Alberto Tomba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alberto Tomba
Alberto Tomba 2009. na takmičenju Snežne kraljice u Zagrebu
Lični podaci
NadimakLa Bomba
Datum rođenja(1966-12-19)19. decembar 1966.(57 god.)
Mesto rođenjaBolonja, Italija
DržavljanstvoItalijansko
Informacije o karijeri
Disciplineslalom, veleslalom, superveleslalom
Olimpijske igre
Učešća4
Medalje5 (3 zlatne, 2 srebrne)
Svetsko prvenstvo
Učešća5
Medalje4 (2 zlatne, 2 bronzane)
Svetski kup
Sezone11 (1987-1998)
Pobede50
Podijumi88
Veliki kristalni globus1 (1995)
Mali kristalni globus8 (4 u slalomu, 4 u veleslalomu)
Ažurirano: 29. mart 2011.
Osvojene medalje
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 1988. Kalgari slalom
Zlatna medalja — prvo mesto 1988. Kalgari veleslalom
Zlatna medalja — prvo mesto 1992. Albervil veleslalom
Srebrna medalja — drugo mesto 1992. Albervil slalom
Srebrna medalja — drugo mesto 1994. Lilehamer slalom
Svetska prvenstva
Bronzana medalja — treće mesto 1987. Kran Montana veleslalom
Zlatna medalja — prvo mesto 1996. Sijera Nevada slalom
Zlatna medalja — prvo mesto 1996. Sijera Nevada veleslalom
Bronzana medalja — treće mesto 1997. Sestrijere slalom

Alberto Tomba (ital. Alberto Tomba; Bolonja, 19. decembar 1966) je bivši italijanski alpski skijaš. Dominirao je u tehničkim disciplinama krajem 1980-ih i 1990-ih.[1] Osvojio je tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama, dva puta je bio svetski prvak, jednom pobednik u ukupnom poretku Svetskog kupa, i po četiri puta je osvajao male kristalne globuse u slalomu i veleslalomu. Tokom karijere stekao je nadimak Tomba la Bomba.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Alberto Tomba je rođen u Bolonji a odrastao je u selu Kastel de Briti u opštini San Lacaro di Savena. Kraj u kome je odrastao nije imao tradiciju alpskog skijanja ali su se u blizini nalazila skijališta u Monte Čimonu i Korno ale Skale. Kao dečak bavio se tenisom, fudbalom i vožnjom kros motora, da bi se kasnije ipak odlučio za alpsko skijanje.

Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Osvojio je četvrto mesto na Juniorskom prvenstvu sveta 1981. i na taj način je ušao u B tim Italije. Te godine je na egzibicionom takmičenju u paralelnom slalomu na stadionu San Siro u Milanu ostvario neočekivanu pobedu nad svojim kolegama iz A tima. Posle tri pobede u Evropa kupu, devetnaestogodišnji Tomba debitovao je 1985. u Svetskom kupu u Madoni di Kampiljo. Dva meseca kasnije zadivio je svet osvojivši šesto mesto u Oreu u Švedskoj, iako je imao startni broj 62. Među prvih troje plasirao se sledeće sezone u Alta Badiji, u decembru 1986. Na Svetskom prvenstvu u Kran Montani 1987. osvojio je bronzanu medalju u veleslalomu.[1]

Slava i olimpijsko zlato[uredi | uredi izvor]

Prvu pobedu u Svetskom kupu je ostvario 27. novembra 1987. u slalomu u Sestrijereu. Dva dana kasnije pobedio je u veleslalomu, nadmašivši svog idola Ingemara Stenmarka.[3]

Te sezone je pobedio u devet trka i osvojio je male kristalne globuse u slalomu i veleslalomu, dok je u ukupnom poretku bio drugi iza Pirmina Curbrigena. Tokom ove i naredne sezone Tomba se takmičio i u superveleslalomu a najbolji plasman mu je četvrto mesto.

Na Zimskim olimpijskim igrama 1988. u Kalgariju, Tomba je osvojio zlato u slalomu i veleslalomu. Prvu vožnju veleslaloma je završio sa 1,14 sekundi ispred drugoplasiranog.

