Aleksandrija

Koordinate: 31° 12′ 00″ S; 29° 55′ 00″ I / 31.2° S; 29.9166666667° I / 31.2; 29.9166666667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandrija
arap. الإسكندرية
Plaža San Stefano
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Egipat
GubernijaAleksandrija
OsnovanApril 331. p. n. e.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.5.200.000
 — gustina1.941,02 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate31° 12′ 00″ S; 29° 55′ 00″ I / 31.2° S; 29.9166666667° I / 31.2; 29.9166666667
Vremenska zonaUTC+2
Aps. visina2 m
Površina2.679 km2
Aleksandrija na karti Egipta
Aleksandrija
Aleksandrija
Aleksandrija na karti Egipta
Ostali podaci
GradonačelnikAbd el Aziz Konsova el Guri[1]
Poštanski broj21500
Veb-sajt
www.alexandria.gov.eg

Aleksandrija (arap. الإسكندرية, starogrč. Αλεξάνδρεια) je grad u Egiptu,[2] u guvernoratu Aleksandrija. Prema proceni iz 2008. u gradu je živelo 4.247.414 stanovnika. Aleksandrija je posle Kaira drugi po veličini grad severne Afrike. U širem gradskom području živi 4,37 miliona ljudi (procena za 2007).[3]

Aleksandrija se nalazi u delti Nila i na obali Sredozemnog mora. Preko aleksandrijske luke transportuje se 80% egipatskog uvoza i izvoza.

Grad je 331. p. n. e. osnovao Aleksandar Veliki.[4] Aleksandrija je u to doba imala najveću i najbogatiju biblioteku na celome svetu, koja je bila deo prvog muzeja na svetu. Grad je legendaran i po nekadašnjem Svetioniku u Aleksandriji (na Farosu) koji je ubrajan u Sedam svetskih čuda.[2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Aleksandrije
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 29,6
(85,3)
33,0
(91,4)
40,0
(104)
41,0
(105,8)
45,0
(113)
43,8
(110,8)
43,0
(109,4)
38,6
(101,5)
41,4
(106,5)
38,2
(100,8)
35,7
(96,3)
31,0
(87,8)
45
(113)
Maksimum, °C (°F) 18,4
(65,1)
19,3
(66,7)
20,9
(69,6)
24,0
(75,2)
26,5
(79,7)
28,6
(83,5)
29,7
(85,5)
30,4
(86,7)
29,6
(85,3)
27,6
(81,7)
24,1
(75,4)
20,1
(68,2)
24,9
(76,8)
Prosek, °C (°F) 13,4
(56,1)
13,9
(57)
15,7
(60,3)
18,5
(65,3)
21,2
(70,2)
24,3
(75,7)
25,9
(78,6)
26,3
(79,3)
25,1
(77,2)
22,0
(71,6)
18,7
(65,7)
14,9
(58,8)
20,0
(68)
Minimum, °C (°F) 9,1
(48,4)
9,3
(48,7)
10,8
(51,4)
13,4
(56,1)
16,6
(61,9)
20,3
(68,5)
22,8
(73)
23,1
(73,6)
21,3
(70,3)
17,8
(64)
14,3
(57,7)
10,6
(51,1)
15,8
(60,4)
Apsolutni minimum, °C (°F) 0,0
(32)
0,0
(32)
2,3
(36,1)
3,6
(38,5)
7,0
(44,6)
11,6
(52,9)
17,0
(62,6)
17,7
(63,9)
14
(57)
10,7
(51,3)
1,0
(33,8)
1,2
(34,2)
0
(32)
Količina kiše, mm (in) 52,8
(2,079)
29,2
(1,15)
14,3
(0,563)
3,6
(0,142)
1,3
(0,051)
0,0
(0)
0,0
(0)
0,1
(0,004)
0,8
(0,031)
9,4
(0,37)
31,7
(1,248)
52,7
(2,075)
195,9
(7,713)
Dani sa kišom (≥ 0.01 mm) 11,0 8,9 6,0 1,9 1,0 0,0 0,0 0,0 0,2 2,9 5,4 9,5 46,8
Relativna vlažnost, % 69 67 67 65 66 68 71 71 67 68 68 68 67,92
Sunčani sati — mesečni prosek 192,2 217,5 248,0 273,0 316,2 354,0 362,7 344,1 297,0 282,1 225,0 195,3 3.307,1
Izvor #1: World Meteorological Organization (UN),[5] Hong Kong Observatory za sunčanost i prosečne temperature,[6] Klimatske karte za vlažnost[7]
Izvor #2: Vudu nebo}-[8] i Bing vreme[9] za rekordne temperature
Aleksandrijska srednja temperatura mora[10]
Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec
18 °C (64 °F) 17 °C (63 °F) 17 °C (63 °F) 18 °C (64 °F) 20 °C (68 °F) 23 °C (73 °F) 25 °C (77 °F) 26 °C (79 °F) 26 °C (79 °F) 25 °C (77 °F) 22 °C (72 °F) 20 °C (68 °F)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Aleksandrija u antičko doba[uredi | uredi izvor]

