira i diplomirala je hemiju na Hebrejskom univerziteti u Jerusalimu 1962, a magistrirala biohemiju 1964. 1968 je doktorirala X-Ray kristalografiju na Vajcmanovom naučnom institutu.

Ima jednu ćerku, Hagit Jonat, doktora na Šeba medicinskom centru, i unuku Nou. Rođaka je anti-okupacione aktivistkinje Dr. Rušame Marton.

Ada je pozvala na bezuslovno oslobađanje svih zatvorenika Hamasa, rekavši da "držanje zarobljenih Palestinaca podstiče i učvršćuje njihovu motivaciju da naškode Izraelu i njegovim građanima ... kada mi nemamo zatvorenike koje treba da oslobodimo, oni neće imati razloga da kidnapuju vojnike ".[13]

Naučna karijera[uredi | uredi izvor]

Ada je prihvatila postdoktorsku poziciju na univerzitetu Karnegi Melon (1969) i MIT (1970). Dok je bila na MIT,1976, provela je neko vreme u laboratoriji nobelovca hemije Vilijama N. Lipskomba, Jr. Univerziteta Harvard, gde je bila inspirisana da nastavi veoma velike strukture.[14]

Godine 1970, ona je osnovala laboratoriju kristalografije proteina, koja je skoro deceniju bila jedina u Izraelu. Zatim, od 1979 do 1984 bila je vođa grupe sa Hajnc-Gunterom Vitmanom na institutu Maks Plank za molekularnu genetiku u Berlinu. Bila je gostujući profesor na Univerzitetu u Čikagu 1977-78.[15] Ada je na čelu istraživačke jedinice na Maks-Plank institutu u Desi u Hamburgu, Nemačka (1986—2004), paralelno sa svojim istraživačkim aktivnostima na Vajcmanovom institutu.

Ada se fokusira na mehanizme u osnovi biosinteze proteina, po ribozomskoj kristalografiji, istraživačkoj liniji koju je ona razvila pre više od dvadeset godina, uprkos skeptičnosti međunarodne naučne zajednice[16] Ribozomi prenose RNA u protein i zato što imaju neznatno različite strukture u mikrobima, u poređenju sa eukariotima, kao što su ljudska ćelije, često su meta za antibiotike. Ona je odredila kompletne visoko-rezolucione strukture obe subjedinice ribozoma i otkrila unutar suprotno asimetričnog ribozoma, univerzalni simetrični region koja pruža okvir i usmerava proces polipeptidne polimerizacije. Prema tome je pokazala da je ribozom je ribozim koji stavlja svoje supstrate u stereohemiju pogodan za formiranje peptidne veze i supstratno-posredovane katalize. Pre dve decenije ona je prikazala vizuelno put proteina u nastajanju, odnosno ribozomski tunel, a nedavno je otkrila elemente dinamike koji omogućavaju njegovo učešće u unutar-ćelijskim regulacijama i nastajanju lanaca trgovine u njihovom prostoru za sklapanje.

Pored toga, Ada je razjasnila načine delovanja preko dvadeset različitih antibiotika koji ciljaju ribozome, osvetlila mehanizme otpornosti na lekove i sinergizam, selektivno dešifrovala strukturnu osnovu za antibiotik i pokazala kako igra ključnu ulogu u kliničkoj upotrebljivosti i terapeutskoj efikasnosti, utirući tako put za strukturno-baziran dizajn lekova.

Za omogućavanje ribozomske kristalografije Ada je uvela novu tehniku, Krio bio-kristalografija, koja je postala rutina u strukturalnoj biologiji i dozvolila složene projekte inače smatrane zastrašujućim. [17]

Na Vajzmen Institutu, Ada je saradnik na Martin S. i Helen Kimel profesionalnoj katedri.

Nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]

Telefonski intervju sa Adom Jonat tokom proglašenja dobitnika Nobelove nagrade

Adine nagrade i počasti uključuju sledeće:

  • 2000, prva evropska nagrada za kristalografiju
  • 2002, Izraelska nagrada za hemiju [1][18]
  • 2006, Wolf nagrada za hemiju (zajedno sa Džordžom Feherom) "za genijalna strukturna otkrića ribozomske mehanizacije formiranja peptidne-veze i osnovnih svetlosnih procesa fotosinteze";[19]
  • 2007, "Paul Ehrlich and Ludwig Darmstaedter" nagrada;
  • 2008, prva žena iz Izraela koja je osvojila L'Oréal-UNESCO nagradu za žene u nauci za rad na otkrivanju kako bakterija postaje otpotna na antibiotike[9]
  • 2008, Albert Anštajn svetska nagrada za nauku za pionirski doprinos biosinteze proteina u oblasti ribozomske kristalografije i uvođenju inovativnih tehnika u krio bio-kristalografiju.[20]
  • 2009, Nobelova nagrada za hemiju [21] Bila je prva žena iz Izraela koja je dobila Nobelovu nagradu;[22]
  • Takođe je osvojila Harvey nagradu od Technion-a (Israel Institute of Technology), Kilbi nagradu, F. A. Koton medalju Američkog Hemijskog Društva, Anfinsen nagradu Internacionalne proteinske zajednice, Paul Karer zlatnu medalju Univerziteta u Cirihu, Massry nagradu Kek škole medicine, Data zvanje predavača i medalja federacije Evropskih Biohemijskih Društva, Fric Lipman nagradu Nemačkog Biohemijskog Društva i Louisa Gross Horwitz nagradu Kolumbijskog Univerziteta.

