Albreht Direr

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Albreht Direr
Autoportret iz 1498. godine (Muzej Prado, Madrid)
Lični podaci
Datum rođenja(1471-05-21)21. maj 1471.
Mesto rođenjaNirnberg, Sveto rimsko carstvo
Datum smrti6. april 1528.(1528-04-06) (56 god.)
Mesto smrtiNirnberg, Sveto rimsko carstvo
Umetnički rad
RegijaNemačko slikarstvo

Albreht Direr (nem. Albrecht Dürer; Nirnberg, 21. maj 1471 — Nirnberg, 6. april 1528)[1] bio je nemački renesansni slikar, grafičar i teoretičar umetnosti.[2] Bio je jedan od najvećih majstora umetnosti u doba humanizma i reformacije.

Učio je crtanje u radionici nirnberškoga slikara Mihaela Volgemuta, gde je boravio 4 godine, a 1495. prvi put je otišao u Italiju i kopirao italijanske majstore. Ujedinio je italijansku ranu renesansu s ekspresivnim stilom nemačkog reformatorskog doba i došao do novih oblika izražavanja. Posezao je za mitologijskim, alegoričnim i religioznim temama, ali se bavio i prirodom. Njegovi akvareli krajolika, studije biljaka i životinja svedoci su njegovog dubokog razumevanja prirode. U radionici svog oca obučen je za zlatara, pa je Direr je do vrhunca razvio drvorez i bakrorez i svojim grafikama odlučujuće uticao na popularizovanje reformatora i humanista. Kao prvi nemački umetnik posvetio se teoriji umetnosti i između ostalog napisao temelje nauke o proporcijama. Nakon povratka u Nirnberg otvorio je radionicu i izvodio oltarne slike i portrete, prve bakroreze i niz drvoreza „Apokalipsa“ i „Velika muka“. Nakon povratka s drugog putovanja u Italiju nastali su njegovi najvredniji bakrorezi „Vitez, smrt i đavo“ i „Melanholija I“ i „Sveti Jeronim u ćeliji“. U poslednjoj fazi naslikao je svoj najbolji „Autoportret“ i „Četiri apostola“, i pisao traktate o slikarstvu. Njegovo ukupno delo obuhvata 70 slika, 900 crteža, 100 bakroreza i 350 drvoreza.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Direrovi preci poreklom su bili iz Ugarske.[3][4] Nedaleko od gradića Đula (Gyula) leži seoce Ajtoš (Ajtós) od čega je rodbina odvodila svoje ime jer to na mađarskom jeziku znači vrata isto kao na nemačkom Tür, a Dürer znači rođak iz Ajtoša.[5] Direrov deda Antoni je napustio porodičnu tradiciju gajenja konja i paše stoke i postao je zlatar u gradiću Đula.[6]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Direr je rođen 21. maja 1471. u Nirnbergu, u porodici zlatara, koji je u taj nemački grad došao iz Mađarske sredinom 15. veka. U porodici je bilo 18-oro dece, od kojih je budući veliki umetnik bio treće.

Kada je imao 15 godina Albreht je počeo da se školuje u radionici velikog nirnberškog umetnika toga doba Mihaela Volgemuta. Tamo je Direr naučio ne samo slikarski zanat, već i graviranje na drvetu i bakru. Školovanje se, po tradiciji, završilo putovanjem, 1490. Za četiri godine mladi Direr je posetio niz gradova u Nemačkoj, Švajcarskoj i Holandiji, usavršavajući svoju tehniku.

Godine 1494, Direr se vratio u Nirnberg, i uskoro oženio. Iste godine putovao je u Italiju, gde se upoznao sa slikarstvom Mantenje, Polajuola, Lorenca di Kredija i drugih majstora. Naredne godine, 1495, vratio se u rodni grad i u narednih deset godina stvorio svoje najznačajnija dela iz oblasti grafike. Njegov rad u ovom dobu karakteriše jak uticaj poznog gotičkog slikarstva.

Melanholija I, 1514.

