Analiza više promenljivih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Analiza više promenljivih predstavlja proširenje matematičke analize jedne promenljive na analizu više promenljivih: funkcije koje se diferenciraju i integrale imaju više umesto jedne promenljive.[1]

Multivarijabilni račun se može smatrati elementarnim delom naprednog računa. Za napredni račun, pogledajte račun o Euklidskom prostoru.[2][3][4] Poseban slučaj računa u trodimenzionalnom prostoru često se naziva vektorski račun.[5][6]

Tipične operacije[uredi | uredi izvor]

Limesi i neprekidnost[uredi | uredi izvor]

Proučavanje limesa[7][8] i neprekidnih funkcija u više dimenzija daje mnoge rezultate koji nisu intuitivno jasni, i ne javljaju se kod funkcija jedne promenljive. Postoje na primer skalarne funkcije dve promenljive koje imaju tačke unutar svog domena koje, kada im se prilazi duž bilo koje proizvoljne prave daju određeni limes, a kada im se prilazi duž parabole daju drugi limes. Funkcija teži nuli duž svake prave kroz koordinatni početak. Međutim, kada se koordinatnom početku prilazi duž parabole y = x2, limes je 0,5. Pošto različite putanje do iste tačke daju različite vrednosti za limes, limes ne postoji.

Da neprekidnost u svakom argumentu nije dovoljna za multivarijantnu neprekidnost može se videti iz sledećeg primera.[9] Konkretno, za funkciju realnih vrednosti, sa dva realno-vrednosna parametra, , neprekidnost u za fiksno i neprekidnost u za fiksno ne podrazumeva neprekidnost .

Razmotrimo

Lako se može proveriti da je ova funkcija nula po definiciji na granici i izvan četvorougaonika . Osim toga, funkcije definisane za konstantno i i sa

i

su neprekidne. Specifično,

za svako x i y.

Međutim, niz (za prirodno ) konvergira u , i stoga funkcija nije neprekidna u . Pristupanjem koordinatnom početku iz pravca koji nije paralelan - i -osi odsustvo neprekidnosti postaje uočljivo.

Parcijalno diferenciranje[uredi | uredi izvor]

Parcijalni izvod uopštava pojam izvoda na više dimenzije. Parcijalni izvod funkcije više promenljivih je izvod u odnosu na jednu promenljivu kada se sve ostale promenljive drže kao konstante.[10][11]

Parcijalni izvodi se mogu kombinovati na zgodne načine koji daju složenije izraze izvoda. U vektorskoj analizi, del operator () se koristi da definiše pojmove gradijenta, divergencije i rotora u terminima parcijalnih izvoda. Matrica parcijalnih izvoda, Jakobijeva matrica se može koristiti za predstavljanje izvoda funkcija između dva prostora proizvoljnih dimenzija. Izvod se stoga može posmatrati kao linearna transformacija koja varira od tačke do tačke u domenu funkcije.

Diferencijalne jednačine koje sadrže parcijalne izvode se nazivaju parcijalnim diferencijalnim jednačinama. Ove jednačine su u opštem slučaju teže za rešavanje od običnih diferencijalnih jednačina, koje sadrže izvode samo u odnosu na jednu promenljivu.

Višestruko integraljenje[uredi | uredi izvor]

Višestruki integral proširuje pojam integrala na funkcije više promenljivih.[12] Dvostruki i trostruki integrali mogu da se koriste za računanje površina i zapremina oblasti u ravni i prostoru. Fubinijeva teorema garantuje da se višestruki integral može izračunati kao ponovljeni jednostruki integral.[1]:367ff

Površinski integral i linijski integral se koriste za integraljenje na mnogostrukostima kao što su površi i krivakrive.