Citati[uredi | uredi izvor]

"Preživljavanje je mnogo komplikovanije, mnogo zahtevnije (nego nauka)," kaže Ada. "Uvek možeš da promeniš strategiju; možeš čak da promeniš i predmet kada strategija ili eksperiment ne uspeju. Ali kada si gladan, gladan si!" (Bila je izložena ekstremnoj siromašnosti kada je njen otac prerano umro. Već sa 11 godina je radila i brinula o porodici.) [23]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Israel Prize Official Site (in Hebrew) – Recipient's C.V.”. 
  2. ^ Lappin, Yaakov (07. 10. 2009). „Nobel Prize Winner 'Happy, Shocked'. Jerusalem Post. Pristupljeno 07. 10. 2009. 
  3. ^ Klenke, Karin (27. 04. 2011). Women in Leadership: Contextual Dynamics and Boundaries. Emerald Group Publishing Limited. str. 191. ISBN 978-0-85724-561-8. 
  4. ^ Interview, Ada E. Yonath, The Nobel Prize in Chemistry 2009
  5. ^ „מנכ"ל המדינה (p. 4; 18.11.09 "ידיעות אחרונות")” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 04. 2012. g. Pristupljeno 07. 06. 2014. 
  6. ^ „Ada Yonath— L'Oréal-UNESCO Award”. Jerusalem Post. 08. 03. 2008. Arhivirano iz originala 17. 01. 2012. g. Pristupljeno 28. 12. 2021. 
  7. ^ Hargittai, Istva ́n; Magdolna, Hargittai Istvaun Hargittai; Hargittai, Magdolna (2006). Candid Science VI: More Conversations with Famous Scientists. Imperial College Press. str. 390. ISBN 978-1-86094-885-5. 
  8. ^ Talk given at Moriah College, Sydney, 18 February 2010 as noted by a student present from James Ruse Agricultural High School
  9. ^ a b „Israeli professor receives Life's Work Prize for women in science”. Ministry of Foreign Affairs. 2008. 
  10. ^ [https://web.archive.org/web/20120117223623/http://fr.jpost.com/servlet/Satellite?cid=1204546432149&pagename=JPost%2FJPArticle%2FShowFull Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. januar 2012) Former 'village fool' takes the prize, Jerusalem Post]
  11. ^ Israeli scientist wins Nobel Prize
  12. ^ Talk given at Moriah College, 18 February 2010
  13. ^ Israeli Nobel Laureate calls for release of all Hamas prisoners Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. februar 2010), Haaretz 10 October 2009
  14. ^ Yarnell, A. Lipscomb Feted in Honor of his 90th Birthday Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014). Chemical and Engineering News, 87, 48, Am. Chem. Soc. pp. 35, Nov. 30, 2009.
  15. ^ „New chemistry Nobelist was UChicago visiting prof, conducted research at Argonne”. Arhivirano iz originala 10. 06. 2010. g. Pristupljeno 07. 06. 2014. 
  16. ^ The Nobel Prize in Chemistry 2009 - Speed Read
  17. ^ Hope, H.; Frolow, F.; von Böhlen, K.; Makowski, I.; Kratky, C.; Halfon, Y.; Danz, H.; Webster, P.; Bartels, K. S.; Wittmann, H. G.; Yonath, A. (1989). „Cryocrystallography of ribosomal particles”. Acta Crystallographica Section B Structural Science. 45 (2): 190—199. PMID 2619959. doi:10.1107/S0108768188013710. 
  18. ^ „Israel Prize Official Site (in Hebrew) – Judges' Rationale for Grant to Recipient”. 
  19. ^ „Wolf Prize Recipients in Chemistry”. Arhivirano iz originala 17. 05. 2007. g. Pristupljeno 07. 06. 2014. 
  20. ^ „Albert Einstein World Award of Science 2008”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2014. g. Pristupljeno 07. 06. 2014. 
  21. ^ „Nobel Prize in Chemistry 2009”. Nobel Foundation. Arhivirano iz originala 10. 10. 2009. g. Pristupljeno 07. 10. 2009. 
  22. ^ Wills, Adam (07. 10. 2009). „Ada Yonath—First Israeli Woman to win Nobel Prize”. Jewish Journal. Arhivirano iz originala 22. 04. 2016. g. Pristupljeno 07. 10. 2009. 
  23. ^ Nadkarni, Vithal C (05. 02. 2011). „Keeping up the faith”. The Economic Times. Pristupljeno 14. 02. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]