Direr je ponovo posetio Italiju 1505, i ovaj put se pouzdano zna da je posetio Veneciju. Iako je postigao veliki uspeh u Veneciji, i postao prijatelj mnogih uticajnih umetnika, vratio se u Nirnberg i tu stvarao. Smatran je za jednog od najznačajnijih slikara svoga vremena. Razmenjivao je crteže i pisma sa velikim umetnicima, poput Rafaela.

Ponovo je putovao 1520, ovaj put u Holandiju, da bi bio prisutan na krunisanju cara Karla V. Ovde se zarazio nepoznatom bolešću koja ga je mučila do kraja života. Poslednjih godina života slikao je manje, a više se bavio teorijskim i naučnim radom. Napisao je dela o geometriji, perspektivi, proporcijama i projektovanju fortifikacija. Umro je 6. aprila 1528. u Nirnbergu.

Direr je prvi u Evropi sastavio Magični kvadrat

163213
510118
96712
415141

prikazan na njegovoj gravuri »Melanholija I«.

Delo[uredi | uredi izvor]

Rana dela[uredi | uredi izvor]

Madona sa detetom ispred luka, 1494—1497.

Direrova prva dela su bili drvorezi. Između ostalog napravio je ilustracije za „Brod ludaka“ Sebastijana Branta koji je izašao 1494. godine, koje nisu naišle na dobar prijem. Na svom putu za Italiju napravio je nekoliko manjih slika, npr. „Pokajanje svetog Jeronima“ na kojoj zadivljuje neobično nebesko ukazanje naslikano u pozadini.

Još jedna od slika iz ovog perioda je „Madona sa detetom ispred luka“. Ova ploča je otkrivena u 20. veku u ženskom manastiru u Raveni i nikada nije napustila Italiju. Direra su fascinirale u prvom redu madone ispred zavesa od tkanina ili pejzaža u stilu njemu omiljenog Đovanija Belinija.

Nejasna je hronologija Direrovih pejzaža u akvarelu. Smatra se da su nastali još pre odlaska u Italiju. Da li su slike napravljene za vreme puta u Italiju ili po povratku još uvijek nije utvrđeno. U svakom slučaju akvareli koje je doneo sa prvog putovanja u Italiju su najlepši u svome žanru. Niko se pre toga nije akvarelom ophodio tako slobodno i ujedno tako precizno.

Dva prva Direrova autoportreta kombinovanom tehnikom potvrđuju njegovu vlastitu sliku kao samopouzdanog muškarca. Na prvom, koji je naslikan verovatno u Strazburu 1493. godine, Direr kao dvadesetogodišnjak drži u ruci bodljikavi cvet koji je simbolično predstavljao njegovu skorašnju svadbu. Bio je napravljen na pergamentu da bi ga poslato u Nirnberg kao poklon za buduću suprugu Agnes i njenu rodbinu.

U ovaj Direrov period takođe spada više portreta. Ne smeju se zaboraviti crteži, kao što je „Mladić sa dželatom“ datiran oko 1493. godine, gde prikazuje mladića koji je trebalo da bude ubijen, nagog u klečećem položaju ispred dželata. Dželat ga gladi umesto da ga ubije, što su neki istoričari kasnije protumačili kao znak Direrovih homoseksualnih tendencija.

Vrhunac stvaralaštva[uredi | uredi izvor]

Među Direrova vrhunska dela spada „Autoportret u kožuhu“ iz 1500. godine na kojem autorovo lice izranja iz nestvarne pozadine sa zagonetnošću koja nalikuje na Leonardovu „Mona Lizu“.

Autoportret u kožuhu iz 1500.

„Portret mlade Venecijanke“ iz 1505, verovatno kurtizane, jako je privlačan. Model je naslikan izbliza, bez ramena, frizura je predstavljena po venecijanskoj modi iz godina 1500—1510. Njegovi portreti mladih žena i madona iz 1506. godine pokazuju uticaje venecijanske slikarske škole što otkriva jasno srodstvo sa koncepcijama Đovanija Belinijaja koje su na Direra ostavile jak utisak.

