Ana Karenjina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ana Karenjina
Prvo izdanje iz 1878.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovAnna Karenina
AutorLav N. Tolstoj
Zemlja Ruska Imperija
Jezikruski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Datum1877.
Tip medijatvrd povez
Klasifikacija
ISBN?978-1-84749-059-9

Ana Karenjina (rus. Анна Каренина) je roman ruskog pisca Lava Tolstoja, koji je prvo objavljivan u delovima od 1873. do 1877. godine. Prva pojava romana je bila u Ruskom glasniku (rus. Русский Вестник), ali nije objavljen do kraja, pošto je Tolstoj došao u sukob sa urednikom Mihailom Katkovim oko pitanja koja su pokrenuta u završnom delu. Stoga je prva pojava romana u celini bila u obliku knjige.

Naširoko smatranu vrhuncem realizma, Tolstoj je ovu knjigu smatrao svojim prvim pravim romanom.[traži se izvor] Lik Ane je verovatno, makar delom, inspirisan Marijom Hartung (1832—1919), starijom ćerkom ruskog pesnika Aleksandra Puškina.

Zanimljivo je i to da je kao prototip za lik grofa Vronskog poslužio pukovnik Nikolaj Rajevski, koji je zaista, kao dobrovoljac, učestvovao u Srpsko-turskom ratu i tamo poginuo.

Glavni likovi[uredi | uredi izvor]

Porodično stablo Ane Karenjina
Porodično stablo Ane Karenjina
  • Ana Arkadjevna Oblonska, udata Karenjina (rus. Анна Аркадьевна Каренина): sestra Stepana Oblonskog, Karenjinova žena i ljubavnica Vronskog.
  • Grof Aleksije Kirilovič Vronski (rus. Алексей Кириллович Bpонский): Anin ljubavnik, konjički oficir.
  • Knez Stepan „Stiva” Arkadjevič Oblonski (rus. Степан "Стива“ Аркадьевич Облонский): Anin brat, državni službenik (34 godine).
  • Kneginja Darja „Doli” Aleksandrovna Oblonska (rus. Дарья „Долли“ Александровна Облонская): supruga Stepana Arkadjeviča, (33 godine).
  • Grof Aleksije Aleksandrovič Karenjin: Anin muž, visoki državnik. Broj njegovih godina nije poznat, ali je poznato da je punih dvadeset godina stariji od nje.
  • Konstantin „Kostja” Dmitrevič Ljevin: Kitin prosac, bliski prijatelj Stepana Arkadjeviča i zemljoposednik, (32 godine).
  • Nikolaj Dmitrijevič Ljevin: Konstantinov stariji brat, osiromašen alkoholičar.
  • Sergej Ivanovič Koznišev: Konstantinov polubrat, proslavljen pisac, (40 godina).
  • Kneginja Jekatarina „Kiti” Aleksandrovna Ščerbacki: Dolina mlađa sestra i kasnije Ljevinova supruga, (18 godina).
  • Kneginja Jelisaveta „Betsi” Fjodorovna Tverska: petrogradska bogatašica, sestričina Vronskog, Anina drugarica.
  • Grofica Lidija Ivanovna: Vođa visokog društva, koji uključije Karenjina, a izbegava princezu Betsi. Njeni poslovi su mističnog i spiritualnog karaktera.
  • Grofica Vronski: majka Aleksija Vronskog
  • Sergej „Serjoža” Aleksijič Karenjin: sin Ane i Aleksija Karenjina
  • Ana „Ani”: ćerka Ane i Vronskog
  • Varenjka: mlada devojka siroče, poluusvojena od strane bolesne ruske plemkinje madam Štal, sprijateljuje se s Kiti dok boravi u inostranstvu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Roman je podeljen na osam delova. Njegov epigraf je Osveta je moja, ja ću je vratiti preuzeta je iz poslanice Rimljanima 12:19.

Roman počinje sa jednim od Tolstojevih najčešće citiranih redova:

Prvi deo[uredi | uredi izvor]

Roman počinje scenom Stepana Arkadijeviča Oblonskog („Stive”), moskovskog aristokrate i državnog službenika koji je prevario svoju ženu Darju Aleksandrovnu („Doli”). Doli je otkrila da ju je muž prevario sa njihovom guvernantom, pa porodica i čitavo domaćinstvo pati. Stiva obaveštava ukućane da njegova sestra, Ana Arkadjevna Karenjina, dolazi u posetu iz Sankt Peterburga u pokušaju da smiri situaciju.

