Aerodrom Hitrou

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aerodrom Hitrou

Logo aerodroma

Aerodrom Hitrou
Aerodrom Hitrou

Opšti podaci
IATA LHR
ICAO EGLL
Tip Javni međunarodni
Operator BAA (British Airports Authority)
Otvoren 1946.
Država Ujedinjeno Kraljevstvo
Najbliži grad London
Nadmorska visina 24 m
Koordinate 51° 28′ 39″ N 0° 27′ 41″ W / 51.47750° S; 0.46139° Z / 51.47750; -0.46139
Statistika
Broj pista 2
Poletno-sletne staze
Smer Dužina Površina
m ft
09L/27R 3.902 12.801 Asfalt
09R/27L 3.658 12.001 Asfalt[1]

Aerodrom London-Hitrou (engl. Heathrow Airport/London Heathrow Airport) je glavni međunarodni aerodrom britanske prestonice Londona. Aerodrom se nalazi 23 kilometra zapadno od središta grada, u gradskoj opštini Hilingdon. Aerodrom Hitrou je takođe deo velikog londonskog vazdušnog čvorišta, koje pored njega čini još pet međunarodnih aerodroma: London-Siti, Getvik, Luton, Sautend i Stensted.

Aerodrom Hitrou je jedan od najvažnijih vazdušnih luka na svetu. To je trenutno sedmi po prometu putnika svetski aerodrom, a prvi u Evropi. 2018. godine kroz Hitrou je prošlo preko 78 miliona putnika[2]. Takođe, Hitrou je ubedljivo najprometniji aerodrom Ujedinjenog Kraljevstva[3].

Hitrou je sedište britanske državne avio-kompanije „Britiš Ervejz”.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hitrou ima relativno dugu istoriju. Na njegovom sadašnjem mestu 30-ih godina 20. veka izgrađen je manji privatni aerodrom u vlasništvu avionske kompanije koja ga je koristila za testiranja. U tom periodu Hitrou se nije koristio za komercijalne letove a glavni aerodrom koji je opsluživao London bio je, sada zatvoreni, Krojdonski aerodrom.

Hitrou 1960-ih

Prekretnicu u razvitku aerodroma označila je odluka o preuzimanju aerodroma iz 1944. kojom je u posed aerodroma došlo tadašnje Ministarstvo vazduhoplovstva. Odluku je doneo Harold Belfor sa obrazloženjem da je neophodan aerodrom za avione dugog dometa koji bi bili angažovani u ratu sa Japanom. Međutim, Belfor će kasnije priznati u svojim memoarima kako je on zapravo želeo da Hitrou postane komercijalni civilni aerodrom a da ga je pod datim izgovorima preuzeo kako bi izbegao dugu javnu raspravu. U skladu sa ovakvim motivima Kraljevsko vazduhoplovstvo nikad i nije koristilo aerodrom i on je 1. januara 1946. predat u nadležnost tadašnjeg Ministarstva civilne avijacije. Taj datum je ujedno i datum prvog civilnog leta sa Hitroa, bio je to let za Buenos Ajres.

Aerodrom je zvanično otvoren 31. maja 1946. i od tada se samo uvećavao da bi danas pored Getvika bio glavni londonski aerodrom. Prvu modernu betonsku pistu (1953) i terminal (1955. - današnji Terminal 2) otvorila je kraljica Elizabeta II. Nešto kasnije otvoren je i današnji Terminal 3 i Terminal 1, otvoren 1968. Najmlađi je Terminal 4, otvoren 1986, dok je trenutno u izgradnji Terminal 5.

Hitrou je u vlasništvu kompanije BAA koja je nastala privatizacijom Britanske uprave aerodroma (engl. British Airports Authority). U vlasništvu iste kompanije je još 7 drugih aerodroma širom Ujedinjenog Kraljevstva.

Terorizam[uredi | uredi izvor]

Kao i većina velikih međunarodnih aerodroma, Hitrou je pod stalnom pretnjom od terorističkih napada što umnogome utiče na bezbednosne procedure na aerodormu. Neki od događaja su:

  • 17. aprila 1986. u torbi jedne putnice irskog porekla nađena je velika količina semteks eksploziva koje je nameravala da unese na let izraelskog avio-prevoznika El Al. Eksploziv je obezbedio njen jordanski dečko koji je kasnije uhapšen i osuđen na 45 godina zatvora.
  • IRA je 1994. u tri navrata napala aerodrom na njega ispalivši ukupno 12 projektila iz minobacača. Ovi napadi su prouzrokovali velike smetnje u funkcionisanju aerodroma sa ekonomskim posledicama po sve korisnike usluga aerodroma. Kriza je dostigla vrhunac kada je u tom periodu kraljica morala da sleti na aerodrom u pratnji RAF.
  • nakon operativnih informacija nekoliko sigurnosnih agencija da je moguće da će Al Kaidini teroristi sa britanskih i američkih aerodroma pokušati da zemlja-vazduh raketama napadnu avione, na Hitrou je raspoređeno 1.000 dodatnih policijaca kao i Britanska armija.

