Alah

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Riječ Alah ispisana arapskom kaligrafijom

Alah (arap. الله; IPA: [ɑɫˈɫɑː(h)]) arapska je riječ za Boga u avramskim religijama.[1] U srpskom jeziku, riječ se uopšteno odnosi na Boga u islamu.[2] Smatra se da je riječ izvedena skraćivanjem riječi al-ilāh, što u prevodu znači „Bog”, a odnosi se na El i Elah, hebrejske i aramejske riječi za Boga.[3][4]

Riječ Alah je koristio arapski narod različitih vjeroispovijesti od predislamskih vremena.[5] Konkretnije, koristi se kao izraz za Boga i kod muslimana (i arapskih i nearapskih) i kod arapskih hrišćana.[6] On je često, iako ne isključivo, na ovaj način korišćen kod hrišćana babista, bahaista, mandejaca, indonežanskih i maltežanskih hrišćana, kao i kod mizrahi Jevreja.[7][8][9][10] Slična upotreba kod hrišćana i Sika u zapadnoj Maleziji nedavno je dovela do političkih i pravnih sporova.[11][12][13][14]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Arapske komponente koje čine riječ Alah:
  1. alif
  2. hamzat waṣl (همزة وصل)
  3. lām
  4. lām
  5. shaddah (شدة)
  6. alif khanjariyya (ألف خنجرية)
  7. hāʾ

Etimologija riječi Allāh predmet je rasprave još od vremena klasičnih arapskih filologa.[15] Gramatičari Basrijeve škole smatrali su ili da je nastala spontano (murtajal) ili kao određeni oblik lāh (od glagolskog korijena lyh, koji znači „skriven” ili „uzvišen”).[15] Ostali smatraju da je riječ pozajmljena iz sirijskog ili hebrejskog, ali većina ih je smatrala da je izvedeni oblik nastao skraćivanjem arapskog određenog člana al- i riječi ilāh koja se može prevesti kao „božanstvo, bog” u al-lāh koje se prevodi kao „Božanstvo” il „Bog”.[15] Većina današnjih naučnika prihvata ovu teoriju, dok na teoriju o pozajmljenici iz drugog jezika gleda sa skepticizmom.[16]

Kognati riječi Allāh postoje i u drugim semitskim jezicima, uključujući hebrejske i aramejski.[7] Odgovarajući aramejski oblik je Elah (אלה), ali je njegovo empatično stanje Elaha (אלהא). Na biblijskom aramejskom se zapisuje kao ܐܠܗܐ (ʼĔlāhā), a na sirijskom kao ܐܲܠܵܗܵܐ (ʼAlâhâ) kako se i koristi u sirijskom hrišćanstvu, i oba izraza imaju jednostavno značenje „Bog”.[17] Biblijski hebrejski uglavnom koristi oblik u množini (ali funkcionalna jednina) Elohim (אלהים), a mnogo rijeđe se koristi oblik u jednini Eloah (אלוהּ).[traži se izvor]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Predislamski Arabljani[uredi | uredi izvor]