U međuvremenu, Konstantin Dmitrijevič Ljevin („Kostja”), Stivin prijatelj iz detinjstva, stiže u Moskvu, kako bi zaprosio Dolinu najmlađu sestru, princezu Katarinu Aleksandrovnu Ščerbacki („Kiti”). Ljevin je strastveni, nemiran ali stidljiv aristokratski zemljoposednik koji, za razliku od njegovih prijatelja iz Moskve, bira da živi na selu na svom velikom imanju. Tu on saznaje da ima suparnika u pogledu Kitine udaje, grofa Aleksija Vronskog, vojnog oficira.

Čekajući Anu na železničkoj stanici, Stiva susreće Vronskog, koji je tu da dočeka svoju majku, groficu Vronsku. Ispostavlja se da su Ana i grofica Vronska putovale i razgovarale zajedno u istom vagonu. Nakon što se svako pronašao sa svojima i Vronski video Anu po prvi put, jedan železnički radnik gine, slučajno padnuvši ispred voza. Ana to tumači kao „loš znak”. Vronski je, međutim, opčinjen Anom. Ana je, pak, zabrinuta, jer se po prvi put odvojila od svog malog sina Sergeja („Serjože”) na duže vreme.

U kući Oblonskog Ana govori emotivno i otvoreno sa Doli o Stivinoj aferi i ubeđuje je da je Stiva još voli, uprkos neverstvu. Doli je dirnuta Aninim govorom i odlučuje da, zbog dece, oprosti Stivi.

Kiti, koja dolazi u posetu Doli i Ani, ima samo osamnaest godina. Njoj je ovo prva sezona kada je roditelji daju na udavanje i ona očekuje da će se uskoro udati za čoveka iz svog staleža. Vronski joj pokazuje značajnu pažnju, a ona očekuje da će igrati sa njim na balu te večeri. Kiti je veoma zadivljena Aninom ličnošću i lepotom i postaje opsednuta njom, baš kao i Vronski. Kada Ljevin nasamo zaprosi Kiti u njenom domu, ona ga nespretno odbija, verujući da se Vronski zaljubio u nju i da će je zaprositi. Na taj korak se odlučuje pod uticajem njene majke, ubeđene da je Vronski bolja prilika za Kiti, za razliku od Kitinog oca, koji favorizuje Ljevina.

Na balu napravljenom u Kitinu čast, Ana se, na opšte iznenađenje svih, pojavljuje u crnoj somotskoj haljini, jednim delom od crne prozirne čipke koja, u ono vreme, nikako ne priliči Ani, jednoj uglednoj ženi, supruzi i majci. Kiti je ubeđena da će je Vronski definitivno zaprositi i da će se ovim balom sve razrešiti, ali on celo veče igra sa Anom, birajući je kao partnerku za ples pred šokiranom Kiti slomljenog srca. Kiti shvata da se Vronski zaljubio u Anu i da nema nameru da je prosi, uprkos njegovim otvorenim flertovanjima. Vronski je smatrao svoje odnose prema Kiti samo kao izvor zabave i pretpostavljao je da je i Kiti motivisana istim razlozima. Ana, iako je svojevoljno plesala sa Vronskim sve vreme na balu, potresena Kitinim slomljenim srcem, iste večeri se vraća u Sankt Peterburg. Vronski putuje istim vozom. Tokom putovanja, u neko doba noći, njih dvoje se susreću i Vronski izjavljuje Ani svoju ljubav. Ana ga odbija, mada je njegova pažnja ne ostavlja ravnodušnom.

Ljevin, uvređen i razočaran što ga je Kiti odbila, vraća se na svoje imanje, napuštajući svaku nadu za brak. Ana se vraća u Sankt Peterburg kod svog supruga, Aleksija Aleksandroviča Karenjina, visokog vladinog zvaničnika i kod sina Serjože. Videvši svog muža po prvi put nakon njenog susreta sa Vronskim, Ana shvata da je on ne privlači, da joj se gadi, iako ona sama kaže da je dobar čovek.