Poslednje delo koje je Direr izradio na putovanju u Veneciju je „Portret mladoga muškarca“ iz 1507, na čijoj je zadnjoj strani naslikana ružna žena sa kesom novca. Ružna žena se tumači kao alegorija lakomosti i nastala je kao varijacija slične slike Đorđonea iz istog doba.

Na slici „Hristos među učenicima“ iz 1506. godine Direr je zabeležio: „delo od pet dana“. Ovaj bravurozni rezultat je bio planiran unapred pripremljenom serijom studijskih crteža.

Najveličanstvenija slika sa Direrovog drugog puta u Veneciju je monumentalna oltarna slika iz 1506. godine. Nju su naručili nemački trgovci iz Venecije za svoju crkvu u San Bartolomeu i verovatno ga je finansiralo bratstvo Rozenkranc. U to doba Direr slika ogromna oltarska dela.

Na polju grafike Nemci i Holanđani su bili jako uspešni i u doba kada je u svetu umetnosti dominirala italijanska renesansa. Direr je lično verovao u koncept da su prava umetnost i sva pravila o proporciji i geometriji čvrsto definisana u prirodi, i da njima ovladava onaj ko može da ih naslika. A on ih je naslikao. Direr je bio majstor crtačkog „mikroskopskog“ detalja. Pred svoj drugi put u Italiju radio je studije prirodnih motiva. Među ove slike spada akvarel zeca iz 1502. na kojoj je verno naslikao dlaku a čije oči odražavaju strah.

Galerija I[uredi | uredi izvor]

Pozna dela[uredi | uredi izvor]

Karlo Veliki

Godine 1510, Direr je dobio narudžbinu da izradi dve slike na panelima: Karla Velikog i cara Žigmunda. Poprsje u natprirodnoj veličini trebalo je da krasi draguljarnicu na trgu u Nirnbergu i Direr je počeo sa mnogim studijskim crtežima ruha, krune, mača i rukavica.

Od 1512. godine Direr je počeo da radi na dvoru Habzburgovaca, i među slikama iz ovog doba su slike njegovog poslodavca Maksimilijana I. U ovaj stvaralački period spada i niz značajnijih slika kao „Slavoluk“ iz 1518. godine ili Maksimilijanova „Trijumfalna procesija“, kao i dela bakroreza „Vitez, smrt i đavo“ ili „Melanholija I“.

Od 1512. do 1526. radio je na oltarima, portretima i uglavnom slikama sa religioznom tematikom. Među najpoznatije spada slika „Četiri apostola“, „Portret Johana Kleberga“, „Bogorodica u molitvi“ ili „Lukrecijino samoubistvo“. Među najpoznatija dela poznog doba spadaju i portreti: „Portret Jakoba Mufela“ i „Portret Hijeronima Holcšuera“.

Direr i rađanje tehnike akvarela[uredi | uredi izvor]

Akvarel zeca

Nastanak akvarela kao tehnike i umetničkog dela koje se ostvaruje vodenim bojama povezuje se sa Direrom. On se smatra za začetnika ove tehnike u slikarstvu, kao i umetnika koji ju je usavršio i popularisao. Upotrebljavao je belinu papira da naglasi svetlo i vazdušasto izvođenje dela. Interesovanje za prirodu koje je pokazao u ovoj tehnici dalo je nove motive za nove generacije umetnika. Direrovi akvareli nisu bili predstudije za druga ostvarenja. Radio ih je sa velikom umešnošću i severnjačkom preciznošću. Slikanjem akvarela Direr je razvio lakoću pokreta ruke za slikanje velikih oltara.

Teorijska dela[uredi | uredi izvor]

U svim svojim teorijskim delima kako bi preneo znanje, Direr je koristio nemački jezik, radije od latinskog. On je upotrebljavao slikovite izraze temeljene na jeziku zanatlija tog vremena. Tako je Direr doprineo širenju nemačke proze koju je započeo Martin Luter s prevodom Biblije.[7]

„Četiri knjige o merenju“[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana „Vier Bücher von menschlicher Proportion“ koja prikazuje monogram Albrehta Direra

Direrov rad na geometriji naziva se „Četiri knjige o merenju“ (nemački: Underweysung der Messung mit dem Zirckel und Richtscheyt ili Uputstva za merenje sa šestarom i lenjirom).[8] Prva knjiga se usredotočuje na linearnu geometriju. Druga knjiga govori o dvodimenzionalnoj geometriji. Treća knjiga primenjuje principe geometrije u arhitekturi, inžinjerstvu i tipografiji. Četvrta knjiga kompletira prvu i drugu, prelazeći na trodimenzionalne oblike i konstrukciju poliedara.

