Alan Kej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Ален Кеј)
Alan Kej
Alan Kej
Lični podaci
Datum rođenja(1940-05-17)17. maj 1940.(83 god.)
Mesto rođenjaSpringfild, Masačusets, SAD
ObrazovanjeUniverzitet Jute
Naučni rad
Poljeračunarstvo
InstitucijaMIT
Epl
Hjulit Pakard
Univerzitet Kjoto
Poznat poprogramskom jeziku Smalltalk
Objektno-orijentisanom programiranju
NagradeTjuringova nagrada

Alan Kertis Kej (engl. Alan Curtis Kay; Springfild, 17. maj 1940) je američki naučnik koji se bavi računarstvom. Poznat je po svom pionirskom radu na razvoju objektno-orijentisanog programiranja i grafičkog korisničkog interfejsa.

Izabran je za akademika Američke akademije nauke i umetnosti, Nacionalne akademije inžinjerstva, kao i Kraljevskog društva za umetnosti.[1] Najpoznatiji je po svom pionirskom radu na objektno orijentisanom programiranju i prozorskom grafičkom korisničkom interfejs dizajnu, ali i po svojoj izreci: „Najbolji način da se budućnost predvidi jeste da se izmisli“[2]

On je predsednik Istraživačkog instituta „Viewpoints“ i vanredni profesor računarskih nauka na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu. Takođe je u savetodavnom odboru TTI/Vanguard. Sve do sredine 2005. godine bio je viši saradnik u „HP Labs“, gostujući profesor na Kjoto univerzitetu i vanredni profesor na Masačusetskom tehnološkom institutu.[3] Nakon 10 godina u Xerox PARC, Kej je postao Atarijev glavni naučnik za tri godine.

Rana mladost i radovi[uredi | uredi izvor]

Alan Kej je pokazivao izuzetnu sposobnost još u ranoj mladosti, naučivši tečno da čita sa svoje tri godine. U jednom razgovoru o obrazovanju u Americi sa Davis group LTD. Alan Kej je rekao: „Imao sam sreću ili nesreću da naučim tečno da čitam sa tri godine. Tako sam pročitao možda 150 knjiga dok nisam krenuo u prvi razred. I već sam tada znao da su me nastavnici lagali.“[4]

Poreklom iz Springfilda u Masačusetsu, Kej je išao na Univerzitet Kolorado u Bolderu, završivši matematiku i molekularnu biologiju tamo. Pre i u toku tog vremena, radio je kao profesionalni džez gitarista.

Godine 1966. započeo je diplomske studije na Koledžu za inžinjerstvo Univerziteta u Juti, dobivši na kraju i zvanje doktora. Tamo je radio sa Ivanom Saderlendom, koji je uradio pionirske grafičke programe, uključujući i Sketchpad. To je u velikoj meri podstaklo Kejove razvojne poglede na predmete i programiranje. Kako je postajao sve zauzetiji oko ARPA istraživanja, napustio je karijeru profesionalnog muzičara.

Godine 1968. upoznao je Sejmura Peperta i naučio programski jezik Logo, dijalekt Lispa koji je najbolji za obrazovne svrhe. To ga je odvelo do rada Žana Pijazea, Džeroma Brunera, Leva Vigotskog i učenja konstrukcionista. To je dalje uticalo na njegove poglede.

Godine 1970. Kej je postao deo Istraživačkog centra Palo Alto u okviru Xerox korporacije (PARC). Sedamdesetih godina 20. veka on je bio jedan od ključnih članova koji su tamo razvili prototipove umreženih radnih stanica korišćenjem programskog jezika Smalltalk. Ova otkrića je kasnije komercijalizovao Epl računara Lisa i Makintoš.