Poslednja pretnja po sigurnost aerodroma odigrala se 10. avgusta 2006. Nakon što je MI5 podignuo nivo opasnosti na najviši mogući - “kritična” opasnost, na svim britanskim aerodromima a posebno Hitrou uvedene su posebne sigurnosne mere. Naime, odluka je usledila nakon hapšenja 21 britanskog građanina muslimanskog porekla (mada se u početku odbijalo da su uhapšeni pripadnici bilo koje specifične zajednice) pod sumnjom da su planirali da raznesu između 8 i 10 aviona koji iz Londona kreću ka SAD. Njihov plan je navodno bio da na letove u plastičnim bocama mineralne vode unesu tečne eksplozive kućne proizvodnje koje bi aktivirali ili u britanskom vazdušnom prostoru ili iznad okeana ili neposredno pre sletanje na neki od američkih aerodroma.

Na Hitrou je došlo do potpunog kolapsa avionskog saobraćaja. Većina avio kompanija je otkazala svoje letove a oni koji nisu otkazani kasnili su po nekoliko sati a saobraćaj je ponovno relativno normalno uspostavljen tek nekoliko dana kasnije. Na aerodrom su raspoređene dodatne snage Metropolitan policije. Doneta je mera kojom se zabranjuje unošenje bilo kakve tečnosti na let koja je uskoro proširena na ručni prtljag uopšte. Njom se putnicima koji poleću ili sleću na Hitrou dozvoljava da u kabinu aviona unesu putnu ispravu, novčanik džepnog formata, naočare, sočiva, neophodne lekove u čvrstom obliku, klasične ključeve i ukoliko putuju sa malim detetom mleko ili sok koji su prethodno pred službenim licem probali. Očekuje se da će ova mera poprimiti stalan karakter jer se upotrebom sastojaka (kao npr. hidrogen-peroksid) dostupnih u slobodnoj prodaji mogu napraviti izuzetno jeftini i razorni tečni eksplozivi. Trenutna sigurnosna oprema na aerodromima širom sveta može da detektuje nitro grupu vezanu za organsko jedinjenje koja je prisutna u gotovo svim postojećim vojnim eksplozivima. Eksplozive kakve su teroristi navodno planirali da unesu nije moguće detektovati.


Međutim, nekoliko dana posle početne uzbune, 14. avgusta 2006, stepen opasnosti je spušten za jedan niže a zabrana unošenja svog ručnog prtljaga je privremeno ukinuta. Dozvoljeno je unošenje jednog komada ručnog prtljaga malih dimenzija dok je stroga zabrana unošenja tečnosti ostala na snazi.

Hitrou danas[uredi | uredi izvor]

Hitrou je danas jedan od najprometnijih svetskih aerodroma. Od privatizacije 1986. njime upravlja kompanija BAA međutim, zbog tržišnog položaja koji BAA uživa, kao vlasnik 8 britanskih aerodroma, cene aerodromskih usluga (u cilju sprečavanja monopola) mora da odobri britanska Uprava civilne avijacije. Hitrou uživa izvestan ugled među londonskim aerodromima tako da Uprava, po odluci iz 2003. dozvoljava izvesne povlastice što čini Hitrou skupljim u odnosu na Getvik i Luton. Ipak, većina avio kompanija se odlučuje upravo za Hitrou, dok klijentelu preostala dva (ne računajući London City aerodrom) pretežno čine jeftine avio-kompanije.

Hitrou je izuzetno prometan i gužve nisu retkost

Hitrou je veliki međunarodni centar avio saobraćaja. Pored četiri putnička postoji i jedan teretni terminal. Uprkos mnogobrojnim marketinškim tvrdnjama, po godišnjem broju putnika, Hitrou se nalazi na trećem mestu, posle aerodroma u Atlanti i čikaškog O'Her aerodroma.

Što se tiče evropskih statistika, Hitrou je po broju putnika na prvom mestu sa preko 30% više putnika od drugoplasiranog Šarl de Gola. Ipak, po broju poletanja i sletanja kao i po količini tereta koja na godišnjem nivou prođe kroz aerodrom, Hitrou se nalazi na trećem mestu, posle pariskog Šarl de Gola i Frankfurtskog aerodroma.