Regionalne varijante riječi Alah javile su se u paganskim i hrišćanskim predislamskim natpisima.[5][18] Različite teorije su bile predložene o ulozi Alaha u predislamskim mnogobožačkim kultovima. Neki autori su naveli da su mnogobožački Arapi koristili ovo ime za označavanje boga stvaraoca ili vrhovno božanstvo njihovog panteona.[19][20] Moguće je da je termin bio nejasan u mekanskoj religiji.[16][19] Prema jednoj hipotezi, koja seže nazad do Julijusa Velhauzena, Alah (vrhovno božanstvo plemenske federacije oko Kurejša) bila je oznaka kojom se osvještavala superiornost Hubala (vrhovnog božanstva Kurejša) nad drugim bogovima.[5] Međutim, takođe postoji evidencija da su Alah i Hubal predstavljali dva različita božanstva.[5] Prema toj hipotezi, Kaba je prvo bila posvećena vrhovnom božanstvu po imenu Alah, a zatim je u njoj smješten panteon Kurejša nakon njihovog osvajanja Meke, oko jednog vijeka prije Muhamedovog vremena.[5] Neki natpisi ukazuju na upotrebu Alaha kao imena mnogobožačkog božanstva vijekovima ranije, ali ne zna se ništa precizno o toj upotrebi.[5] Neki naučnici su naveli da je Alah mogao da predstavlja udaljenog boga stvoritelja koji je postepeno pao u sjenku poznatijih lokalnih božanstava.[21][22] Postoji neslaganje oko toga da li je Alah imao važnu ulogu u mekanskom religioznom kultu.[21][23] Nije poznato da je ikakvo ikonsko predstavljanje Alaha postojalo.[23][24] Alah je jedini bog u Meki koji nije imao idola.[25] Ime Muhamedovog oca je bilo Abdulah (ʿAbd-Allāh) sa značenjem „Alahov rob”.[16]

Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]

Aramejska riječ za „Boga” u jeziku asirskih hrišćana je ʼĔlāhā ili ʼAlâhâ. Među onima koji govore arapski i pripadaju nekoj od avramskih religija, uključujući hrišćane i Jevreje, koristi se riječ „Alah” sa značenjem „Bog”.[7] Arapi hrišćani današnjice nemaju druge riječi za „Boga” osim „Alaha”.[26] Čak i malteški jezik arapskog porijeka na Malti, čije je stanovništvo skoro u potpunosti katoličko, koristi riječ Alla za „Boga”.[27] Arapi hrišćani, na primjer, koriste termine Allāh al-ab (الله الأب) za Boga Oca, Allāh al-ibn (الله الابن) za Boga Sina i Allāh al-rūḥ al-quds (الله الروح القدس) za Svetog Duha.[28]

Arabi hrišćani koriste dva oblika invokacije koji se nalaze na početku pisanih radova. Oni su usvojili muslimansku bismilu (bismillāh) i stvorili sopstvenu trinitarnu bismilu već u 8. vijeku.[29] Muslimanska bismila se čita: „U ime Boga, Milostivog, Samilosnog”, dok se trinitarna bismila čita: „U ime Oca i Sina i Svetog Duha, jednog Boga”. Sirijska, latinska i grčka invokacija nemaju na kraju riječi „Jednog Boga”. Ovaj dodatak je napravljen kako bi naglasio jednobožački aspekt trinitarnog vjerovanja i kako bi ga učinili prihvatljivijim za muslimane.[29]

Prema Maršalu Hogdsonu, čini se da su u predislamskim vremenima, pojedini Arapi hrišćani išli na hodočašće u Kabu, paganski hram u to vrijeme, u čast Alaha kao Boga tvorca.[30]

Pojedina arheološka iskopavanja dovela su do otkrića drevnih predislamskih natpisa i grobnica koje su napravili Arapi hrišćani u ruševinama crkve u Um el Džimalu na sjeveru Jordana, a koje sadrže oznaku Alah kao pravi ime Boga, dok su pojedini grobovi sadržali imena kao što su „Abd Alah” što znači „sluga/rob Alahov”.[31][32]

Ime Alah se može naći bezbroj puta u izvještajima i popisima imena hrišćanskih mučenika u južnoj Arabiji, što svjedoče drevna sirijska dokumenta o imenima onih mučenika iz vremena Himjarske i Aksumske kraljevine.[33] Hrišćanin Abd Alah ibn Abu Bakr ibn Muhamed je ubijen u Nadžranu 552. godine, jer je nosio prsten na kojem je pisalo „Alah je moj gospodar”.[34] U zapisu hrišćanskog mučenika iz 512. godine, oznake za Alaha se mogu pronaći na arapskom i aramejskom, u kojima ga označava kao „Alah” ili „Alaha”, dok sam zapis počinje izjavom „Uz pomoć Alaha”.[35][36]