Kej je jedan od prvih koji su došli do ideje objektno orijentisanog programiranja, kojem je i dao naziv, zajedno sa nekim kolegama u PARC i prethodnicima u Norveškom računskom centru. Osmislio je Dynabook koncept, koji je definisao idejnu osnovu za laptop i tablet računare i E-knjige, a ujedno je konstrusao savremeni preklopni prozorsko-garfički korisnički interfejs (GUI).[5] Zbog zamisli Dynabook kao obrazovne platforme, Kej se smatra jednim od prvih istraživača u oblasti mobilnog učenja i zaista su mnoge karakteristike Dynabook koncepta usvojene pri dizajnu obrazovne platforme „Jedan laptop za svako dete“, U koju je Kej aktivno uključen.

Oblast računarstva očekuje nova revolucija, u kojoj, prema Keju, obrazovne zajednice, roditelji i deca neće videti skup alatki koje je izmislio Daglas Engelbart, nego medij u smislu Marsala Meklahana. On je pisao da sudbina personalnog računarstva neće biti:

(...)‘sredstvo’, kao u Engelbartovoj metafori suprotstavljenoj ‘prugama’IBM-a, nego nešto daleko dublje: ….. medij. Sa ‘sredstvom’ neko je mogao čekati do srednje škole i dati ‘vozačima sadržaj’, ali da je to medij, moralo je da se proširi u svet detinjstva.[6]

Skorašnji rad i priznanje[uredi | uredi izvor]

Počev od 1984. godine, Kej je bio saradnik u „Apple Computer“ do zatvaranja ATG (Grupe za naprednu tehnologiju), jednog od odeljaka te kompanije zaduženih za istraživanje i razvoj.[7] Tada je prešao da radi u „Volt Dizni“ odeljku za stvaranje likova kao saradnik i ostao tu dok „Dizni“ nije završio svoj saradnički program. Posle rada u kompaniji „Dizni“, on je 2001. godine osnovao Istraživački institut „Viewpoints“, neprofitnu organizaciju posvećenu deci, učenju i razvoju naprednih softvera.

Kasnije je Kej radio sa timom u „Applied Minds“, zatim je postao viši saradnik u „Hewlett-Packard“ dok „HP“ nije rasformirao Istraživački tim za napredni softver 20. jula 2005. godine. Trenutno je na čelu Instituta „Viewpoints“.

Kej je predavao leta 2011. godine „Moćne ideje: korisna sredstva za razumevanje sveta“, u Interaktivnom telekomunikacionom programu (ITP) Njujorškog univerziteta, zajedno sa stalnim ITP članom fakulteta Nensi Hecinger. Cilj ovoga je bilo osmisliti nove oblike predavanja/učenja zasnovanog na fundamentalnim, moćnim konceptima- pre nego na tradicionalnom učenju ponavljanjem.[8]

Squeak, Etoys, i Croquet[uredi | uredi izvor]

Decembra 1995. godine, kada je još bio u „Eplu“, Kej je sarađivao sa mnogima da bi započeli „Squeak“ verziju „Smalltalk“-a koja se može otvoreno dopunjavati, i nastavio je da radi na njoj. Kao deo ovih napora, novembra 1996. godine njegov tim je počeo istraživanje na onome što je postalo „Etoys system“. Kasnije je sa Dejvidom A. Smitom, Dejvidom P. Ridom, Andreasom Rabom, Rikom Mekgirom, Džulijanom Lombardijem i Markom Mekejhilom počeo projekat „Croquet“, koji je otvoreno mrežna 2D i 3D podloga za udružen rad.

Tweak[uredi | uredi izvor]

Godine 2001. postalo je jasno da je Etoy konstruisanje u okviru Squeak dostiglo svoj vrhunac u onome što je morfička interfejs infrastruktura mogla da uradi. Andreas Rab je bio istraživač koji je radio u Kejovoj grupi, tada u „Hewlett-Packard“. On je predložio da se definiše „proces skripte“ i obezbedi obavezni mehanizam raspoređivanja koji zaobilazi nekoliko opštijih problema.[traži se izvor] Rezulat ovoga bio je novi korisnički interfejs, predložen kao zamena Squeak morfičkog korisničkog interfejsa u budućnosti. Tweak je dodao mehanizme ostrva, asinhrono slanje poruka, igrice i kostime, jezičke dodatke, projekte i prozorsko raspopređivanje.[traži se izvor] Njegov pozadinski objektni sistem je klasno zasnovan, ali kod korisnika (za vreme programiranja) on se ponaša kao da je zasnovan na prototipu. Тwеак objekti se stvaraju i pokrecu u Tweak projekatskim prozorima.