Drugi deo[uredi | uredi izvor]

Porodica Ščerbacki konsultuje lekara zbog Kitinog zdravlja, koje je narušeno od kada se razočarala u Vronskog. Mladi specijalista savetuje da Kiti treba da ide u inostranstvo, u banju, da se oporavi. Doli govori Kiti da je razume u patnji zbog Vronskog i Ljevina, koga je uzaludno povredila. Kiti, koja se oseća poniženom od strane Vronskog i mučenom od strane njenog odbijanja Ljevina, vređa sestru, pozivajući se na Stivina neverstva, rekavši joj da nikada ne može voleti čoveka koji ju je prevario. U međuvremenu, Stiva posećuje Ljevina na njegovom seoskom imanju radi prodaje šume u blizini parcele, zbog slabe materijalne situacije porodice Oblonski.

Za to vreme, u Sankt Peterburgu, Ana počinje da provodi više vremena u krugu kneginje Betsi, moderne bogatašice i rođake Vronskog. Vronski nastavlja da prati Anu. Iako ga se ona u početku pokušavala otarasiti, ipak mu poklanja svoju pažnju. Karenjin podseća ženu da s njene strane nije u redu u javnosti poklanjati previše pažnje Vronskom, jer postaje predmet ogovaranja. On je zabrinut zbog svog i ugleda svoje supruge, iako se nada i želi da veruje da je Ana iznad svake sumnje.

Vronski, inače strastveni konjanik, učestvuje u trkama, previše naprežući svoju kobilu Fru-Fru. Njegova neodgovornost je uzrok pada i slomljene kičme nesrećnoj kobili. Ana, sve posmatrajući sa tribina u masi, nije u stanju da sakrije svoju uznemirenost tokom nesreće. Neposredno pre toga, Ana je rekla Vronskom da je trudna i da nosi njegovo dete. Karenjin je takođe prisutan na trkama i, shvativši da je Anino ponašanje neprikladno, nakon trka je opominje. Ana, u izlivu ekstremnog stresa i emocija, priznaje svoju aferu mužu. Karenjin je zamoli da prekinu sa tim, da bi se izbegli dalji tračevi, verujući da će njihov brak biti očuvan.

Kiti i njena majka putuju u nemačku banju, da se Kiti popravi zdravlje. Tamo upoznaju madam Štal u invalidskim kolicima i njenu usvojenu kćerku Varenjku. Varenjka ostavlja snažan utisak na Kiti pomaganjem bolesnicima u banji, čitanjem im Jevanđelja i svojim ponašanjem u celini. Pod njenim uticajem tokom druženja, Kiti postaje izuzetno pobožna, ali i razočarana kritikama njenog oca, kada sazna da madam Štal glumi svoju bolest. Uskoro zatim vraćaju se u Moskvu.

Treći deo[uredi | uredi izvor]

Ljevin nastavlja da radi na svom imanju, pokušavajući da fizičkim radom nekako zaboravi na Kiti i duševni bol, što mu skoro u potpunosti i uspeva. Uskoro mu u posetu dolazi njegov brat Sergej Ivanovič Koznišov. Ovde su posebno istaknute suprotnosti dvojice braće. Dok Ljevin na selu uvek radi, vredan je i gotovo da nema vremena za odmor, Sergej selo smatra mestom za razonodu i relaksaciju. Ljevin razvija svoje ideje, koje se odnose na poljoprivredu, kao i jedinstven odnos između poljoprivrednog radnika i svoje rodne zemlje i kulture. Smatra da se mora nešto promeniti u sistemu, kako bi radnicima bilo stalo do toga što rade i da bi sa zemljoposednicima razvili prijateljski odnos, što i pokazuje ličnim primerom. On veruje da evropske poljoprivredne reforme neće imati efekta u Rusiji zbog jedinstvene kulture i ličnosti ruskog seljaka.

Kada Ljevin, na molbu Oblonskog, poseti Doli u obližnjem selu Jerguševu, ona pokušava da razume šta se desilo između njega i Kiti i da objasni i opravda Kitino ponašanje. Sam razgovor o Kiti izbaci Ljevina iz ravnoteže i on stvori odbojnost prema Doli. Nakon toga, Ljevin odlučuje da će zaboraviti Kiti i da će se oženiti seljankom. Međutim, sutradan slučajno viđa Kiti u njenoj kočiji i shvata da slobodno može odbaciti misli o navedenom braku, jer je on još uvek voli. Uskoro mu u posetu stiže drugi brat, Nikolaj. On je vrlo bolestan, razdražljiv i Ljevin oseća sopstvenu krivicu što mu je Nikolaj naporan. Već drugog dana njih dvojica su se posvađali i, iako su znali da je Nikolaj zbog bolesti poslednji put ovde, on odlazi kući.