Na Hitrou se u brojnim navratima apelovalo da ratifikuje sporazume o slobodnim tržištu kao što je sporazum o slobodnom nebu iznad aerodroma. Ovaj problem je posebno izražen u letovima ka SAD gde samo 4 avio-kompanije imaju pravo na sletanje i saobraćaj iz/ka SAD.

U 2005. godini kroz aerodrom je prošlo 67,7 miliona putnika što je skromnih 0,9% više nego prethodne, 2004. godine. Ipak, očekuje se da će završetkom Terminala 5 ova cifra značajnije porasti. U sklopu priprema za uvođenje redovnih linija koje će opsluživati Erbas A380, neophodne izmene su napravljene na Terminalu 3 dok će Terminal 5 imati zaseban deo rezervisan za najveći svetski putnički avion.

Terminali i destinacije[uredi | uredi izvor]

Aerodrom trenutno ima 4 terminala sa petim u izgradnji. Terminali 1,2 i 3 nalaze se centralno locirani u aerodromskom kompleksu što predstavlja svojevrstan problem za obezbeđivanje adekvatnog broja parking mesta u neposrednoj blizini ovih terminala. Brojne autobuske linije povezuju terminale i parkinge ali je dugoročnije rešenje u rekonstrukciji starijih terminala. Nasuprot njima, Terminal 4 je izolovan od prva 3 i postavljen perifernije.

Svaka avio-kompanija funkcioniše u sklopu dodeljenog terminala. Postoje predlozi da se ova preraspodela reformiše obraćajući pažnju na partnerske odnose između kompanija. Ipak, ovo se ne očekuje pre završetka Terminala 5.

Terminal 1[uredi | uredi izvor]

Čekaonica u Terminalu 1
  • Aziana erlajns (Seul)
  • BMI (Aberdin, Amsterdam, Belfast, Brisel, Venecija, Glazgov, Dablin, Daram Tiz Veli, Edinburg, Invernes, Lids, Lion, Mančester, Moskva-Domodedovo, Mumbaj, Napulj, Nica, Palma de Majorka, Pariz, Palma de Majorka, Rijad, Tenerife, Hanover, Džedah)
    • operacija upravlja BMED (Adis Ababa, Aleksandria, Alepo, Almati, Aman, Ankara, Baku, Bejrut, Biškek, Dakar, Damask, Ekaterinburg, Jerevan, Kartum, Tbilisi, Tehran, Fritaun) [od 28. oktobra 2007]
  • Britiš ervejz (Aberdin, Atina, Barselona, Berlin-Tegel, Budimpešta, Bukurešt-Otopeni, Vankuver, Varšava, Diseldorf, Edinburg, Glazgov, Istanbul-Ataturk, Johanezburg, Kijev-Borispil, Larnaka, Lisabon, Los Anđeles, Madrid, Mančester, Milano-Linate, Milano-Malpensa, Minhen, Moskva-Domodedovo, Njukasl, Nica, Prag, Rim-Fijumičino, Sankt Peterburg, San Francisko, Sofija, Stokholm-Arlanda, Tokio-Narita, Tripoli, Frankfurt, Hamburg, Helsinki, Hongkong, Štutgart)
  • El Al (Ovda [sezonski], Tel Aviv)
  • Er Lingus (Dablin, Kork, Šenon)
  • Islander (Rejkjavik)
  • LOT Poliš erlajns (Varšava)
  • Sajprus ervejz (Larnaka, Pafos)
  • San d'Or (Tel Aviv)
  • Saut Afrikan ervejz (Kejptaun, Johanezburg)
  • Transaero (Moskva-Domodedovo)
  • Finer (Helsinki)

Terminal 2[uredi | uredi izvor]

Terminal 3[uredi | uredi izvor]

Čekaonica u Terminalu 3

Terminal 4[uredi | uredi izvor]

Poletno-sletne staze i uzletno-sletni režim[uredi | uredi izvor]

Avion na Hitrou

Hitrou je u prošlosti raspolagao sa šest kratkih poletno-sletnih staza koje su bile pogodne za uzletanje aviona sa propelerima pri različitim pravcima duvanja vetra. One su se međusobno presecale. Međutim, modernizacijom avijacije uopšte i zahtevi uslova na aerodromima su se promenili.