U preislamskom jevanđelju, za Boga se koristi naziv „Alah”, a o tome svjedoče i neke otkrivene arapske verzije Novog zavjeta koje su zapisivali Arapi hrišćani tokom predislamskog doba u sjevernoj i južnoj Arabiji.[37] Predislamski Arapi hrišćani zabilježili su ratni poklič „O robovi Alahovi” (Ya La Ibad Allah) kojim su prizivali jedni druge u borbu.[38] „Alah” se pominje u predislamskim hrišćanskim pjesmama koje su pisali pojedini gasanidski i tanukidski pjesnici iz Sirije i sjeverne Arabije.[39][40][41]

Islam[uredi | uredi izvor]

Tabla na kojoj je prikazano ime „Alah” u Aja Sofiji, Istanbul, Turska.
Alahov natpis izvan Stare džamije u Jedrenama, Turska.

U islamu, Alah je jedinstveno, svemoćno i jedino božanstvo i tvorac svemira i jednak je sa Bogom u drugim avramskih religija.[8][9]

Prema islamskom vjerovanju, Alah je najčešća riječ za predstavljanje Boga,[42] i poniznu pokornost njegovoj volji, božijim uredbama i zapovijestima koje su temelj muslimanske vjere.[8]

U islamskoj tradiciji, postoji devedeset devet imena Boga (al-asmā’ al-ḥusná doslovno znači: „najbolja imena” ili „najljepša imena”), svako od kojih priziva osobenu karakteristiku Alaha.[9][43] Sva od tih imena se odnose na Alaha, vrhovno i sveobuhvatno božansko ime.[44] Među tih devedeset devet imena Boga, najpoznatija i najčešće korišćena su „Milosrdni” (al-Raḥmān) i „Samilosni” (al-Raḥīm).[9][43]

Većina muslimana koristi neprevedenu arapsku izreku in shā’ Allāh (sa značenjem „ako Bog želi”) kada govori o budućim događajima.[45] Muslimanska diskurzivna pobožnost podstiče započinjanje stvari invokacijom bismillāh (sa značenjem „u ime Boga”).[46]

Postoje određeni izrazi hvaljenja Boga koji se izdvajaju među muslimanima, uključujući „Subḥān Allāh” (svetost Boga), „al-ḥamdu lillāh” (slava Bogu), „lā ilāha illā Allāh” (nema božanstva osim Boga) i „Allāhu akbar” (Bog je [naj]veći) kao izraz posvjećenosti sjećanju na Boga (zikr).[47] U sufijskoj praksi poznatoj kao dhikr Allah (doslovno „sjećanje na Boga”), sufije ponavljaju i razmatraju ime Alah ili druga božanska imena uz kontrolisanje svog disanja.[48]

Prema Gerhardu Beveringu, u kontrastu sa predislamskim arabijskim politeizmom, Bog u islamu nema saradnike i pratioce, niti postoji bilo kakvo srodstvo između Boga i džina.[42] Predislamski paganski Arapi su vjerovali u slijepu, moćnu, neumoljivu i neosjetljivu sudbinu nad kojom čovjek nema kontrole. Ovo je zamijenjeno islamskom idejom moćnog, ali promišljenog i milosrdnog Boga.[8]

Prema Fransisu Edvardu Petersu, „Kuran insistira, muslimani vjeruju, a istoričari potvrđuju da Muhamed i njegovi sljedbenici obožavaju istog Boga kao Jevreji (29:46). Kuranov Alah je isti Bog tvorac koji se obraćao Avramu”. Peters navodi da Kuran portretiše Alaha kao moćnijeg i udaljenijeg od Jahve, i kao univerzalno božanstvo, za razliku od Jahve koji blisko sledi Izraelite.[49]

Izgovaranje[uredi | uredi izvor]