U međuvremenu, u Sankt Peterburgu, Aleksije Karenjin je napisao pismo Ani, u kome traži da se ona vrati kući, ali pre nego što joj je pismo stiglo, ona mu piše da sa sinom odlazi u Moskvu. Dobivši njegovo pismo, Ana se našla uvređena i bila je ubeđena da je njen muž želi kod kuće dokrajčiti i uništiti. Potom se nalazi sa Vronskim i govori mu da njen muž zna za njih dvoje. Kada je Ana najzad otišla kući, njen muž je nije dočekao, već ga je ona našla u kabinetu. Karenjin odbija razvod, insistirajući na tome da će se njihov odnos nastaviti. Zahteva od nje da se prestane viđati sa Vronskim i preti joj oduzimanjem Serjože.

Četvrti deo[uredi | uredi izvor]

Ana i Aleksije Karenjin nastavljaju da žive zajedno, a sa Vronskim se viđa samo van kuće. Kada ih je jednom muž zatekao u kući, smatra da su preterali i konsultuje se sa advokatom oko dobijanja razvoda. U to vreme, razvod u Rusiji se mogao zahtevati jedino od strane nedužnog supružnika, ali je potrebno ili da optuženi priznaje preljubu − što bi upropastilo Aninu poziciju u društvu ili barem nju prilikom nove udaje − ili da krivac bude uhvaćen u preljubi. Karenjin uzima od Ane neka ljubavna pisma od Vronskog, koja advokat smatra kao nedovoljan dokaz afere. Stiva i Doli su isključivo protiv razvoda Karenjinih.

Ana ima težak porođaj. Porođajna groznica, od koje umire 99% žena, traje joj tri dana. Za to vreme, zahteva da se, pored njenog kreveta, Karenjin i Vronski pomire i, pruživši mu ruku, tu Karenjin sve oprašta Vronskom. Međutim, Vronski se oseća neprijatno zbog Karenjinove velikodušnosti, oseća se bezvrednim i poniženim, pokušava samoubistvo, pucajući sebi u grudi, ali pogađa rame i ostaje živ. Tada dolazi do preokreta. Ana se oporavlja i smatra da ne može da podnese život sa Karenjinom, uprkos njegovom oproštaju i njegovoj vezanosti za novorođenče Anu, o kojoj se jedini zaista brinuo i kome je jedino bilo stalo do nje. Kada je saznala da Vronski odlazi u Taškent, po vojnoj obavezi, ona postaje očajna. Tada Ana i Vronski zajedno beže u Evropu, uzevši malu Anu sa sobom, ostavljajući Serjožu i Karenjinovu ponudu razvoda.

U međuvremenu, Stiva deluje kao provodadžija sa Ljevinom. On organizuje sastanak između njega i Kiti, što dovodi do njihovog pomirenja i veridbe.

Peti deo[uredi | uredi izvor]

Ljevin i Kiti su se venčali i započeli novi život na svom imanju. Iako su bili srećni i voleli se, prvih par meseci im je bilo teško da se priviknu jedno na drugo. Ljevin se oseća nezadovoljno zbog vremena koje Kiti želi da provede sa njim i shvata da par meseci ništa konkretno nije uradio. Kada se brak počinje poboljšavati, Ljevin saznaje da njegov brat Nikolaj umire od iscrpljenosti bolešću. Kiti se ponudi da odu zajedno do Nikolaja i tamo se pokazuje od velike pomoći bolesniku. Videvši da je njegova supruga preuzela kontrolu nad situacijom neuporedivo bolje i sposobnije od njega, Ljevinova ljubav prema Kiti raste. Kiti na kraju saznaje da je trudna.

U Evropi, Vronski i Ana se bore da pronađu prijatelje koji će ih prihvatiti. Dok se Ana oseća srećno što konačno može da bude nasamo sa Vronskim, on se oseća ugušeno pored nje. Oni ne mogu da se druže sa Rusima iz visoke klase i teško im je da nađu način da se zabave. Vronski, koji je verovao da je Ana ključ za njegovu sreću, shvata da mu je sve dosadno i nezadovoljan je sobom. On počinje da slika. Međutim, Vronski ne vidi da sva ta njegova umetnost nema talenta ni strasti, a da je njegov razgovor o umetnosti izuzetno pretenciozan. Postaje sve nemirniji, biva im sve dosadnije i Ana i Vronski odlučuju da se vrate u Rusiju.

