Alajsijage

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Alajsijage (Alaisiagae) su dve keltske boginje, galsko-rimskog panteona. Imena su im bila Beda (Beda) i Budihilija (Boudihillia), a predstavljale su božanski pogreb (Beda) i pobedničku punoću (Budihilija).

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Budihilija je izvedeno iz pra-ketlika, od reči Bōud-ī-hīlījā čije je značenje - punoća pobede. Beda je istog porekla, od reči Bed-ā, koja se prevodi kao pogreb. Alajsijage je takođe složenica iz pra-keltika - Ad-lājsījā-agai, sa značenjem ona koja šalje strahove ili one koje šalju strahove.

Paralele[uredi | uredi izvor]

Alajsijage su, po zapisu sa oltarskog kamena tvrđave na Hadrijanovom Zidu, imale svoje pandane u germanskoj mitologiji: Budihilija se izjednačava sa germanskom Fimilenom (Fimmilena), a Beda sa Frijagabis (Friagabis).

Smatra se da su ove boginje originerno kelskog porekla i da u njihovu mitologiju nisu ušle iz rimskog panteona, između ostalog i zato što su njihova imena, van svake rasprave, keltska.

Bedu bi, zbog sličnosti imena, bilo moguće povezati sa Rikagumbedom.

Postoje izvori koji tvrde da su Alajsijage u osnovi iz nordijske mitologije i da ih treba uporediti sa Valkirama.

Kult[uredi | uredi izvor]

Alajsijage su poštovane u Rimskoj Britaniji (onaj deo današnje Britanije koji su pokorili Rimljani).

Oltarski kamenovi koji su im bili posvećeni otkriveni su u Ujedinjenom Kraljevstvu, u tvrđavi Hausestids (Housesteads), na Hadrijanovom Zidu.

Još jedan poklonički centar je verovatno bio grad Bitburg (Bitburg), na nemačko-belgijskoj granici, koji se ranije zvao Beda Vicus, što i na keltskom i na germanskom zanči Bedino Selo. U vreme Rimljana, ovo je bila romano-keltska teritorija, budući da se nalazi zapadno od Rajne.

Istorijski ostaci[uredi | uredi izvor]

Jedan od zapisa o ovim boginjama je zavet:

  • DEO MARTI THINCSO ET DVABVS ALAISAGIS BEDE ET FIMMILENE ET N AVG GERM CIVES TVIHANTI VSLM
    • „Bogu Marsu Tinksu i dvema Alajsijagama, Bedi i Fimileni, i božanskom duhu carevom, germanski klanaš iz Tuihantisa voljno i zasluženo s nadom uzdiže glas."
  • Ove boginje se verovatno pominju u dva grčka zapisa zabeležena u L' Année Épigraphique 1973.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]