Amvon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amvon

Amvon (grč. άμβων - uzvišenje), je uzdignuti podijum u pravoslavnim hramovima na soleji, obično za visinu jedne stepenice, ispred ikonostasa.

Sa amvona đakon za vreme bogosluženja izgovara jektenije, čita Apostol i Jevanđelje. Sa amvona se drži propoved, a pri kraju Liturgije, sveštenik iza amvona, sa zapadne strane, okrenut prema istoku u pravcu Carskih dveri, čita Zaamvonu molitvu (molitvu iza amvona). Najstarija pisana svedočanstva o amvonu potiču iz kanona Laodikijskog sabora 364. godine. Do XVII veka, amvon nije stajao ispred carskih dveri kao danas, nego je bio sa strane i ličio je na današnju predikaonicu.

Vizantijski tip amvona[uredi | uredi izvor]

Amvon je uzvišeni podijum kružnog ili poligonalnog oblika na koji se pristupa ograđenim stepeništem postavljenim sa jedne ili sa dve strane, smešten u srednjem brodu bazilike, odn. u naosu, ako je reč ο nekom drugom tipu crkvene građevine. Uvek se nalazi u blizini oltarske pregrade, tj. ispred oltarskog prostora. Položaj u prostoru hrama je različit: u severnom ili južnom delu srednjeg broda, odn. naosa ukoliko nije u pitanju bazilika. Uvek je bliže oltaru nego ulazu. U hramu u bazilikama Palestine, amvon je povezan sa oltarskim prostorom. Na galeriji se smešta pult za liturgička čitanja.

Amvon je, ili zidana konstrukcija obložena mermernim pločama, ili je u celosti sačinjen od kamena, najčešće mermera. Korpus amvona češće je kružnog nego poligonalnog oblika, čitava središnja površina tela amvona, kao i bočne strane pristupnih stepenika, ukrašene su reljefima. Amvonske konstrukcije svrstavaju se u dva osnovna tipa: sa jednim ili sa dva pristupna stepeništa. Manji je broj amvona prvog tipa; sačuvani primeri potiču iz IV i V veka. Amvoni drugog tipa, složenijih i raznovrsnijih oblika, potiču iz V i VI veka. Nad galerijom amvona mogao je stajati ciborijum, ο čemu svedoči nekoliko sačuvanih primeraka. Među sačuvanim amvonima, po visokim vrednostima umetničke obrade, izdvajaju se amvon iz bazilike „A“ iz ftiotidske Tive (Θήβα της Φθιώτιδας), solunske rotonde Svetog Đorđa i bazilike u Filipima.