Akvinkum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Akvinkum (lat. Aquincum) je bio rimski grad u Donjoj Panoniji, smešten na desnoj obali Dunava, na mestu današnjeg Starog Budima. Područje grada nastanjivalo je keltsko pleme Araviska, na šta uostalom ukazuje i prepoznatljiv sufiks -incum.

Osnova civilnog grada Akvinkuma

Akvinkum je bio raskrsnica svih vojnih puteva na dunavskom limesu između Bregeciona i Murse. Imao je izuzetan strateški značaj, jer se nalazio nasuprot Jaziga, koji su nastanjivali međurečje Dunava i Tise.

Za vreme Trajana mesto je bilo sedište legije II adiutrix, kom se priključila i naseobiona veterana (canabae). Hadrijan je spojio logor (castra) i te naselbine u jedan municipij (municipium), koji je za vreme Septimija Severa uzdignut u rang kolonije (Aelia Septimia Aquincum trib. Sergia). Počev od Dioklecijana ovde se nalazilo sedište duksa provincije Valerije, dok je namesnik (praeses) predsedavao u Sofijani. Docniji rimski carevi u više navrata su boravili ovde.

Ostaci rimskih rukotvorina u Staroj Budi dugo su pobuđivali interesovanje arheologa; ozbiljnija iskopavanja su vršena 1854-56, a nastavljena 1879-91. Danas se zna tačna osnova stalnog tabora (castra stativa) i naselbine veterana, amfiteatra, izgrađenog verovatno za vreme Antonina Pija, i akvadukta; od značaja su takođe i mitrej sa jedanaest natpisa, svetilište posvećeno Nemezi i osam dobro očuvanih kupatila.

Veliki kompleks građevina smešten na obližnjem dunavskom ostrvu (Hajođar) identifikovan je sa guvernerovom palatom. Procenjeno je da zauzimala prostor od 21.000 m² (150 x 140). Nalazila se na impozantnom mestu, izvan vojnih i civilnih naselbina, s pogledom na brodogradilište i vojni logor, s jedne, i s glavnom fasadom koja je bila okrenuta prema nepokorenom Istoku, s druge strane. Na središnjem delu južne strane kompleksa, blizu ulaznog dela, nalazio se oltar, moguće posvećen kakvom lokalnom božanstvu, koje je ranije poštovano na istom mestu i bilo poistovećivano s Merkurom.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Raban-Holum, Caesarea Maritima, pp. 235.

Odabrana literatura[uredi | uredi izvor]

  • W. Tomaschek, „Aquincum“, in: Paulys Real-Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Bd. 2, Stuttgart 1896, S. 333.
  • A. Raban & K. G. Holum (eds.), Caesarea Maritima. A Retrospective after Two Millennia, Leiden-New York-Köln 1996, pp. 235-36.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]