U Sankt Peterburgu Ana i Vronski borave u jednom od najboljih hotela, ali su uzeli odvojene apartmane, navodno zbog bebe Ane. Postaje jasno da njima tu nije mesto i da nisu prihvaćeni u ruskom društvu. Svi ih izbegavaju, čak i Anina stara prijateljica Betsi. Ana ima česte promene raspoloženja, napade ljubomore i izlive besa. Ana počinje da se plaši da je Vronski više ne voli. U međuvremenu, Karenjin nalazi utehu kod grofice Lidije Ivanovne, entuzijastkinje verskih i mističnih ideja, osavremenjenih u višim klasama. Ona ga savetuje da drži Serjožu podalje od Ane i Serjoži govori da mu je majka mrtva. Međutim, Serjoža, koji je bio vrlo vezan za majku, odbija da veruje da je to istina. Ana, maskirana, nepozvana odlazi u posetu Serjoži na njegov deveti rođendan, ali ju je zatekao Karenjin.

Ana, očajnički pokušavajući da povrati bar neke od svojih nekadašnjih pozicija u društvu, prisustvuje predstavi u pozorištu, na kojoj su prisutni svi iz visokog društva Sankt Peterburga. Vronski je moli da ne ide, ali on nije u stanju da, prvenstveno sebi, objasni zašto ona ne bi trebalo da prisustvuje toj predstavi. U pozorištu, Ana je otvoreno odbijena od svojih bivših prijatelja, od kojih joj jedan namerno pravi scenu, vređa je i ona napušta pozorište. Ana je beznadežna. Ne može da nađe mesto za sebe u Sankt Peterburgu. Iako se često svađaju i prepiru, Ana i Vronski se dogovaraju da odu na njegovo seosko imanje.

Šesti deo[uredi | uredi izvor]

Doli sa majkom i decom provede leto sa Ljevinom i Kiti. Ljevinov život je jednostavan i neiskvaren, iako je Ljevinu pomalo nelagodno zbog prisustva tolikog broja Ščerbackih. On postaje izuzetno ljubomoran kada jedan od posetilaca, Kitin brat od strica, Veslovski, otvoreno koketira sa trudnom Kiti. Ljevin pokušava da prevaziđe svoja osećanja, ali na kraju podlegne njima i stvara neprijatnu scenu, bukvalno isteravši Veslovskog iz svoje kuće. Veslovski odmah ide da ostane sa Anom i Vronskim na obližnjem njihovom imanju.

Kada Doli ode u posetu Ani, ona je pogođena razlikom između Ljevinovog aristokratskog, ali jednostavnog kućnog života i neskrivenog luksuznog i raskošnog imanja Vronskog, na selu. Ona takođe nije u stanju da održi korak sa modernim Aninim haljinama i ekstravagantnim trošenjem Vronskog na bolnicu koju gradi. Pored toga, Ana i Vronski nisu u najboljim odnosima i Doli to primećuje. Takođe vidi da se Ana jako promenila, da je postala anksiozna i da otvoreno flertuje sa Veslovskim. Doli je neugodno zbog toga, a Vronski traži od nje da ubedi Anu u razvod od Karenjina, tako da može da se uda za njega i živi normalno.

Ana je postala izuzetno ljubomorna na Vronskog i ne može da podnese kada on odlazi čak i na vrlo kratke izlete. Kada Vronski odlazi na nekoliko dana za vreme pokrajinskih izbora, Ana postaje ubeđena da mora da se uda za njega, kako bi ga sprečila da je napusti. Nakon što Ana napiše pismo svom suprugu Karenjinu, ona i Vronski napuštaju selo i idu za Moskvu.

Sedmi deo[uredi | uredi izvor]

Dok je u poseti Moskvu, Ljevin se brzo navikava na gradski brzi, skup i frivolan život u visokom društvu. On prati Stivu u džentlmenski klub, gde se njih dvojica susreću sa Vronskim. Ljevin i Stiva posećuju Anu, koja svoje prazne dane provodi brinući se o devojčici bez roditelja iz Engleske. Ljevin se u početku oseća nelagodno zbog posete, ali Ana ga lako očara. Kada priznaje Kiti da je posetio Anu, ona ga optužuje da se zaljubio u nju. Njih dvoje se kasnije mire, shvatajući da je život u moskovskom društvu imao negativan, koruptivni efekat na Ljevina.

