Antonim

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Antonimi su reči suprotnog značenja[1], npr.

  • crno-belo,
  • noć-dan,
  • leto-zima,
  • laž-istina,
  • tvrd-mek,
  • gore-dole

U leksičkoj semantici, antonimi su parovi reči sa inherentno nekompatibilnim binarnim odnosom. Pojam nekompatibilnosti se ovde odnosi na činjenicu da jedna reč ima suprotno značenje od druge.

Antonimi su često simultano različiti i slični po značenju. Oni se tipično razlikuju samo u jednoj dimenziji značenja, ali su slični u većini drugih pogleda. Postoje reči koje nemaju suprotnost. Na primer, životinjske i biljne vrste nemaju binarno suprotne reči (osim mogućih polnih suprotnosti kao što je lav/lavica, itd.).

Antonimski par[uredi | uredi izvor]

Antonimski par čine one reči čija se značenja suprotstavljaju jedno drugom. Takvi parovi mogu nastati  tvorbom reči, na primer: rad – nerad; ljudski – neljudski. Nemaju sve reči odgovarajuće parove suprotnog značenja.

Podela antonima[uredi | uredi izvor]

  • Antonimi se dele na jednokorenske i raznokorenske u zavisnosti od toga da li su u tvorbenoj vezi.

Jednokorenski antonimi imaju isti koren i često se dobijaju dodavanjem prefiksa ne- , bez- , a- , protiv- (moralan – nemoralan; miran - nemiran; plodan – besplodan; zakonit – protivzakonit). Nije antonim svaka reč dobijena na ovaj način.

Raznokorenski antonimi nemaju isti koren reči (suv - mokar; tih – glasan; muškarac – žena; levo - desno; govoriti -ćutati; istina - laž).

  • Druga podela antonima vrši se u odnosu na to da li su im suprotstavljena osnovna ili sekundarna značenja. Na osnovu toga razlikuju se pravi i nepravi antonimi.

Pravi antonimi su oni kod kojih su suprotstavljena osnovna značenja leksema (mlad –star; dan – noć; živ – mrtav,...). Ovo podrazumeva da su dve lekseme  u antonimnom odnosu i van konteksta. Pravi antonimi uvek pripadaju istoj vrsti reči. 

Nepravi antonimi su oni kod kojih se osnovnom značenju (ili sekundarnom) jedne lekseme suprotstavlja sekundarno značenje druge lekseme. Takve lekseme su antonimi samo u određenom kontekstu (pridevi suvo i sirovo su antonimi u slučaju kada se odnose na imenicu drvo)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gramatika : srpski jezik i književnost za treći razred gimnazija i srednjih stručnih škola. Beograd. str. 47. ISBN 978-86-7762-639-6. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Crystal, David. (2003). A dictionary of linguistics and phonetics (5th ed.). Malden, MA: Blackwell Publishing.
  • Cruse, D. Alan (1986). Lexical semantics. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Cruse, D. Alan. (1992). Antonymy revisited: Some thoughts on the relationship between words and concepts. In A. J. Lehrer & E. F. Kittay (Eds.), Frames, fields, and contrasts: New essays in semantic and lexical organization (pp. 289–306). Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
  • Cruse, D. Alan. (2002). Paradigmatic relations of exclusion and opposition II: Reversivity. In D. A. Cruse, F. Hundsnurscher, M. Job, & P.-R. Lutzeier (Eds.), Lexikologie: Ein internationales Handbuch zur Natur und Struktur von Wörtern und Wortschätzen: Lexicology: An international handbook on the nature and structure of words and vocabularies (Vol. 1, pp. 507–510). Berlin: De Gruyter.
  • Cruse, D. Alan (2004). Meaning in language: An introduction to semantics and pragmatics (2nd izd.). Oxford: Oxford University Press. 
  • Cruse, D. Alan; & Togia, Pagona. (1995). Towards a cognitive model of antonymy. Journal of Lexicology 1, 113-141.
  • Davies, M. (2007) ‘The Attraction of Opposites: The ideological function of conventional and created oppositions in the construction of in-groups and out-groups in news texts’, in Jeffries, L., McIntyre, D. and Bousfield, D. (eds) Stylistics and Social Cognition, pp. 79–100.
  • Jeffries, L. (2009, forthcoming) Opposition in Discourse: The Construction of Oppositional Meaning London: Continuum.
  • Jones, S. (2002), Antonymy: A Corpus-based perspective London and New York: Routledge.
  • Lehrer, Adrienne J. (1985). Markedness and antonymy. Journal of Linguistics, 21, 397-421.
  • Lehrer, Adrienne J. (2002). Paradigmatic relations of exclusion and opposition I: Gradable antonymy and complementarity. In D. A. Cruse, F. Hundsnurscher, M. Job, & P.-R. Lutzeier (Eds.), Lexikologie: Ein internationales Handbuch zur Natur und Struktur von Wörtern und Wortschätzen: Lexicology: An international handbook on the nature and structure of words and vocabularies (Vol. 1, pp. 498–507). Berlin: De Gruyter.
  • Lehrer, Adrienne J.; & Lehrer, Keith. (1982). Antonymy. Linguistics and Philosophy, 5, 483-501.
  • Lyons, John (1963). Structural semantics. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Lyons, John (1968). Introduction to theoretical linguistics. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Lyons, John. (1977). Semantics. 1. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Mettinger, Arthur (1994). Aspects of semantic opposition in English. Oxford: Clarendon Press. 
  • Murphy, M. Lynne. (2003). Semantic relations and the lexicon: Antonymy, synonymy, and other paradigms. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Palmer, F. R. (1976). Semantics: A new outline. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Saeed, John I. (2003). Semantics (2nd ed.). Malden, MA: Blackwell
  • Klikovac, Duška. Srpski jezik 3 (za treći razred gimnazija i srednjih stručnih škola). Beograd : Eduka. 2015. ISBN 978-86-6013-255-2.
  • Lompar, Vesna; Antić, Aleksandra. Gramatika : srpski jezik i književnost za treći razred gimnazija i srednjih stručnih škola. Beograd. . Klett. 2015. ISBN 978-86-7762-639-6. 
  • Letić, Dobrila; Vuksanović, mr Jovan (1998). Srpski jezik i književnost od 5. do 8. razreda osnovne škole. Beograd : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
  • Milošević, Miloš. Gramatika i književnost u osnovnoj školi (priručnik za pripremu prijemnog ispita za učenike VIII razreda i samostalno učenje za učenike V, VI i VII razreda). Beograd : „Draganić“. 1996. ISBN 978-86-441-0076-8.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]