Da bi se arapska riječ Alah pravilno izgovorila, treba se usredsrediti na drugo l (ل) u Allah (الله). Kada riječi Alah prethode samoglasnik a (فَتْحة) ili samoglasnik u (ضَمّة), tada se lam izgovara sa tvrđim akcentom (tafkhīm). Ovo tvrdo lam je artikulirano sa cijelom površinom jezika, a ne samo sa vrhom jezika. Primjer, u suri 58:22: man haddaAllah (مَنْ حَادَّ اللَّهَ), što znači „oni koji se suprotstavljaju Alahu”.[50]

Ukoliko, međutim, riječi prethodi samoglasnik i (كَسْرة), tada se lam izgovara sa mekim akcentom (tarqiq) i aktikulirano je samo sa vrhom jezika, kao što je u suri 1:1: Bismillahi (بِسْمِ اللّهِ).[50]

Kao pozajmljenica[uredi | uredi izvor]

Evropski jezici[uredi | uredi izvor]

Jezici koji ne koriste izraz Alah za označavanje Boga, ipak mogu sadržati popularne izraze koji koriste tu riječ. Na primjer, zbog dugog prisustva muslimana na Pirinejskom poluostrvu, riječi ojalá u španskom i oxalá u portugalskom postoje i danas, pozajmljene iz arapskog inshalla (إن شاء الله). Ova fraza doslovno znači „ako Bog želi” (u smislu „nadam se”).[51] Njemački pjesnik Zigfrid August Malman je koristio oblik Allah kao naslov pjesme o vrhovnom božanstvu,[52] iako je nejasno koliko je islamske misli namjeravao da prenese.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 27. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „A”. Rečnik srpskog jezika. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 25. „Alah, Alaha m. ar.-tur. bog u islamskoj religiji; vrhovno arapsko božanstvo u predislamskom pepuody. 
  3. ^ Leaman, Oliver (2006). The Qur'an: An Encyclopedia (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 34. ISBN 978-0-415-32639-1. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  4. ^ Cornell, Vincent J. (2005). „God: God in Islam”. Ur.: Jones, Lindsay. Encyclopedia of Religion. 5 (2 izd.). MacMillan Reference USA. str. 724. 
  5. ^ a b v g d đ Johnson, Scott Fitzgerald (2012). „Arabia and Ethiopia”. The Oxford Handbook of Late Antiquity (na jeziku: engleski). Oxford University Press USA. str. 304—305. ISBN 978-0-19-533693-1. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  6. ^ „Definition of ALLAH”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  7. ^ a b v „Allah | Encyclopedia.com”. www.encyclopedia.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 7. 2019. „Allah (ăl´ə, ä´lə), [Arab.,=the God]. Derived from an old Semitic root refering to the Divine and used in the Canaanite El, the Mesopotamian ilu, and the biblical Elohim, the word Allah is used by all Arabic-speaking Muslims, Christians, Jews, and others. 
  8. ^ a b v g 15965 Alah na sajtu Enciklopedija Britanika
  9. ^ a b v g Mattar, Philip (2004). „Allah”. Encyclopedia of the Modern Middle East & North Africa: A-C (na jeziku: engleski). Macmillan Reference USA. ISBN 978-0-02-865770-7. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  10. ^ Barnstone, Willis; Meyer, Marvin (2009). The Gnostic Bible: Revised and Expanded Edition (na jeziku: engleski). Shambhala Publications. str. 531. ISBN 978-0-8348-2414-0. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  11. ^ Zappei, Julia (13. 1. 2010). „Sikhs target of 'Allah' attack” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  12. ^ „Malaysia court rules non-Muslims can't use 'Allah' (na jeziku: engleski). 14. 10. 2013. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  13. ^ „Malaysia's Islamic authorities seize Bibles as Allah row deepens”. Reuters (na jeziku: engleski). 2. 1. 2014. Arhivirano iz originala 16. 01. 2014. g. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  14. ^ Jala, Idris (24. 2. 2014). „The 'Allah'/Bible issue, 10-point solution is key to managing the polarity – Business News | The Star Online”. www.thestar.com.my (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  15. ^ a b v MacDonald, D. B. (24. 4. 2012). „Ilāh”. Encyclopaedia of Islam (na jeziku: engleski). Brill. 3 (2): 1093. doi:10.1163/1573-3912_islam_sim_352. 
