Amerigo Vespuči

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Amerigo Vespuči
Amerigo Vespuči
Datum rođenja(1451-03-09)9. mart 1451.
Mesto rođenjaFirenca
 Firentinska republika
Datum smrti22. februar 1512.(1512-02-22) (60 god.)
Mesto smrtiSevilja
 Kruna Kastilje

Amerigo Vespuči (ital. Amerigo Vespucci; [1] Firenca, 9. mart 1454Sevilja, 22. februar 1512)[2] italijanski je moreplovac. Rođen je u Firenci, Italija.[3] Poslat je 1492. godine u Sevilju,[4] gde je pomogao da se opreme brodovi za ekspedicije Kristifora Kolumba. Učestvovao je u dva putovanja u „Novi svet“, bio je i vođa Španske pomorske ekspedicije (1499–1500) u sklopu koje je verovatno otkriveno ušće Amazona. Predvodio je i portugalsku ekspediciju (1501–1502) koja je otkrila Rio de Žaneiro i Rio de la Plata. U prikazima svojih otkrića prvi put upotrebljava izraz Amerika i Novi svet.

Ploveći pod španskom zastavom, stigao je do obale Brazila i Hondurasa. Za razliku od Kolumba, bio je uveren da je otkrio „Novi svet“ koji se nalazi između Evrope i Azije, te su kartografi novi kontinent nazvali po njemu – Amerika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Crtež stare kamene građevine
Vespučijevo rodno mesto u Firenci, Italija

Vespuči je rođen 9. marta 1451. u Firenci, bogatom italijanskom gradu-državi i centru renesansne umetnosti i učenja.[5]

Porodica i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Grbovi kuće Vespuči
Portret mladog člana porodice Vespuči, kojeg je Đorđo Vazari identifikovao kao Amerigo

Amerigo Vespuči je bio treći sin Nastagija Vespučija, firentinskog notara Ceha menjača novca i Liza di Đovani Mini.[6] Porodica je živela u okrugu Santa Lucia d'Ognisanti zajedno sa drugim porodicama iz klana Vespuči. Ranije generacije Vespučija su finansirale porodičnu kapelu u crkvi Ognisanti, a obližnju bolnicu San Đovani di Dio osnovao je Simon di Pjero Vespuči 1380. Vespučijeva uža porodica nije bila naročito prosperitetna, ali su bili politički dobro povezani. Amerigov deda, takođe po imenu Amerigo Vespuči, služio je ukupno 36 godina kao kancelar firentinske vlade, poznate kao Signorija; a Nastagio je takođe služio u Signoriji i drugim esnafskim kancelarijama.[6][7] Još važnije, Vespuči su imali dobre odnose sa Lorencom de Medičijem, moćnim de fakto vladarom Firence.[8]

Amerigova dva starija brata, Antonio i Đirolamo, poslati su na Univerzitet u Pizi radi školovanja; Antonio je sledio svog oca da bi postao notar, dok je Đirolamo ušao u Crkvu i pridružio se Vitezovima Hospitalcima na Rodosu.[9] Put Amerigove karijere izgledao je manje izvestan; umesto da prati svoju braću na univerzitetu, ostao je u Firenci i podučavao ga je njegov ujak, Đorđo Antonio Vespuči, dominikanski fratar u manastiru San Marko. Na Amerigovu sreću, njegov ujak je bio jedan od najslavnijih humanističkih naučnika u Firenci u to vreme i pružio mu je široko obrazovanje iz književnosti, filozofije, retorike i latinskog jezika. Takođe se upoznao sa geografijom i astronomijom, predmetima koji su igrali suštinsku ulogu u njegovoj karijeri. Amerigovi kasniji spisi su pokazali poznavanje dela klasičnih grčkih kosmografa, Ptolomeja i Strabona, i novijeg dela firentinskog astronoma Paola dal Poca Toskanelija.[8]

Rana karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1478, Gvido Antonio Vespuči je predvodio firentinsku diplomatsku misiju u Parizu i pozvao svog mlađeg rođaka Ameriga Vespučija da mu se pridruži. Amerigova uloga nije jasna, ali je verovatno bila kao ataše ili privatni sekretar. Usput su imali poslove u Bolonji, Milanu i Lionu. Njihov cilj u Parizu je bio da dobiju francusku podršku za rat Firence sa Napuljem. Luj XI nije bio naklonjen i diplomatska misija se vratila u Firencu 1481. sa malo ostvarenih ciljeva uprkos svojih nastojanje.[8][10]

