Adrenalin

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
(R)-(–)-L-Epinefrin ili (R)-(–)-L-adrenalin
(IUPAC) ime
(R)-4-(1-hydroxy-
2-(methylamino)ethyl)benzene-1,2-diol
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 51-43-4
ATC kod A01AD01 B02BC09 C01CA24 R01AA14 R03AA01 S01EA01
PubHem 838
DrugBank DB00668
ChemSpider 5611
Hemijski podaci
Formula C9H13NO3 
Mol. masa 183.204 g/mol
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost nije bioraspoloživ (oralno)
Metabolizam adrenergična sinapsa (MAO i COMT)
Poluvreme eliminacije 2 ninuta
Izlučivanje Urin
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća A(AU) C(US)
Pravni status Samo na recept (S4) (AU) POM (UK) ? (US)
Način primene IV, IM, endotrahealno, IC

Adrenalin ili epinefrin je hemijska supstanca koja se proizvodi u organizmu. Najveći deo adrenalina se sintetiše i oslobađa iz srži nadbubrežnih žlezda kao hormon.[1][2] Samo ime adrenalin (lat. ad+renes=na bubregu) ili epinefrin (grč. epi-+nephros=na bubregu) ukazuje na poreklo ovog hormona. U centralnom nervnom sistemu neki neuroni oslobađaju adrenalin kao neurotransmiter.


Sadržaj

[uredi] Rasprostranjenost

  • Najveći deo adrenalina potiče iz srži nadbubrežnih žlezda. One sekretuju adrenalin u krv i putem krvi adrenalin dospeva do gotovo svih organa gde se vezuje za receptore i ostvaruje svoju funkciju.
Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Baroreceptorski refleks

[uredi] Uloga

Adrenalin je jedan od hormona stresa. Usled stresne reakcije dolazi do lučenja adrenalina iz nadbubrežne žlezde.[3][4] Putem krvi dolazi do gotovo svih organa gde izaziva sledeće promene (u zagradi su navedeni glavni receptori preko kojih se postiže dejstvo):

  • ubrzanje rada srca (ß1)
  • povećanje snage srca (β1)
  • stvaranje toplote (ß2)
  • razgradnja masnog tkiva i povećanje koncentracije slobodnih masnih kiselina u krvi (ß1)

Adrenalin priprema organizam za borbu ili beg.

Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Neurotransmiteri

[uredi] Metabolizam i dejstvo adrenalina

[uredi] Sinteza

Adrenalin zajedno sa dopaminom i noradrenalinom pripada grupi kateholamina. Svi katehoamini se sintetišu iz aminokiseline tirozin. Sinteza se vrši direktno u nervnim završecima adrenergičkih neurona, odnosno ćelija srži nadbubrežnih žlezdi, koji poseduju enzime neophodne za ovu sintezu. Tirozin se transportuje iz spoljašnje sredine, mada se može proizvesti iz aminokiseline fenilalanin u ćelijama. Najpre se tirozin hidroksiliše uz pomoć tirozinhidroksilaze do dihidroksifenilalanina (DOPA). Zatim se DOPA procesom dekarboksilacije uz dejstvo enzima dekarboksilaza aromatičnih aminikiselina prevede u dopamin. Dopamin se hidroksiliše preko enzima dopaminhidroksilaza i nastaje noradrenalin, još jedan od neurotransmitera. Na kraju se dodaje metil grupa preko enzima feniletanolamin-N-metiltransferaza i iz noradrenalina nastaje adrenalin.

Adrenalin se skladišti u sinaptičkim vezikulama, odnosno vezikulama ćelija srži nadbubrežnih žlezda, odakle se i oslobađa procesom egzocitoze.


[uredi] Dejstvo

Adrenalin ispoljava dejstvo vezujući se za odgovarajuće receptore. Postoje α i β receptori. α receptori se dele na α1 i α2, a β na β1, β2 receptore. Adrenalin se vezije i za α i za β receptore podjednakim afinitetom (možda ipak za β receptore nešto jače), dok se neurotransmiter noradrenalin vezuje nešto jače za α receptore. Odatle potiče i mala razlika u dejstvu ovih veoma sličnih supstanci, tako da npr. adrenalin preko β2 receptora može delovati vazodilatatorno, a preko α1 vazokonstriktorno, dok noradrenalin deluje više preko α1 receptora vazokonstriktorno.

Svi receptori su povezani sa G proteinom.

α1-receptori aktiviraju preko proteina-G fosfolipazu C, koja dovodi do daljih promena.

α2-receptori inhibiraju preko proteina-G adenilciklazu-smanjuje se koncentracija cAMP-a, otvaraju se kalijumski kanali, a zatvaraju kalcijumski. Ovi receptori imaju inhibitorno dejstvo.

ß1, ß2-receptori aktiviraju preko proteina-G adenilciklazu, što dovodi do daljih promena kao npr. razgradnja glikogena, razgranja masti...

Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak G protein spregnuti receptori
Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Sinapse

[uredi] Inaktivacija adrenalina

Adrenalin je vrlo kratko aktivan, a zatim se inaktivira reapsorpcijom u nervne završetke. U njihovoj citoplazmi se razgrađuje putem enzima monoaminooksidaza (MAO) i kateholamin-O-metiltransferaza (COMT) ili ponovo skladišti u vezikule. Prizvodi inaktivacije su metanefrin, hemovanilinska kiselina i vanilin mandelična kiselina. Koncentracija vanilin mandelične kiseline se može meriti u mokraći, što igra ulogu u dijagnozi nakih bolesti.


[uredi] Poremećaji

Feohromocitom je tumor koji proizvodi i oslobađa kateholamin i serotonin. Karakteriše se naglim napadima visokog krvnog pritiska (hipertenzija), crvenila (engl. flush) i povraćanja.


[uredi] Vidi još


[uredi] Izvori

  1. ^ Даринка Кораћевић, Гордана Бјелаковић, Видосава Ђорђевић. Биохемија. савремена администрација. ISBN 86-387-0622-7.
  2. ^ David L. Nelson, Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry, 4th, New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6.
  3. ^ Forth Henschler Rummel. Pharmakologie und toxikologie. Urban&Fischer. ISBN 3-437-42520-X.
  4. ^ Arthur C. Guyton John E. Hall (1999). Медицинска физиологија. савремена администрација Београд.

[uredi] Spoljašnje veze

Vikiostava
Vikimedijina ostava ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Adrenalin



Esculaap4.svg     Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).

Lični alati
Imenski prostori

Latinica

Varijante
Pregledi
Radnje
navigacija
tehničke
Štampaj/izvezi
alati
Drugi jezici