Hitrou trenutno raspolaže sa dve poletno-sletne staze paralelno postavljene jedna do druge. Njihove dimenzije su takve da mogu da ih mogu koristiti i najveće letelice u proizvodnji. Postojala je i treća kratka poletno-sletna staza 23, koja je presecala obe, i koja sada čini taksivej A. Kontrola poletanja i sletanja sa Hitroa je izuzetno kompleksna jer je potrebno da se poletno-sletne staze većinu vremena koriste maksimumom kapaciteta. Pored ovoga upotrebu poletno-sletnih staza ograničava i tzv. Kronfordski protokol koji je usvojen dogovorom između uprave aerodroma i stanovnika obližnjeg Kronforda kojim se, osim u izuzetnim situacijama, saobraćaj usmerava tako da što manje preleće preko obližnjih rezidencijalnih zona.

Postupak sletanja je ukratko ovakav. Ukoliko je poletno-sletna staza zauzeta, dolazeći avion se upravlja ka jednoj od četiri rezervisane zone za kruženje aviona na čekanju. Ove zone su raspoređene oko adekvatnih radio odašiljača koji služe za navigaciju i omogućavaju da se avioni oko njih kreću na predvidljiv način što olakšava posao kontrolorima leta. Te zone su uglavnom između 3.000 i 5.000 metara. Avion dobija svoj koridor koji zadržava dok ne dobije instrukcije od kontrolora da se spusti na manju visinu i nastavi kruženje. Izvođenje aviona iz ovakvog režima zahteva veliku količinu umeća i iskustva. Avion je potrebno usmeriti na prilaz adekvatnoj poletno-sletnoj stazi tako da se sve vreme nalazi na bezbednom rastojanju od ostalih letelica ali istovremeno i na način koji je dovoljno efikasan da se sletanja odvijaju jedno za drugim, sa minimalnim pauzama. Prosečno rastojanje između dva aviona koji sleću je samo oko 5 km.

Dok jedna poletno-sletna staza uglavnom služi za sletanja, druga je u tom slučaju rezervisana za poletanja. Pri tome se vodi računa da avioni koji sleću budu pozicionirani tako da na putu ka terminalu odnosno kapiji ne moraju da prelaze aktivne poletno-sletne staze. Svakodnevno se vrši rotacija između poletno-sletnih staza, odnosno jedna postaje uzletna a druga poletna i obrnuto. Rotacija se vrši i u zavisnosti na pravac vetra.

Obe poletno-sletne staze su opremljene najmodernijom navigacionom opremom za navođenje aviona i automatsko sletanje koje omogućavaju funkcionisanje aerodroma i u izuzetno lošim vremenskim uslovima.

Povezanost sa gradom[uredi | uredi izvor]

Jedna od glavnih prednosti Hitrooa je njegova kvalitetna povezanost sa Londonom. Iako zakrčenost saobraćaja ostaje veliki problem konstantno se pronalaze nova rešenja za ovu poteškoću.

Saobraćaj na području aerodroma[uredi | uredi izvor]

Hitrou je povezan sa dva velika auto-puta (M25 i M4) i dva puta manje kategorije (A4 i A30). Od ovih, dva puta prolaze kroz tunel izgrađen ispod jedne od pista. Ipak, saobraćaj ličnih vozila je ograničen i jako spor. Na području aerodroma postoje brojni parkinzi i garaže, kako za kratke boravke tako i za one dužeg karaktera. Postoji i više parkinga u neposrednoj blizini aerodroma koji nisu u vlasništvu BAA. Parkinzi su sa aerodromskim zgradama povezani besplatnim autobuskim linijama. Put do centra Londona, u zavisnosti od opterećenosti saobraćaja, može da potraje i oko sat vremena. Uređen je i prilaz aerodromu biciklima.

Javni prevoz[uredi | uredi izvor]

Brojne autobuske linije povezuju aerodrom sa drugim delovima grada. Aerodrom ima svoju autobusku stanicu. Osim lokalnih linija kojima upravlja Transport za London, RejlEr (RailAir) ima redovne linije do železničkih stanica Riding i Feltam. Postoje i redovne linije za druge delove Ujedinjenog Kraljevstva.

Pikadili linija londonskog metroa je 1977. produžena do aerodroma. Donedavno u funkciji su bile dve stanice, jedna za Terminale 1,2 i 3 i druga za Terminal 4. Stanica Terminala 4 je zatvorena do septembra 2006. zbog radova na izgradnji tunela i pruge za novu stanicu koja će biti otvorena u sklopu Terminala 5, koji je trenutno u izgradnji. Iako jedna od jeftinijih opcija, put podzemnom do centra Londona može da potraje i oko 55 minuta.

