Aleksandar Eladije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksandar Eladije ili Aleksandros Eladios (grč. Ἁλέξανδρος Ἐλλάδιος, lat. Alexander Helladius; 1686-?) bio je grčki učenjak i humanista poreklom iz Larise u Tesaliji. Studirao je na Grčkom koledžu pri Oksfordskom univerzitetu i objavio nekoliko dela o grčkom jeziku i tradiciji.

Bio je učenik krfskog jerođakona Frangiskosa Prosalentisa. U Englesku je došao 1709. kao pratilac lorda Vilijama Padžeta, engleskog ambasadora u Osmanskom carstvu. Doživljavajući sebe kao istinskog baštinika neprekinute klasične tradicije, suprotstavljao se zapadnjačkim zabludama o helenizmu. Zbog izvrsnog pozvavanja grčkog jezika stekao je dragocene veze, naročito na Uverzitetu u Altdorfu. Godine 1712. objavio je u Nirnbergu stariju grčku gramatiku od Visariona Makrisa kojoj je pridodao i izmišljeni dijalog u kojem odbacuje argumenti koji idu u korist tzv. Erazmovog izgovora starogrčkog. U delu „Sadašnji položaj grčke crkve“ (lat. Status praesens ecclesiae graecae) odbacuje tvrdnje nekih zapadnjačkih naučnika da Grci govore varvarskim grčkim jezikom (lat. barbarograeca), a starogrčki ne razumeju. Nastojeći da dokaže kontinuitet kulture grčkog naroda, Eladije se revnosno suprotstavljao prevođenju Novog zaveta na vernakularni jezik.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Doll 2006, str. 275–276.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Doll, Peter M. (2006). Anglicanism and Orthodoxy: 300 years after the "Greek College" in Oxford. Oxford: Lang. ISBN 978-3-03910-580-9.