„Četiri knjige o ljudskim proporcijama“[uredi | uredi izvor]

Direrova studija ljudskih proporcija
Direrova kuća u Nurnbergu.

Direrov rad na ljudskim proporcijama iz 1528. naziva se „Četiri knjige o ljudskim proporcijama“ (nemački: Vier Bücher von Menschlicher Proportion)

Prva knjiga nastala je većim delom 1512/13, a završena je 1523, te prikazuje pet različito konstruisanih tipova muške i ženske figure, sve delove tela prikazane u delovima ukupne visine. Druga knjiga sadrži osam dodatnih tipova, razdvojenih u delove, ali po sistemu Leona Batiste Albertija, koji je najverovatnije naučio iz dela Frančeska di Đorđa De harmonia mundi totius (1525). Treća knjiga donosi principe po kojima se proporcije mogu modifikovati, te sadrži matematičke simulacije konveksnih i konkavnih ogledala. Četvrta knjiga je posvećena teoriji pokreta. Kao dodatak zadnjoj knjizi nalazi se i esej o estetici na kojem je radio od 1512. do 1528. i koji sadrži teoriju o idealu lepote. Direr odbacuje Albertijev koncept objektivne lepote, te predlaže relativno viđenje lepote bazirano na raznovrsnosti. Direr je verovao da je istina skrivena u prirodi, te da postoje pravila koja određuju lepotu, ali ne može odrediti kriterije.

Ostavština i uticaj[uredi | uredi izvor]

„Direrov nosorog“, crtež tintom na papiru 1515. god.

Direrov uticaj na umetnike sledeće generacije bio je snažan, posebno u štampanju, mediju kroz koji su njegovi savremenici mogli videti njegovu umetnost. Slike su bile uglavnom u privatnim zbirkama u nekoliko gradova.

Njegov uspeh u širenju reputacije kroz Evropu kroz štampu neosporno je bio inspiracija za ostale velike umetnike tog vremena poput Rafaela, Ticijana i Parmigianina, koji su koristili štampu kako bi promovisali i distribuirali svoja dela.

Rad na gravuri, čini se da je imao zastrašujući učinak na nemačke naslednike. „Mali majstori“ pokušali su nekoliko većih gravura, međutim držali su se Direrovih tema u malim kompozicijama. Lukas van Lejden je bio jedini graver severne Evrope koji je uspešno izrađivao veća dela. Generacija italijanski gravera, koja su sticali zanat u seni Direra ili su direktno kopirali delove pejzaža (Đulijo Kampagnola i Kristofano Robeta), ili cele Direrove otiske (Markantonio Rajmondi i Agostino Venecijano). Nakon 1515. Direrov uticaj je ipak oslabio kada je Markantonio usavršio novi stil gravure, koji je prešao Alpe i dominirao i severnom Evropom.

U slikarstvu Direrov uticaj je bio slab u Italiji, gde je njegovo oltarsko delo u Veneciji bilo jedino dostupno. Njegovi intenzivni i samodramatizirajući autoportreti imaju snažan uticaj i danas, posebno na slikare 19. i 20. veka koji su skloniji dramatičnijem stilu portreta. Direrov rad je uvek bio dobro prihvaćen od kritike, te se interes za njegov rad u Nemačkoj konstantno oživljava, kroz „Direrovu renesansu“ (1570—1630), zatim u ranom 19. veku i u nemačkom nacionalizmu (1870—1945).[6]

Direrova studija ljudskih proporcija i korištenje transformacija koordinatnog sistema, kako bi prikazao varijacije ljudskog lica, inspirisala je za sličan rad Darsi Tompsona i njegovu knjigu „On Growth and Form“.[9]