  16. ^ a b v Böwering, Gerhard (2002). „God and his Attributes”. Encyclopaedia of the Qurʾān (na jeziku: engleski). Brill. 2: 318. doi:10.1163/1875-3922_q3_eqcom_00075. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  17. ^ „The Comprehensive Aramaic Lexicon”. cal.huc.edu. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  18. ^ Hitti, Philip K. (2002). History of The Arabs (na jeziku: engleski). Macmillan International Higher Education. str. 100—101. ISBN 978-1-137-03982-8. Pristupljeno 29. 7. 2019. [mrtva veza]
  19. ^ a b Gardet, L. (24. 4. 2012). „Allāh”. Encyclopaedia of Islam (na jeziku: engleski). Brill. 3 (2). doi:10.1163/1573-3912_islam_com_0047. 
  20. ^ Saritopak, Zeki (2006). „Allah”. Ur.: Leaman, Oliver. The Qur'an: An Encyclopedia (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 34. ISBN 978-0-415-32639-1. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  21. ^ a b Berkey, Jonathan P. (2003). The Formation of Islam: Religion and Society in the Near East, 600-1800 (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 42. ISBN 978-0-521-58813-3. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  22. ^ Peterson, Daniel C. (2007). Muhammad, Prophet of God (na jeziku: engleski). Wm. B. Eerdmans Publishing. str. 21. ISBN 978-0-8028-0754-0. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  23. ^ a b Peters, Francis E. (1994). Muhammad and the Origins of Islam (na jeziku: engleski). SUNY Press. str. 107. ISBN 978-0-7914-1875-8. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  24. ^ Zeitlin, Irving M. (2007). The Historical Muhammad (na jeziku: engleski). Polity. str. 33. ISBN 978-0-7456-3999-4. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  25. ^ Esposito, John L. „Allah”. www.oxfordislamicstudies.com. Oxford Islamic Studies Online. Arhivirano iz originala 19. 12. 2015. g. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  26. ^ Lambton, Ann Katherine Swynford; Lewis, Bernard (1977). The Cambridge History of Islam: The central Islamic lands since 1918. Vol. 1B (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 32. ISBN 978-0-521-29135-4. 
  27. ^ Howse, Christopher (30. 1. 2010). „The Christians who call God 'Allah' (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  28. ^ Diouri, Mourad (2011). Read and Write Arabic Script: A Teach Yourself Guide (na jeziku: engleski). McGraw Hill Professional. str. 56. ISBN 978-0-07-177453-6. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  29. ^ a b Burman, Thomas (1. 9. 1994). „Religious Polemic and the Intellectual History of the Mozarabs, c. 1050—1200” (na jeziku: engleski). Brill: 93. doi:10.1163/9789004247031. 
  30. ^ Hodgson, Marshall G. S. (1974). The Venture of Islam: Conscience and History in a World Civilization (na jeziku: engleski). University of Chicago Press. str. 156. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  31. ^ Bellamy, James A. (jul 1988). „Two Pre-Islamic Arabic Inscriptions Revised: Jabal Ramm and Umm Al-Jimāl”. Journal of the American Oriental Society (na jeziku: engleski). 108 (3): 369. doi:10.2307/603860. 