Dečija mašina (Children’s Machine)[uredi | uredi izvor]

Novembra 2005. godine, na Svetskom samitu Informatičkog društva, MIT istraživačke laboratorije otkrile su novi laptop računar, namenjen obrazovnoj upotrebi širom sveta. On ima mnogo naziva: „laptop od 100 $“, program „Laptop za svako dete“, „dečija mašina“ i XO-1. Ovaj program je započeo i ispratio Kejov prijatelj Nikolas Negroponte, a zasnovan je na Kejovom Dynabook idealu. Kej je istaknuti učesnik u razvoju ovog računara, koji se fokusira na njegov obrazovni softver koristeći Squeak i Etoys.

Ponovno otkrivanje programiranja[uredi | uredi izvor]

Kej u velikoj meri drži predavanja o ideji da je računarska revolucija sasvim nova stvar i nisu sve njegove dobre ideje naišle na univerzalnu primenu. Predavanja na OOPSLA konferenciji 1997. godine i njegov govor na dodeli Tjuringove nagrade pod nazivom „Računarska revolucija se još nije dogodila“, potkrepljene su njegovim iskustvima sa Sketchpad, Simula, Smalltalk, kao i prepunim kodom komercijalnog softvera.

Dana 31. avgusta 2006. godine odobren je predlog Keja Nacionalnoj naučnoj fondaciji Ujedinjenih nacija (NSF), koji je tako obezbedio finansiranje Istrazivačkog instituta „Viewpoints“ na nekoliko godina. Naslov tog predloga bio je „KORACI ka ponovnom otkrivanju programiranja: Kompaktni i praktični model personalnog korišćenja računara kao način samoobjašnjenja“.[9] Nagoveštaj onoga što Kej pokušava da uradi dolazi iz ovog citata iz kratkog sadržaja jednog seminara o tome, a koji je održan u „Intel istraživačkim laboratorijama“ u Berkliju: „Mnoštvo komercijalnih i najotvorenijih softvera iscrpi se u okruženju nekoliko stotina miliona redova kodova ovih dana. Pitamo se: Koliko mali može biti razumno praktični dizajn „Modela T“, a da pokriva ovu funkcionalnost? 1M redova kodova? 200K LOC? 100K LOC? 20K LOC?“[10]

Nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]

Alan Kej je primio mnoge nagrade i počasti. Među njima su i:

  • 2001. godine: UdK 01-nagrada u Berlinu (Nemačka) za osmišljanje GUI; J-D Warnier informatička nagrada; NEC C&C nagrada[traži se izvor] J-D Warnier Prix D'Informatique; NEC C&C Prize
  • 2002. godine: nagrada za tehnologiju na Teluridskom tehnološkom festivalu u Teluridu (Kolorado)
  • 2003. godine: ACM Tjuringova nagrada za rad na objektno-orijentisanom programiranju
  • 2004. godine: Kjoto nagrada; nagrada 'Carls Stark Drejper' sa Barlerom V. Lampsonom, Robertom V. Tejlorom i Čarlsom P. Takerom[11]
  • Počasni doktorati:
    • 2002.god.: 'Kunliga Tekniska Högskolan' (Kraljevski institut za tehnologiju) u Stokholmu[traži se izvor]
    • 2005. god.: Institut za tehnologiju u Džordžiji[12]
    • 2005. god.: Kolumbija koledž u Čikagu[13]
    • 2007.god.: Laurea Honoris Causa in Informatica na univerzitetu u Pizi (Italija)
    • 2008. god.: Univerzitet u Vaterlou[14]
    • 2010. god.: Univerzitet u Mursiji[15]
  • Počasni profesor na Berlinskom univerzitetu umetnosti
  • Izabrani akademik u:
    • Američkoj akademiji nauka i umetnosti
    • Nacionalnoj inžinjerskoj akademiji
    • Kraljevskom društvu za umetnosti
    • 1999. god.: Muzeju za istoriju računarstva[16]
    • 2008. god.: Društvu za računarske mehanizme[17]
    • 2011. god.: Institutu „Haso Platner“[18][19]