Osnovna teorema analize u više dimenzija[uredi | uredi izvor]

U analizi jedne promenljive, osnovna teorema analize uspostavlja vezu između izvoda i integrala. Veza između izvoda i integrala u analizi više promenljivih je data preko čuvenih teorema o integralima vektorske analize:[1]:543ff

U naprednijem proučavanju analize više promenljivih se vidi da su ove četiri teoreme spedijalni slučajevi opštije teoreme, uopštene Stoksove teoreme, koja se primenjuje za integraciju diferencijalnih formi nad mnogostrukostima.[13]

Primene[uredi | uredi izvor]

Tehnike analize više promenljivih se koriste u proučavanju mnogih objekata koji su od značaja za fizički svet. Na primer,

domen/rang primenljive tehnike
Krive Dužina krive, linijski integrali i kurvature.
Površi Površine površi, površinski integrali, fluks kroz površi i kurvature.
Polja skalara Maksimumi i minimumi, Lagranžovi multiplikatori, izvodi u pravcu.
Vektorska polja Sve operacije vektorske analize uključujući gradijent, divergenciju, i rotor.

Analiza više promenljivih se može primeniti za analiziranje determinističkih sistema koji imaju višestruke stepene slobode. Funkcije sa nezavisnim promenljivima koje odgovaraju svakom od stepena slobode se često koriste za modelovanje ovih sistema, a analiza više promenljivih daje aparaturu za karakterizovanje dinamike sistema.

Analiza više promenljivih se koristi u mnogim oblastima prirodnih i društvenih nauka za modelovanje i proučavanje sistema u više dimenzija, koji ispoljavaju determinističko ponašanje. Nedeterministički, stohastički sistemi se proučavaju pomoću drugih grana matematike, poput stohastičke analize.[14][15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Courant, Richard; John, Fritz (1999). Introduction to Calculus and Analysis Volume II/2. Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-540-66570-0. 
  2. ^ do Carmo, Manfredo P. (1976), Differential Geometry of Curves and Surfaces, Prentice-Hall, ISBN 978-0-13-212589-5 
  3. ^ Edwards, Charles Henry (1994) [1973], Advanced Calculus of Several Variables, Mineola, New York: Dover Publications, ISBN 0-486-68336-2 
  4. ^ Folland, Gerald, Real Analysis: Modern Techniques and Their Applications (2nd izd.) 
  5. ^ Galbis, Antonio; Maestre, Manuel (2012). Vector Analysis Versus Vector Calculus. Springer. str. 12. ISBN 978-1-4614-2199-3. 
  6. ^ Marsden, J. E. (1976). Vector Calculus. W. H. Freeman & Company. ISBN 978-0-7167-0462-1. 
  7. ^ Stewart, James (2008). Calculus: Early TranscendentalsNeophodna slobodna registracija (6th izd.). Brooks/Cole. ISBN 978-0-495-01166-8. 
  8. ^ Aggarwal, M.L. (2021). „13. Limits and Derivatives”. Understanding ISC Mathematics Class XI. II. Industrial Area, Trilokpur Road, Kala Amb-173030, Distt. Simour (H.P.): Arya Publications (Avichal Publishing Company). str. A-719. ISBN 978-81-7855-743-4. 
  9. ^ Courant & John 1999, str. 17–19
  10. ^ Miller, Jeff (n.d). „Earliest Uses of Symbols of Calculus”. Ur.: O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F. MacTutor History of Mathematics archive. University of St Andrews. Pristupljeno 2023-06-15. 
  11. ^ Spivak, M. (1965). Calculus on Manifolds. New York: W. A. Benjamin. str. 44. ISBN 9780805390216. 
  12. ^ Stewart, James (2008). Calculus: Early Transcendentals (6th izd.). Brooks Cole Cengage Learning. ISBN 978-0-495-01166-8. 
  13. ^ Spivak, Michael (1965). Calculus on Manifolds. New York: W. A. Benjamin, Inc. ISBN 9780805390216. 
  14. ^ Fima C Klebaner, 2012, Introduction to Stochastic Calculus with Application (3rd Edition). World Scientific Publishing, ISBN 9781848168312
  15. ^ Szabados, T. S.; Székely, B. Z. (2008). „Stochastic Integration Based on Simple, Symmetric Random Walks”. Journal of Theoretical Probability. 22: 203—219. S2CID 14452279. arXiv:0712.3908Slobodan pristup. doi:10.1007/s10959-007-0140-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]