Tokom naredne dve sezone nije imao mnogo uspeha, pobedivši u samo četiri trke Svetskog kupa. Na Svetskom prvenstvu 1989. u Vejlu bio je šesti u superveleslalomu i sedmi u veleslalomu.

U sezoni 1990/91. Tomba ponovo osvaja titulu u veleslalomu, dok je u slalomu bio četvrti na kraju sezone. Na Svetskom prvenstvu 1991. u Salbah-Hinterglemu bio je četvrti u slalomu, dok je u veleslalomu pao u drugoj vožnji iako je posle prve vožnje bio najbrži.

Tombina karijera ponovo dostiže vrhunac u sezoni 1991/92. kada je zabeležio devet pobeda a petnaest puta je bio među prvih troje. Te sezone ponovo osvaja male kristalne globuse u slalomu i veleslalomu ali mu ponovo izmiče titula ukupnog poretka koju osvaja Paul Akola, zahvaljujući boljim rezultatima na finalu Svetskog kupa u Kran Montani.

Na Zimskim olimpijskim igrama 1992. u Albervilu, Tomba je osvojio svoju poslednju zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Na takmičenju veleslaloma u Val d'Izeru bio je najbrži a osvojio je i srebro u slalomu. Na taj način je postao prvi skijaš koji je uspeo da odbrani titulu na Zimskim olimpijskim igrama.

Na Svetskom prvenstvu 1993. u Morioki u Japanu, nije bio uspešan. Skijao je veleslalom sa temperaturom, dok je u slalomu napravio veliku grešku i tako ostao bez ijedne medalje. Tokom te sezone ostvario je samo jednu pobedu u Svetskom kupu.

Ukupni pobednik Svetskog kupa[uredi | uredi izvor]

Na Zimskim olimpijskim igrama 1994. u Lilehameru osvojio je srebro u slalomu, iza Tomasa Štangasingera.

Od decembra 1994. do marta 1995. ostvario je 11 pobeda u tehničkim disciplinama, uključujući i sedam uzastopnih pobeda u slalomu. Na taj način je postao prvi Italijan posle 1975. i Gustava Tenija, koji je osvojio veliki kristalni globus.[4]

Na Svetskom prvenstvu 1996. u Sijera Nevadi, Tomba je konačno osvojio medalje koje su mu nedostajale. Bio je najbolji u slalomu i veleslalomu a zanimljivo je to da je posle prve vožnje veleslaloma zaostajao za vodećim 0,81 sekundu.[5]

Posle ovog svetskog prvenstva Tomba je polako počeo da se priprema za kraj karijere. Rešio je da se takmiči na Svetskom prvenstvu 1997. u njegovom Sestrijereu, međutim nije imao uspeha. Diskvalifikovan je u veleslalomu a posle katastrofalne prve vožnje slaloma uspeo je da sa mnogo boljom drugom vožnjom stigne do srebra. Nakon toga je odlučio da se takmiči još jedne sezone.

Rezultati koje je ostvario na Olimpijskim igrama u Naganu su bili poražavajući. Po prvi put nije osvojio olimpijsku medalju u veleslalomu, zadobio je bolnu povredu i nije mogao da se takmiči u drugoj vožnji slaloma.

Alberto Tomba je prestao da se takmiči u Svetskom kupu sa okončanjem sezone 1997/98. ali na spektakularan način. Na finalu Svetskog kupa u Kran Montani u poslednjoj trci sezone ostvario je svoju jubilarnu pedesetu pobedu. Tako je postao jedini skijaš koji je uspeo da ostvari barem jednu pobedu tokom 11 uzastopnih sezona.

Osvojeni kristalni globusi[uredi | uredi izvor]

Sezona Disciplina
1988. Veleslalom
Slalom
1991. Veleslalom
1992. Veleslalom
Slalom
1994. Slalom
1995. Ukupno
Veleslalom
Slalom