Ostale počasti: J-D Warnier informatička nagrada, nagrada ACM Systems Software, nagrada NEC fondacije za računare i komunikaciju, nagrada fondacije Funai, Lewis Branscomb nagrada za tehnologiju, nagrada ACM SIGCSE za izuzetan doprinos obrazovanju u informatičkoj nauci.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alan Kay (1997):The Computer Revolution Hasn't Happened Yet, Walt Disney Imagineering, transcript of a speech.
  2. ^ „We Cannot Predict the Future, But We Can Invent It”. Arhivirano iz originala 26. 12. 2013. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  3. ^ Paczkowski, John (21. 7. 2005). „HP converting storied garage into recycling center”. Good Morning Silicon Valley. Media News Group. Arhivirano iz originala 26. 06. 2007. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  4. ^ „Interview with Alan Kay on education”. The Generational Divide. The Davis Group. Pristupljeno 5. 3. 2011. 
  5. ^ Bergin, Jr., Thomas J.; Gibson, Jr., Richard G. (1996). History of Programming Languages II. New York, NY: ACM Press, Addison-Wesley. 
  6. ^ „The Early History of Smalltalk”. Arhivirano iz originala 29. 04. 2011. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  7. ^ „Alan Kay”. I Programmer. 13. 11. 2009. 
  8. ^ Kay, Alan (15. 9. 2011). „Powerful Ideas:Useful Tools to Understand the World”. Pristupljeno 15. 9. 2011. 
  9. ^ Proposal to NSF – Granted on August 31st 2006 - Steps Toward The Reinvention of Programming - A Compact And Practical Model of Personal Computing As A Self-Exploratorium Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. maj 2013) - Alan Kay, Dan Ingalls, Yoshiki Ohshima, Ian Piumarta, Andreas Raab
  10. ^ Kay, Alan (27. 11. 2006). „How Simply and Understandably Could The "Personal Computing Experience" Be Programmed?”. Arhivirano iz originala 25. 6. 2007. g. Pristupljeno 7. 6. 2009. 
  11. ^ „2004 Recipients of the Charles Stark Draper Prize”. National Academy of Engineering. National Academy of Sciences. 
  12. ^ „Tech forms dual-degree program with Chinese university” (PDF). The Whistle. Georgia Institute of Technology. 19. 12. 2005. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 07. 2016. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  13. ^ Hunter, Priscilla (10. 5. 2005). „2005 Commencement Ceremonies: Columbia College Chicago Announces 2005 Commencement Ceremonies”. Columbia College Chicago. Arhivirano iz originala 30. 09. 2011. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  14. ^ „UW's convocation graduates 4,378 students, awards 10 honorary degrees”. University of Waterloo. 10. 6. 2008. Pristupljeno 7. 6. 2009. 
  15. ^ „Universidad de Murcia”. 
  16. ^ „Alan Kay: 1999 Fellow Awards Recipient”. Computer History Museum. Arhivirano iz originala 03. 10. 2012. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  17. ^ „ACM Fellows”. Arhivirano iz originala 24. 07. 2011. g. Pristupljeno 8. 8. 2011. 
  18. ^ „Alan Kay as HPI fellow appreciated”. 21. 7. 2011. Arhivirano iz originala 24. 07. 2011. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  19. ^ Kay, Alan (21. 7. 2011). „Programming and Scaling”. Germany, Potsdam, Hasso-Plattner Institute: HPI Potsdam. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]