Ana ne može da razume zašto može da privuče čoveka poput Ljevina, koji ima mladu i lepu ženu, ali više ne može da privuče Vronskog. Njen odnos sa Vronskim je pod sve većim naprezanjem, jer on može slobodno da se kreće u ruskom društvu dok ona ostaje isključena. Njena sve veća ogorčenost, dosada i ljubomora uzrokuju da se njih dvoje posvađaju. Ana koristi morfijum da joj pomogne da zaspi, što je navika koju je stekla dok je živela sa Vronskim na njegovom imanju. Postala je zavisna od toga. U međuvremenu, nakon dugog i teškog porođaja, Kiti rađa sina Dmitrija („Mitja”). Levin je istovremeno užasnut i duboko dirnut prizorom malene, bespomoćne bebe.

Stiva posećuje Karenjina i traži od njega da odobri Ani razvod kao nevinoj stranci (što bi od njega zahtevalo da prizna nepostojeću aferu), ali Karenjinovim odlukama sada upravlja francuski „vidovinjak” kojeg je preporučila Lidija Ivanovna. Vidovnjak je imao viziju u snu tokom Stivine posete i daje Karenjinu zagonetnu poruku koju on tumači na način da mora da odbije zahtev za razvod.

Ana postaje sve ljubomornija i iracionalnija prema Vronskom, za kojeg sumnja da ima ljubavne veze sa drugim ženama. Takođe je uverena da će on popustiti u majčinim planovima da ga oženi bogatom ženom iz visokog društva. Gorko se posvađaju i Ana veruje da je njihova veza gotova. Počinje da razmišlja o samoubistvu kao o bekstvu od svojih muka. U svojoj mentalnoj i emocionalnoj zbunjenosti, ona šalje telegram Vronskom tražeći od njega da dođe kući kod nje, a zatim posećuje Doli i Kiti. Anina zbunjenost i bes obuzimaju je i, u svesnoj simetriji sa smrću železničara pri prvom susretu sa Vronskim, ona se sa fatalnom namerom baca između točkova vagona teretnog voza koji prolazi kraj železničkog perona.

Osmi deo[uredi | uredi izvor]

Poslednju knjigu Sergeja Ivanoviča (Ljevinovog brata) čitaoci i kritičari ignorišu i on učestvuje u ruskoj posvećenosti panslavizmu. Stiva dobija radno mesto koje je toliko želeo, a Karenjin preuzima starateljstvo nad Vronskijevom i Aninom bebom, Ani. Grupa ruskih dobrovoljaca, uključujući suicidnog Vronskog, odlazi iz Rusije da se bori u pravoslavnoj srpskoj pobuni koja je izbila protiv Turaka, šire identifikovanoj kao Rusko-turski rat (1877—1878).

Na Ljevinovom imanju dešava se grmljavina dok su njegova žena i novorođeni sin napolju i, u strahu za njihovu bezbednost, Ljevin shvata da zaista voli svog sina koliko voli Kiti. Kitina porodica je zabrinuta da čovek tako nesebičan kao što je njen muž ne smatra sebe hrišćaninom.

Nakon što je opširno razgovarao sa jednim seljakom, Ljevin se istinski predomislio, zaključivši da veruje u hrišćanska načela koje je naučio u detinjstvu i da više ne dovodi u pitanje svoju veru. On shvata da čovek mora sam da odluči šta je prihvatljivo u pogledu sopstvene vere i uverenja. Odlučio je da ne kaže Kiti o promeni kroz koju je prošao.

Ljevin je u početku nezadovoljan što njegov povratak veri ne donosi sa sobom potpunu transformaciju u pravednost. Međutim, na kraju priče Ljevin dolazi do zaključka da je, uprkos novoprihvaćenim uverenjima, ipak samo čovek i da će i dalje praviti greške. Njegov život sada može biti smisleno i istinito usmeren ka pravednosti.