  32. ^ Littmann, Enno (1949). Semitic Inscriptions: Arabic Inscriptions (na jeziku: engleski). E.J. Brill. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  33. ^ Jacob III, Ignatius (1966). Arab Martyrs of Himyar in the Syriac Documents (na jeziku: arapski). str. 9, 65, 66, 89. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  34. ^ Isḥāq, Ibn (1955). The Life of Muhammad: A Translation of Ishaq's Sirat Rasul Allah, with Introduction and Notes by A. Guillaume (na jeziku: engleski). Pakistan Branch, Oxford University. str. 18. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  35. ^ Grohmann, Adolf (1971). Arabische Paläographie: Das Schriftwesen ; Die Lapidarschrift. 2 (na jeziku: nemački). Hermann Böhlaus. str. 6—8. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  36. ^ Gruendler, Beatrice (1993). The Development of the Arabic Scripts: From the Nabatean Era to the First Islamic Century According to Dated Texts (na jeziku: engleski). Scholars Press. ISBN 978-1-55540-710-0. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  37. ^ Winnett, F. V. (1938). „Allah Before Islam”. The Muslim World (na jeziku: engleski). 28 (3): 239—248. ISSN 1478-1913. doi:10.1111/j.1478-1913.1938.tb02441.x. Pristupljeno 29. 7. 2019. 
  38. ^ Shahid, Irfan (1984). Byzantium and the Arabs in the Fourth Century (na jeziku: engleski). Dumbarton Oaks. str. 418. ISBN 978-0-88402-116-2. 
  39. ^ Shahid, Irfan (1984). Byzantium and the Arabs in the Fourth Century (na jeziku: engleski). Dumbarton Oaks. str. 452. ISBN 978-0-88402-116-2. 
  40. ^ Amin, A.; Harun, A. (1951). Sharh Diwan Al-Hamasa (1 izd.). Cairo. str. 478—480. 
  41. ^ Al-Marzubani. Mu'jam Ash-Shu'araa. str. 302. 
  42. ^ a b Böwering, Gerhard, God and His Attributes, Encyclopaedia of the Qurʼān, Brill, 2007.
  43. ^ a b Bentley, David (1999). The 99 Beautiful Names for God for All the People of the Book (na jeziku: engleski). William Carey Library. ISBN 978-0-87808-299-5. Pristupljeno 11. 8. 2019. 
  44. ^ Murata, Sachiko (1992). The Tao of Islam: A Sourcebook on Gender Relationships in Islamic Thought (na jeziku: engleski). SUNY Press. ISBN 978-0-7914-0913-8. Pristupljeno 11. 8. 2019. 
  45. ^ Gregg, Gary S. (2005). The Middle East: A Cultural Psychology (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 30. ISBN 978-0-19-534675-6. Pristupljeno 11. 8. 2019. 
  46. ^ Fluehr-Lobban, Carolyn (1994). Islamic Society in Practice (na jeziku: engleski). University Press of Florida. str. 24. ISBN 978-0-8130-1319-0. Pristupljeno 11. 8. 2019. 
  47. ^ Ahmed, M. Mukarram; Syed, Muzaffar Husain, ur. (2005). Encyclopaedia of Islam: Islam's campaign against evil (na jeziku: engleski). Anmol Publications. str. 144. 
  48. ^ Ernst, Carl W.; Lawrence, Bruce B. (2002). Sufi Martyrs of Love: The Chishti Order in South Asia and Beyond (na jeziku: engleski). Palgrave Macmillan. str. 29. ISBN 978-1-4039-6027-6. Pristupljeno 11. 8. 2019. 
  49. ^ Peters, Francis E. (2003). Islam, a Guide for Jews and Christians (na jeziku: engleski). Princeton University Press. str. 4. ISBN 978-0-691-11553-5. Pristupljeno 11. 8. 2019. 
  50. ^ a b „How do you pronounce „Allah” (الله) correctly?”. Arabic for Nerds (na jeziku: engleski). 16. 6. 2018. Pristupljeno 12. 8. 2019. 
  51. ^ Baralt, Luce López (1992). Islam in Spanish Literature: From the Middle Ages to the Present (na jeziku: engleski). BRILL. str. 25. ISBN 9789004094604. Pristupljeno 12. 8. 2019. 
  52. ^ „Allah by Siegfried August Mahlmann”. allpoetry.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 8. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Tipografija