Aleksandrijska sfinga

Najnoviji arheološki nalazi govore da je ovo mesto bilo naseljeno između 2700. i 2200. p. n. e...[11] Region je bio prosperitetan u doba 1000. do 800. p. n. e. Grčki grad Aleksandriju je planirao i osnovao Aleksandar Veliki 332. godine p. n. e., ali on sam nikada ovde nije boravio. Aleksandar je osnovao više gradova sa ovim imenom u Iranu i na granici sa Indijom, a egipatska Aleksandrija je bila najznačajnija od svih njih. Posle svoje rane smrti Aleksandar je sahranjen u mauzoleju u Aleksandriji. U narednim godinama vladari iz dinastije Ptolemeja su, vladajući iz Aleksandrije, proširili vlast nad celim Egiptom. Aleksandrija je brzo postala jedan od najznačajnijih gradova helenističkog sveta. Najznačajniji od pet delova grada bio je Bruhejon u kome se nalazila kraljevska palata. Arhitekta Sostrat iz Knida je između 300. i 279. p. n. e. na ulazu u luku sagradio svetionik na poluostrvu Faros koji se ubrajao u Sedam svetskih čuda starog sveta. U Aleksandriji je postojala Aleksandrijska biblioteka, koja je sa oko 700.000 pisanih rolni bila najbogatija na svetu. Grad je bio i centar filozofsko-naučne Aleksandrijske škole iz koje su potekli Heron, Ptolemej i Euklid.

Godine 30. p. n. e. Aleksandriju je u borbi za vlast u Rimskom carstvu zauzeo Oktavijan Avgust. U to doba je ceo Egipat priključen Rimskom carstvu. Time značaj Aleksandrije nije opao; ona je bila, u tom času, posle Rima, drugi najveći grad na svetu. Broj stanovnika je za gradove iz doba antike bio veliki. Diodor pominje 300.000 slobodnih stanovnika u doba kasnog helenizma, a savremeni istraživači pominju 500.000 stanovnika u doba poznog Rimskog carstva,[12] postao je sedište Egipatske dijeceze 380. godine. U gradu je živelo puno jevreja. Antički izvori pominju česte pobune stanovništva. Kritski zemljotres je izazvao cunami koji je razorio Aleksandriju.

Godine 415. grupa hrišćana je ubila naučnicu i filozofa Hipatiju. Time je simbolično ugašena prehrišćanska tradicija antičke prosvećenosti i kulture. U vreme pozne antike Aleksandrija je bila kulturni i religijski centar hrišćanstva, posebno značajan za razrešenje teoloških pitanja. Aleksandrijska visoka škola se brzo otvorila prema hrišćanstvu, za razliku od atinske. Najznačajniji gradovi Vizantijskog carstva su, posle Konstantinopolja, bili Aleksandrija i Antiohija. Sasanidsko carstvo je zauzelo Aleksandriju 619, da bi je 628. povratili Vizantinci. Vizantija je grad zauvek izgubila 642. kada su ga zauzeli Arapi.

Srednji i novi vek[uredi | uredi izvor]

Grad je tokom celog srednjeg i novog veka ostao važna luka, ali je izgubio politički značaj. Njega su preuzeli gradovi Konstantinopolj u Vizantiji i Kairo u doba Arapa. Grad je ponovo dobio na značaju u 19. veku sa pojavom Industrijske revolucije. Blizina Sueckog kanala i njen značaj na putu ka Indiji pobudio je interesovanje evropskih kolonijalnih sila. Napoleon se sa svojom ekspedicijom ovde iskrcao 1798, pobedio je Mameluke, ali je izgubio od Britanaca kod Abukira. Francuski uticaj su krajem 19. veka potisnuli Britanci koji su uspostavili kvazi-kolonijalnu vlast u Egiptu i nad Sueckim kanalom.

Danas se preko Aleksandrijske luke transportuje oko 80% egipatskog uvoza i izvoza. Grad ima tekstilnu, hemijsku, prehrambenu, petrohemijsku i industriju vozila. Aleksandrija je drugi najveći industrijski centar Egipta. Grad ima međunarodni aerodrom i povezan je sa nacionalnom mrežom pruga i puteva. Stari grad blizu luke je pun uličica i bazara, dok je noviji deo grada izgrađen u stilu moderne zapadne arhitekture. Aprila 2002. otvorena je Nova aleksandrijska biblioteka.

