Ameboidne ćelije sunđera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ameboidne ćelije (amebocite) je zajednički naziv za sve ćelije mezogleje (mezohila) sunđera. Ove ćelije veoma variraju u izgledu, veličini i funkciji. Dosad nije utvrđena homologija različitih tipova ćelija kod sunđera i onih nađenih u filogenetski novijim grupama životinja. Ponekad se naziv ameboidne ćelije odnosi samo na jednu, najzastupljeniju grupu ćelija - arheocite.

  • Među mnogim ćelijama, najprisutnije su arheocite, krupne ameboidne ćelije koje imaju krupno jedro i veliki broj lizozoma (čime podsećaju na makrofage). Citoplazma arheocita ima velike količine RNK, a u jedru se nalaze brojni nukleolusi. Arheocite su totipotentne i mogu se diferencirati u bilo koji drugi tip ćelija sunđera. Imaju ulogu u fagocitozi stranih tela, varenju, unutrašnjem transportu. Imaju određenu ulogu u regeneraciji, i transportu hranljivih materija kroz sunđer. Zavisno od tipa hranljive materije, nazivamo ih granulocitama, tezocitama... Možda poseduju ulogu i u polnom razmnožavanju, ako se ispostavi tačnom tvrdnja da oocite i spermatocite potiču od njih.
  • Kolencite su među najbrojnijim ćelijama mezohila - učestvuju u izgradnji mezohila i skeletnog sistema, jer se u njima sintetiše fibrilarni kolagen koji se izlučuje u mezohil. Pričvršćene su i ne vrše pokrete kroz mezohil.
  • Lofocite liče na arheocite, a uloga im je lučenje i održavanje vlakna kolagena u mezohilu.
  • Sklerocite luče mineralizovane skeletne spikule. U zavisnosti od toga kakav skelet (silikatni ili krečnjački) obrazuju, među njima se razlikuju:
    • silikocite i
    • kalkocite
  • Spongocite, koje postoje jedino kod demospongia, podsećaju na arheocite, ali luče kolagen koji polimerizuje u debelo skeletno tkivo spongin.
  • Miocite su ćelije nalik mišićnim, sadrže aktin i miozin, a agreguju oko oskuluma nekih demospongia. One regulišu veličinu otvora oskuluma i tako pomažu kontroli protoka vode kroz telo.
  • Sferularne ćelije poseduju krupne vakuole za koje se misli da predstavljaju depoe krajnjih produkata ćelijskog metabolizma.
  • Mikrogranularne ćelije poseduju mnogobrojne mitohondrije i posebne, štapićaste granule, a granularni endoplazmatični retikulum je veoma razvijen (što upućuje na intenzivne procese sinteze proteina). Funkcija ovog tipa ćelija je još uvek nepoznata.
  • Globularne ćelije se nalaze u mezohilu pojedinih grupa sunđera (red Poecilosclerida), a u svojoj citoplazmi imaju veliki broj cilindričnih globula nepoznatog hemijskog sastava i funkcije.
  • Rabditne ćelije su nepravilnog oblika, prisutne kod morskih sunđera. Citoplazma je sa brojnim štapićastim organelama ispunjenim mukopolisaharidima. Sadržaj organela se izlučuje u mezohil i čini njegovu osnovnu vezujuću strukturu.
  • Cistenocite su karakteristične za slatkovodne sunđere, poseduju krupnu vakuolu sa amorfnom materijom, a citoplazma je potisnuta uz membranu.
  • Hromocite su ispunjene pigmentima i daju sunđerima boju;
  • Na kraju, postoje i oocite i spermatocite, reproduktivne ćelije koje podležu gametogenezi u mezohilu, čime nastaju jajne ćelije i spermatozoidi. Kod kalkarea, polne ćelije (naročito muške)nastaju od hoanocita.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]