Aldo Manucio

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aldo Manucio
Aldo Manucio
Datum rođenja? 1449.
Mesto rođenjaBassiano
 Italija
Datum smrti6. februar 1515.
Mesto smrtiVenecija
 Italija

Aldus Manutius (1449/50 - 6. februar 1515), latinski od imena Aldo Manucio (rođeno ime Teobald Manuči; a ponekad i Aldo Manucio, stariji da bi ga razlikovali od njegovog unuka). Bio je italijanski štampar i osnivač Aldino Presa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Učio je škole u Rimu i Ferari gde je savladao latinski i grčki jezik. Uz pomoć svog prijatelja iz studentskih dana, počinje da podučava članove vladarske porodice Piko iz regije Karpi (Modena). Za uzvrat dobija novčana sredstva i zemlju u oblasti Karpi da nabavi štamparsku presu. Manucijeva želja je bila da sačuva grčku literaturu od uništenja. U potpunosti je svoje napore u štamparstvu usmerio u tom pravcu. Od svih izdatih i štampanih dela samo tri nisu grčki klasici.

Aristotel štampao Aldo Manucio, 1495-98 (Libreria antiquaria Pregliasco, Torino)

Venecijanski period[uredi | uredi izvor]

Manucio 1490. godine odlazi u Veneciju gde okuplja oko sebe grčke učenike i krasnopisce. Kuriozitet je bio da je na njegovom imanju govoreno na grčkom. Čak su i predgovori knjiga pisani na grčkom. Zapošljavao je trideset tri grčka majstora u jednom periodu. Rad na knjigama u Veneciji može pratiti po izdanjima, Aristotela - 1495. godina, Aristofanove komedije 1498. godine, Sofokle i Herodot 1502. godine, Ksenofonov Hellenics i Euripid iz 1503. godine. Poslednji poznat rad je Demosten iz 1504. godine.

Učenici[uredi | uredi izvor]

Tokom venecijanskog perioda Alda Manuca, poznato je obučavanje i jeromonaha Makarija. Jeromonah Makarije je kasnije svoj rad nastavio u štampariji Crnojevića na Obodu i kasnije na Cetinju i tamo odštampao prvu knjigu na srpskom i rumunskom jeziku[1].

Stranica iz knjige Frančeska Kolone Hypnerotomachia Poliphili, štampao Aldo Manucio

Venčanje[uredi | uredi izvor]

Venčao se 1505. godine sa Marijom, ćerkom Andrea Torezano iz Asola. Torezano je već kupio štamparsku presu kojom je rukovodio Nikolas Dženson u Veneciji. Ženidbom je spojio dve važne štamparije i izdavačke kuće tog doba.

Zasluge[uredi | uredi izvor]

Aldo Manuco je prvi kreirao i primenio Italik stil slova, i mnogo godina na to imao patent. Prave zasluge za taj izum pripadaju njegovom slovo-slagaču Frančesku Grifu. Italik slova nije koristio za naglašavanje teksta, kao što mi danas činimo, već za ujednačenu i kompaktnu visinu slova, koja je dovela do primene formata džepnih knjiga.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura i reference[uredi | uredi izvor]

  • Javno vlasništvo Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuChisholm, Hugh, ur. (1911). Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  1. ^ Slobodan i Miodrag Nedeljković: Grafičko oblikovanje i pismo

Martin J.C. Lowry, The World of Aldus Manutius: Business and Scholarship in Renaissance Venice, Oxford, Blackwell, 1979.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]