Srbi u Aleksandriji[uredi | uredi izvor]

Početkom 20. veka Srbi su tražeći bolji život drugde odlazili ne samo u Ameriku, već i Afriku. Najviše ih se doselilo u Aleksandriju, u tamošnjem radničkom kvartu. Tu gde su bili povoljni uslovi za poslovanje i život, bilo je pred Prvim svetskim ratom oko 120 srpskih porodica sa 4-5.000 duša.[13] Oni su stigli iz južnih krajeva; okoline Debra, Galičnika, Gostivara, Prilepa i drugih mesta a malo i iz Crne Gore. Bavili su se pre svega sa hranom (uslužno) a manje u fabrikama i na pristaništu. O njima nije sa srpske strane brinuo niko; sami su se snalazili, sticali porodice i kućili. Godine 1914. u na glavnom gradskom trgu Mehmed Ali Plos otvorena je Kraljevsko srpska državna trgovačka agencija. Za šefa agencije postavljen je Dušan Popović koji je ubrzo upoznao srpsku koloniju. Jedna soba u zgradi gde se nalazila agencija pretvorena je u srpsku čitaonicu, u kojoj su posetioci mogli da čitaju srpske listove dopremljene sa Balkana. Predstojalo je formiranje manje srpske štedionice i pravoslavne kapele, uz podršku aleksandrijskih Grka.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u gradu je 2008. živelo 4.247.414 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1986. 1996. 2006.
2.926.859[14] 3.328.196[14] 4.110.015[14]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Alexandria Governor – Dr. Abd El Aziz Konsowa”. 29. 1. 2019. Arhivirano iz originala 12. 02. 2018. g. Pristupljeno 12. 2. 2018. 
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 32. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ bevoelkerungsstatistik.de zur Agglomeration Alexandria Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2012), Pristupljeno 5. 5. 2013.
  4. ^ Justin Pollard; Howard Reid (30. 10. 2007). The Rise and Fall of Alexandria: Birthplace of the Modern World. Viking. str. 2-7. ISBN 978-0-14-311251-8. 
  5. ^ „Weather Information for Alexandria”. Arhivirano iz originala 10. 2. 2018. g. Pristupljeno 21. 8. 2017. 
  6. ^ „Climatological Information for Alexandria, Egypt" (1961–1990)”. Hong Kong Observatory. Arhivirano iz originala 1. 2. 2011. g. Pristupljeno 31. 8. 2010. 
  7. ^ „Alexandria, Egypt: Climate, Global Warming, and Daylight Charts and Data”. Arhivirano iz originala 1. 1. 2011. g. Pristupljeno 20. 6. 2013. 
  8. ^ „Alexandria, Egypt”. Voodoo Skies. Arhivirano iz originala 05. 09. 2015. g. Pristupljeno 3. 8. 2015. 
  9. ^ Alexandria, Egypt Monthly Averages Arhivirano 2013-05-20 na sajtu Wayback Machine – Bing Weather[You must have an IP from the United States of America to see the page]
  10. ^ „Alexandria Climate and Weather Averages, Egypt”. Weather2Travel. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. Pristupljeno 20. 1. 2014. 
  11. ^ Abeer el-Shahawy. pp. 271.
  12. ^ Scheidel 2001, str. 183.
  13. ^ "Pijemont", Beograd 7. jul 1914.
  14. ^ a b v „Egypt: largest cities and towns and statistics of their population”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2012. g. Pristupljeno 2. 12. 2012. 
  15. ^ „Partner (Twin) towns of Bratislava”. Bratislava-City.sk. Arhivirano iz originala 28. 7. 2013. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  16. ^ „Sister Cities International (SCI)”. Sister-cities.org. Arhivirano iz originala 13. 6. 2015. g. Pristupljeno 21. 4. 2013. 
  17. ^ „Sister Cities Home Page”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2012. g.  eThekwini Online: The Official Site of the City of Durban
  18. ^ "Accords de coopération Arhivirano 2016-03-04 na sajtu Wayback Machine" (PDF). Site Officiel de la Ville de Marseille (in French).

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Scheidel, Walter (2001). Debating Roman Demography. Leiden: BRILL. ISBN 978-90-04-11525-5. 
  • A. Bernand, Alexandrie la Grande (1966)
  • A. J. Butler, The Arab Conquest of Egypt (2nd. ed., 1978)
  • P.-A. Claudel, Alexandrie. Histoire d'un mythe (2011)
  • A. De Cosson, Mareotis (1935)
  • J.-Y. Empereur, Alexandria Rediscovered (1998)
  • E. M. Forster, Alexandria A History and a Guide (1922) (reprint ed. M. Allott, 2004)
  • P. M. Fraser, Ptolemaic Alexandria (1972)
  • M. Haag, Alexandria: City of Memory (2004) [20th-century social and literary history]
  • M. Haag, Vintage Alexandria: Photographs of the City 1860–1960 (2008)
  • M. Haag, Alexandria Illustrated
  • R. Ilbert, I. Yannakakis, Alexandrie 1860–1960 (1992)
  • R. Ilbert, Alexandrie entre deux mondes (1988)
  • Judith McKenzie et al., The Architecture of Alexandria and Egypt, 300 B.C.–A.D. 700. (Pelican History of Art, Yale University Press, 2007)
  • Philip Mansel, Levant: Splendour and Catastrophe on the Mediterranean, London, John Murray, 11 November 2010, hardback, 480 pages. ISBN 978-0-7195-6707-0, New Haven, Yale University Press, 24 May 2011, hardback, 470 pages. ISBN 978-0-300-17264-5.
  • Don Nardo, A Travel Guide to Ancient Alexandria, Lucent Books. (2003)
  • V. W. Von Hagen, The Roads that Led to Rome (1967)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]