Stil i glavne teme[uredi | uredi izvor]

Tolstojev stil u Ani Karenjini mnogi kritičari smatraju prelaznim, čineći most između realističkog i modernističkog romana.[1] Prema Rut Benson u svojoj knjizi o Tolstojevim heroinama, Tolstojevi dnevnici pokazuju koliko je bio nezadovoljan svojim stilom i pristupom pisanju u ranim nacrtima Ane Karenjine, citirajući ga kako je izjavio: „Gnušam se onoga što sam napisao. Galije Ane Karenjine za aprilski broj Ruskog vestnika sada leže na mom stolu, a ja stvarno nemam srca da ih ispravljam. Sve je u njima tako trulo, i celu stvar treba prepisati − sve što je i štampano − otpisati, istopiti, baciti, odreći ga se (1876, JI 62: 265)”.[2]

Naširoko se smatra da Ana Karenjina istražuje teme licemerja, ljubomore, vere, vernosti, porodice, braka, društva, napretka, telesne želje i strasti i agrarne veze sa zemljom u suprotnosti sa načinom života u gradu.[3] Prema teoretičaru književnosti Korneliju Kvasu, u romanu Ana Karenjina „nezvanične institucije sistema, predstavljene kroz društvene salone, funkcionišu kao deo aparata moći koji uspešno smiruje poremećaj nastao Aninom iracionalnom emocionalnom akcijom, koja je simbol otpora sistemu društvene kontrole ponašanja”.[4] Prevodilac Rouzmari Edmonds napisala je da Tolstoj ne moralizuje eksplicitno u knjizi, već umesto toga dozvoljava da njegove teme prirodno izbiju iz „ogromne panorame ruskog života”. Ona takođe kaže da je jedna od ključnih poruka romana da „niko ne sme da gradi svoju sreću na tuđem bolu”.[5]

Ljevin se često smatra poluautobiografskim prikazom Tolstojevih uverenja, borbi i životnih događaja.[traži se izvor] Tolstojevo ime je „Lav”, a rusko prezime „Ljevin” znači „Lavov”. Prema fusnotama u prevodu Pevear/Volohonski, gledišta koja Ljevin podržava kroz roman u svojim argumentima poklapaju se sa Tolstojevim otvorenim stavovima o istim pitanjima. Štaviše, prema V. Garetu Džounsu, Ljevin je zaprosio Kiti na isti način kao Tolstoj Sofiju Bers. Pored toga, Ljevinov zahtev da njegova verenica pročita njegov dnevnik kao način da otkrije njegove greške i prethodne seksualne odnose paralelan je sa Tolstojevim zahtevima njegovoj verenici Sofiji.[6]

Istorijski kontekst[uredi | uredi izvor]

Događaji u romanu odvijaju se u pozadini brzih transformacija kao rezultat liberalnih reformi koje je pokrenuo ruski car Aleksandar II, među kojima je glavna reforma emancipacije iz 1861. godine, praćena reformom pravosuđa, uključujući sistem porote; vojne reforme, uvođenje izabranih lokalnih samouprava (zemstva), brz razvoj železnice, banaka, industrije, telegrafa, uspon nove poslovne elite i pad stare zemljoposedničke aristokratije, slobodnija štampa, buđenje javnog mnjenja, panslavistički pokret, pitanje žena, volja da se pomogne Srbiji u njenom vojnom sukobu sa Osmanskim carstvom 1876. itd. Likovi u romanu žestoko raspravljaju o ovim dešavanjima.[7]

Prigradska železnička stanica Obiralovka, gde je jedan od likova izvršio samoubistvo, sada je poznata kao grad Željeznodorožni u Moskovskoj oblasti .

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mandelker, Amy (1996). Framing Anna Karenina: Tolstoy, the woman question, and the Victorian novel. Columbus: Ohio State University Press. str. 241. ISBN 0-8142-0613-1. 
  2. ^ Ruth Benson. Women in Tolstoy. University of Illinois Press. p. 75.
  3. ^ GradeSaver. „Anna Karenina Themes”. gradesaver.com. 
  4. ^ Kvas, Kornelije (2019). The Boundaries of Realism in World Literature. Lanham, Boulder, New York, London: Lexington Books. str. 99. ISBN 978-1-7936-0910-6. 
  5. ^ Tolstoy Anna Karneni, Penguin. 1954. ISBN 0-14-044041-0., see introduction by Rosemary Edmonds
  6. ^ Feuer, Kathryn B (1996). Tolstoy and the Genesis of War and Peace. Cornell University Press. ISBN 0-8014-1902-6. 
  7. ^ Miller, Forrest Allen (1968). Dmitrii Miliutin and the reform era in Russia. Vanderbilt University Press. OCLC 397207329. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]