Pobede u Svetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Sezona Datum Mesto Trka
1988. 27. novembar 1987. Italija Sestrijere, Italija Slalom
29. novembar 1987. Veleslalom
13. decembar 1987. Italija Alta Badija, Italija Veleslalom
16. decembar 1987. Italija Madona di Kampiljo, Italija Slalom
20. decembar 1987. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Kranjska Gora, Jugoslavija Slalom
17. januar 1988. Austrija Bad Klajnkirhajm, Austrija Slalom
19. januar 1988. Švajcarska Zas Fe, Švajcarska Veleslalom
19. mart 1988. Švedska Ore, Švedska Slalom
22. mart 1988. Norveška Opdal, Norveška Slalom
1989. 11. decembar 1988. Italija Madona di Kampiljo, Italija Slalom
1990. 29. novembar 1989. Sjedinjene Američke Države Votervil Veli, SAD Slalom
8. mart 1990. Norveška Jejlo, Norveška Slalom
12. mart 1990. Švedska Selen, Švedska Slalom
1991. 11. decembar 1990. Italija Sestrijere, Italija Slalom
16. decembar 1990. Italija Alta Badija, Italija Veleslalom
21. decembar 1990. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Kranjska Gora, Jugoslavija Veleslalom
1. mart 1991. Norveška Lilehamer, Norveška Veleslalom
9. mart 1991. Sjedinjene Američke Države Aspen, SAD Veleslalom
21. mart 1991. Sjedinjene Američke Države Votervil Veli, SAD Veleslalom
1992. 23. novembar 1991. Sjedinjene Američke Države Park Siti, SAD Veleslalom
24. novembar 1991. Slalom
10. decembar 1991. Italija Sestrijere, Italija Slalom
15. decembar 1991. Italija Alta Badija, Italija Veleslalom
5. januar 1992. Slovenija Kranjska Gora, Slovenija Slalom
19. januar 1992. Austrija Kicbil, Austrija Slalom
26. januar 1992. Švajcarska Vengen, Švajcarska Slalom
20. mart 1992. Švajcarska Kran Montana, Švajcarska Veleslalom
22. mart 1992. Slalom
1993. 9. januar 1993. Njemačka Garmiš-Partenkirhen, Nemačka Slalom
1994. 5. decembar 1993. Kanada Stounem, Kanada Slalom
14. decembar 1993. Italija Sestrijere, Italija Slalom
30. januar 1994. Francuska Šamoni, Francuska Slalom
6. februar 1994. Njemačka Garmiš-Partenkirhen, Nemačka Slalom
1995. 4. decembar 1994. Francuska Tinj, Francuska Slalom
12. decembar 1994. Italija Sestrijere, Italija Slalom
20. decembar 1994. Austrija Leh am Arlberg, Austrija Slalom
21. decembar 1994. Slalom
22. decembar 1994. Italija Alta Badija, Italija Veleslalom
6. januar 1995. Slovenija Kranjska Gora, Slovenija Veleslalom
8. januar 1995. Njemačka Garmiš-Partenkirhen, Nemačka Slalom
15. januar 1995. Austrija Kicbil, Austrija Slalom
22. januar 1995. Švajcarska Vengen, Švajcarska Slalom
4. februar 1995. Švajcarska Adelboden, Švajcarska Veleslalom
18. mart 1995. Italija Bormio, Italija Veleslalom
1996. 19. decembar 1995. Italija Madona di Kampiljo, Italija Slalom
22. decembar 1995. Slovenija Kranjska Gora, Slovenija Slalom
7. januar 1996. Austrija Flahau, Austrija Slalom
1997. 30. januar 1997. Austrija Šladming, Austrija Slalom
1998. 8. januar 1998. Austrija Šladming, Austrija Slalom
15. mart 1998. Švajcarska Kran Montana, Švajcarska Slalom

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bell, Graham. „Meet Alberto Tomba: the former bad boy of ski racing”. The Telegraph (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-31. 
  2. ^ „Sci: Tomba, 30 anni fa al Sestriere nasceva la "Bomba" (na jeziku: italijanski). gazzetta.it. Pristupljeno 16. 1. 2018. 
  3. ^ „30 anni fa Alberto Tomba vinceva il suo primo slalom al Sestriere (video) | QA Sport”. web.archive.org. 2018-01-17. Arhivirano iz originala 17. 01. 2018. g. Pristupljeno 2021-01-31. 
  4. ^ „Alberto Tomba | Italian skier”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-31. 
  5. ^ Alberto Tomba - Vittoria nello slalom mondiale di Sierra Nevada 1996 - Video Sci Alpino (na jeziku: italijanski), 2011-11-14, Pristupljeno 2021-01-31 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]