Hitrou Konekt

Dve brže, ali i skuplje železničke opcije, su:

  • Hitrou Ekspres - udobni, klimatizovani vozovi polaze na svakih 15 minuta sa aerodroma i nakon petnaestominutnog putovanja stižu do Pedington stanice u centru Londona. Cena karte je između 13 i 15 funti. Linija nema usputnih stanica.
  • Hitrou Konekt - takođe ide do Pedingtona. Polasci su na svakih pola sata a putovanje traje 25 minuta uz brojne usputne stanice gde je moguće presednuti na neku od drugih železničkih linija za destinacije širom Ujedinjenog Kraljevstva. Cena karte je 9,50 funti.

Najudobnija ali i najskuplja opcija je svakako taksi. Protok taksi vozila kroz aerodrom je dobro organizovan i postoje rezervisana taksi stajališta ispred svakog od terminala. Putnik naručuje taksi koji onda polazi sa obližnje taksi stanice. Ovo ubrzava protok vozila. Cenu svih taksi usluga utvrđuje Transport za London i ona je jedinstvena za sve taksi kompanije. Put do centra Londona može da košta i oko 70 funti.

Budućnost Hitroa[uredi | uredi izvor]

Terminal 5[uredi | uredi izvor]

Terminal 5 u izgradnji

Svakako jedan od najvećih projekata trenutno u toku je izgradnja Terminala 5. Ovaj kontroverzni projekat je aktuelan još od 1993. kada je BAA predala zahtev za odobrenje njegove izgradnje. U najdužoj javnoj raspravi u istoriji Britanije sukobili su se oprečni interesi. S jedne strane, velike avio kompanije koje su stacionirane na Hitrou, kao Britiš ervejz, su glasno podržavale proširenje aerodroma jer je to jedini način za održanje konkurentnosti u odnosu na druge velike međunarodne aerodrome u Evropi. S druge strane, brojni aktivisti za zaštitu životne sredine kao i 11 londonskih opština, pogotovu Hilingdon (na čijoj teritoriji se aerodrom nalazi), bili su žestoki protivnici izgradnje novog terminala. Porast broja putnika neumitno znači i veći broj vozila i letova, što povećava zagaćenost vazduha i buku. Ministarstvo saobraćaja je ipak 2001. odobrilo izgradnju novog terminala.

Završetak izgradnje je zakazan za 30. mart 2006. Novi terminal će upotrebljavati isključivo Britiš ervejz koji će sve svoje letove prebaciti na ovaj terminal. On će takođe imati i deo samo za Erbasov A380. Izgradnja novog terminala je sa sobom povukla i niz manjih projekata, uključujući i izmene na saobraćajnoj mreži aerodroma i izgradnju manjeg auto-puta koji će biti povezan sa M25. U toku je i izgradnja produžetka Pikadili linije londonskog metroa (PicEx projekat). Novi terminal će imati i veliki broj povezanih zgrada. Među njima su nov kontrolni toranj, 60 mesta za avione, hotel sa 600 kreveta, parking za 4.000 vozila, upravne zgrade kao i preusmerenje dve manje reke. Njihov završetak se očekuje do 2010.

Po završetku ovog terminala očekuje se reorganizacija rasporeda avio-kompanija po terminalima.

Novi Hitrou Istok terminal[uredi | uredi izvor]

BAA je najavila da će završetkom izgradnje Terminala 5, 2008. zatvoriti sadašnji Terminal 2. Na tom mestu se planira izgradnja novog terminala kapaciteta od 30 miliona putnika. Izgradnja bi trebalo da počne 2009. i da traje do 2012. BAA, međutim, još nije dobila odgovarajuće saglasnosti ali je izvesno da će se Terminal 2 (najstariji Hitroov terminal), bez obzira na budućnost novog terminala, zatvoriti.

Treća poletno-sletna staza[uredi | uredi izvor]

Treća poletno-sletna staza je veoma neizvestan i dugoročan plan koji je spomenut u planu razvoja britanskog avio saobraćaja (dokument koji izdaje Sekretarijat za saobraćaj). Njime se predviđa izgradnja treće piste i šestog terminala što bi povećalo kapacitet aerodrom za 115 miliona putnika. Britiš ervejz je posebno zainteresovan za ostvarenje ovih planova.

Međutim, zemljište na kome bi nova pista trebalo da bude izgrađena bi moralo da bude raščišćeno što bi značilo gubitak dva manja mesta u blizini aerodroma. U njima se nalaze i građevine izvesnog istorijskog značaja. Takođe, diskutabilno je da li bi izgradnja ovih građevina mogla da zadovolji postojeće propise o zagađenju i buci u blizini naseljenih mesta.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]