Po povratku iz Pariza, Amerigo je jedno vreme radio sa ocem i nastavio studije nauke.[7] Godine 1482, kada mu je otac umro, Amerigo je otišao da radi za Lorenca di Pjerfrančeska de Medičija, šefa mlađeg ogranka porodice Mediči. Iako je Amerigo bio dvanaest godina stariji, bili su školski drugovi pod tutorstvom Đorđa Antonija Vespučija. Amerigo je prvo služio kao upravnik domaćinstva, a zatim je postepeno preuzimao sve veće odgovornosti, baveći se raznim poslovima za porodicu u zemlji i inostranstvu.[8] U međuvremenu, nastavio je da pokazuje interesovanje za geografiju, u jednom trenutku je kupio skupu kartu koju je napravio majstor kartograf Gabrijel de Valseka.[7]

Sevilja[uredi | uredi izvor]

Godine 1488, Lorenco di Pjerfrančesko je postao nezadovoljan svojim poslovnim agentom u Sevilji, Tomasom Kaponijem. On je poslao Vespučija da istraži situaciju i da procenu predložene zamene, firentinskog trgovca Đanota Berardija. Vespučijevi nalazi su izgubljeni, ali se Kaponi vratio u Firencu otprilike u to vreme i Berardi je preuzeo Medičijev posao u Sevilji.[10] Osim što je vodio Medičijevu trgovinu u Sevilji, Berardi je imao sopstveni biznis u afričkom ropstvu i brodskom snabdevanju.[8]

Do 1492. Vespuči se trajno nastanio u Sevilji. Njegovi motivi za odlazak iz Firence su nejasni; nastavio je da obavlja neke poslove u ime svojih pokrovitelja Medičija, ali se sve više uključivao u druge Berardijeve aktivnosti, pre svega u njegovu podršku putovanjima Kristofora Kolumba. Barardi je uložio pola miliona maravedija u Kolumbovo prvo putovanje i dobio je potencijalno unosan ugovor da obezbedi Kolumbovu veliku drugu flotu. Međutim, profit se pokazao nedostižnim. Godine 1495. Berardi je potpisao ugovor sa krunom o slanju 12 brodova za snabdevanje u Hispaniolu, ali je potom neočekivano umro u decembru ne ispunivši uslove ugovora.[11][12]

Vespuči je bio izvršilac Berardijevog testamenta, naplaćivao je dugove i plaćao neizmirene obaveze za firmu. Posle je ostao dužan 140.000 maravedija. Nastavio je da snabdeva brodove za Zapadnu Indiju, ali njegove mogućnosti su se smanjivale; Kolumbove ekspedicije nisu donosile profit za koji se nadao, i njegov pokrovitelj, Lorenco di Pjerfrančesko Mediči, koristio je druge firentinske agente za svoj posao u Sevilji.[13][14]

Nešto nakon što se nastanio u Sevilji, Vespuči se oženio Špankinjom Marijom Serezo. O njoj se vrlo malo zna; Vespučijev testament je pominje kao ćerku proslavljenog vojskovođe Gonzala Fernandeza de Kordobe. Istoričar Fernandez-Armesto spekuliše da je ona možda bila Gonzalovo vanbračno potomstvo i veza koja bi Vespučiju bila veoma korisna. Bila je aktivni učesnik u njegovom poslu i imala je punomoćje za Vespučija kada je bio odsutan.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vespucci”. CollinsDictionary.com. HarperCollins. Pristupljeno 27. 4. 2020. 
  2. ^ „Amerigo Vespucci”. Biography (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-11-21. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 42. ISBN 86-331-2112-3. 
  4. ^ September 2017, Jessie Szalay-Live Science Contributor 21. „Amerigo Vespucci: Facts, Biography & Naming of America”. livescience.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-11-21. 
  5. ^ Fernández-Armesto 2007, str. 4.
  6. ^ a b Formisano 1992, str. xix–xxvi.
  7. ^ a b v Pohl 1944.
  8. ^ a b v g d Fernández-Armesto 2007.
  9. ^ Pohl 1944, str. 18.
  10. ^ a b Arciniegas 1955.
  11. ^ Fernández-Armesto 2007, str. 47–57.
  12. ^ Brinkbaumer & Hoges 2004, str. 104–109.
  13. ^ Fernández-Armesto 2007, str. 56–58.
  14. ^ Markham 1894, "Introduction".
  15. ^ Fernández-Armesto 2007, str. 51–52.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]