Direr i reformacija[uredi | uredi izvor]

Direrova pisanja ukazuju da je možda bio sklon idejama Martina Lutera, iako nije jasno da li je ikada napustio katoličku crkvu. Zapisao je u svoj dnevnik želju da nacrta Lutera: „I pomogao mi Bog da mogu otići do dr. Martina Lutera; nameravam da izradim njegov portret s velikom pažnjom kako bih ga gravirao na bakarnu pločicu i stvorio trajno sećanje na hrišćana koji mi je pomogao da prebrodim svoje poteškoće.“[10] U pismu Nikolasu Kraceru iz 1524, Direr piše „zbog naše hrišćanske vere nalazimo se u preziru i opasnosti, jer nas prokazuju i nazivaju nevernicima.“ Njegov prijatelj Pirkhajmer pisao je u pismu Johanu Čerteu 1530: „Priznajem da sam u početku verovao u Lutera, poput našeg Alberta blaženog u sećanju ... ali kao što svi vide, situacija je postala gora.“ Direr je možda doprineo odluci gradskog veća koje je dalo ovlašćenje luteranskim propovedima i misama u martu 1525. Direr je bio u kontaktu s brojnim reformatorima kao što su Huldrih Cvingli, Andreas Karlstadt, Filip Melanhton, Erazmus Roterdamski i Kornelius Grafeus.

Najvažnija grafička dela[uredi | uredi izvor]

  • Velika Hristova pasija i Apokalipsa, 1496–1498, drvorezi
  • Vitez, smrt i đavo, 1513
  • Sveti Hijeronim u ćeliji, 1514
  • Melanholija I, 1514
  • Direrov Nosorog, 1515, drvorez

Najvažnija slikarska dela[uredi | uredi izvor]

Galerija II[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Müller, Peter O. Substantiv-Derivation in Den Schriften Albrecht Dürers, Walter de Gruyter. 1993. ISBN 978-3-11-012815-4.
  2. ^ „Albrecht Durer | Biography, Prints, Paintings, Woodcuts, Adam and Eve, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-12-22. Pristupljeno 2024-01-28. 
  3. ^ Heaton, Mrs. Charles (1881). „The Life of Albrecht Dürer of Nürnberg: With a Translation of His Letters and Journal and an Account of His Works”. Seeley, Jackson and Halliday: 29. 
  4. ^ „Dürer - oi” (na jeziku: engleski). 
  5. ^ Wolf & Heller 2007, str. 13.
  6. ^ a b Bartrum, Giulia (2002). Albrecht Dürer and his Legacy. British Museum Press. ISBN 978-0-7141-2633-3. 
  7. ^ Erwin Panofsky (1945). The Life and Art of Albrecht Dürer. Princeton. ISBN 978-0-691-00303-0. 
  8. ^ A. Koyre, "The Exact Sciences", in The Beginnings of Modern Science, edited by Rene Taton, translated by A. J. Pomerans
  9. ^ Thompson, D'Arcy (1917). On Growth and Form. Cambridge: Cambridge University Press. str. 290–292. 
  10. ^ Price 2003, str. 225.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bartrum, Giulia (2002). Albrecht Dürer and his Legacy. British Museum Press. ISBN 978-0-7141-2633-3. 
  • Albrecht Dürer von Victoria Salley, München-Berlin-London-New York, 2003.
  • Altdeutsche Malerei, Geerd Westrum München, 1979.
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, L.Z. FNRJ, Zagreb 1959.
  • Mala enciklopedija Prosveta, Beograd 1959.
  • Svet umenia, IKAR, Bratislava 2002.
  • Spozname umenie R. Dickensova a M. Griffildova, B. Bystrica 2004.
  • Dejiny umenia, Mladé letá Bratislava 2001.
  • Svetové dejiny umenia, B.F. Groslier, Larusse, Praha 1996.
  • Faszination des Aquareles, Anegrift Ihming- Axel Alexander Ziese, Nürnberg 1987.
  • Wolf, Norbert; Heller, Jan M. (2007). Albrecht Dürer Génius německé renesance. Praha: Slovart. ISBN 978-80-7209-889-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]