Apneja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Apneja
Latinskiapnoe
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostpatofiziologija
podvodna medicina
MKB-9-CM786.03

Apneja (grč. απνοια, α- без, πνεειν- дисања, lat. apnoe) je kratkotrajni prekid spoljašnjeg disanja (uz očuvano unutrašnje disanje)[1] ili pauza u disanju koja traje duže od 3 a kraće od 10 sekundi.[2] pri čemu dolazi do promene opšteg stanja u organizmu, bradikardije (usporenog rada srca), cijanoze (plavetnila vidljive sluzokože i kože) ili bledila i hipotenzije (pada krvnog pritiska). Apneju prati i određena desaturacija (smanjenje) kiseonika u perifernoj krvi.

Pored toga što je apneja prateći simptom određenih bolesti, svako u životu može ponekad imati apneju tokom noći, naročito kod velikog umora ili nakon konzumacije alkohola i obilnog obroka u večernjim satima. O apneji (kao bolesti) se govori onda kada se kod neke osobe, u toku spavanja, javlja više od 5 apneja u jednom satu ili kada je zbir apneja ili hipopneja u jednom satu veći od 10.[3]

Apneja sindrom u spavanju ili opstruktivni apneja sindrom (engl. Obstructive sleep apnea) poseban je entitet apneje (koji se naziva i bolešću spavanja) sa dosta velikom učestalošću kod prividno zdravih osoba. Procenjuje se da je oko 5% odrasle populacije (prvenstveno muškog pola) zahvaćeno ovom bolešću.[3]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Apneja ili inspiratorni grč karakteriše se inspirijumom koji se po dostizanju svog maksimuma održava u fazi platoa nekoliko desetina sekundi,[4] i prema etiološkom faktoru koji ga izaziva apneje se dele na idiopatske i simptomske.

Uzroci idiopatskih apneja[uredi | uredi izvor]

  • Nezrelost respiratornog centra kod prevremeno rođene dece
  • Abnormalnosti u prenosu nadražaja preko određenih supstanci u mozgu
  • Upotreba nekih lekova, stimulanasa, antidepresiva,
  • Hronična bubrežna insuficijencija, bolesti jetre, trudnoća, anemija
  • Katapleksija (slabost mišića ili paraliza bez gubitka svesti)

Uzroci simptomskih apneja[uredi | uredi izvor]

Opostrukcija ventilacije u apneji
  • Hipoksija;
  • Anemija;
  • Šok;
  • Respiratorni poremećaji;
  • Metabolički poremećaji (hipoglikemija, hipokalcijemije, hipo / hipernatrijemija, hiperamonijemija);
  • Termička nestabilnost;
  • Intrakranijalne hemoragije;
  • Malformacije centralnog nervnog sistema;
  • Anatomsko suženje disajnih puteva (atrezija hoana, mikrognacija - Si Pierre Robin);
  • Lekovi dati pacijentu, majci trudnici (fetusu);
  • Infekcija (sepsa, meningitis, nekrotični enterokolitis);
  • Grubo izvođenje intervencija;
  • Grube manipulacije u nezi bolesnika

Podela apneja prema patofiziološkom mehanizmimu[uredi | uredi izvor]

Prema patofiziološkom mehanizmimu apneja se razvrstavaju u:

Centralna apneja[uredi | uredi izvor]

Snimak ekrana PSG sistema koji pokazuje centralnu apneju.

Centralna apneja jeste potpuni prestanak inspiratornih napora bez opstrukcije gornjih disajnih puteva. Uzrokuje ga problem sa kontrolom disanja u delu mozga koji se zove moždano stablo. Obično je moždano stablo veoma osetljivo na promene u nivoa ugljen-dioksida u krvi (nusproizvod normalnih hemijskih reakcija tela). Kada je nivo ugljen-dioksida visok, moždano stablo signalizira respiratornim mišićima da dišu dublje i brže kako bi uklonili ugljen-dioksid kroz izdisaj, i obrnuto. Kod centralne apneje u snu, moždano stablo ne reaguje na odgovarajući način na promene u nivou ugljen-dioksida. Kao posledica toga, tokom spavanja, ljudi koji imaju centralnu apneju u snu mogu imati pauze u disanju ili mogu disati manje duboko i sporije nego što je normalno. Postoji mnogo razloga zašto moždano stablo možda ne šalje odgovarajuće signale za disanje. Na primer, moždani udar, infekcija mozga ( encefalitis ) ili urođeni defekt mozga mogu uticati na moždano stablo. Opioidi koji se koriste za ublažavanje bolova i brojni drugi lekovi mogu izazvati centralnu apneju u snu. Biti na velikoj nadmorskoj visini takođe može izazvati centralnu apneju u snu. Centralna apneja u snu može se javiti kod ljudi sa srčanom insuficijencijom. Tumor mozga je veoma redak uzrok. Za razliku od opstruktivne apneje u snu, centralna apneja nije uzrokovana gojaznošću. U jednom obliku centralne apneje u snu, zvanom Ondinska kletva, koja se obično javlja kod novorođenčadi, ljudi mogu disati neadekvatno ili uopšte ne disati osim kada su potpuno budni. Ondinska kletva može biti fatalna.

Opstruktivna apneja[uredi | uredi izvor]

Snimak ekrana PSG sistema koji pokazuje opstruktivnu apneju. Signal protoka nestaje dok se signali napora nastavljaju neko vreme, što ukazuje na opstruktivnu apneju.

Opstruktivna apneja je opstrukcija gornjih disajnih puteva koji obuhvataju prolaz od usta i nozdrva do grla i dole do glasnica. Kako ove strukture mogu promeniti položaj dok osoba diše. ovu vrstu apneje karakteriše otsustvo protoka vazduha uprkos pokretima zida grudnog koša. Ona je najčešći tip apneje za vreme spavanja, jer je uzrokovana ponovljenim zatvaranjem grla ili gornjih disajnih puteva tokom spavanja. Ova vrsta apneje utiče na zdravlje i dobrobit oko 8 do 16% odraslih. Opstruktivna apneja u snu je češća kod gokjaznih osoba.

Mešovita apneja[uredi | uredi izvor]

Mešovita apneja jeste kombinacija centralne i opstruktivne apneje. Ona čini 50% svih apneja

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

Sve ono što povećava verovatnoću da se kod neke osobe razviju simptomi apneje, mogu se identifikovati kao faktori rizika. U najčešće faktore rizika za pojavu apneje spadaju;[5]

  • Anatomske anomalije - Osobe sa manjim promerom gornjih disajnih puteva zbog anatomskih anomalija češće obolevaju od apneje
  • Pol - Iz nedovoljno poznatih razloga, rizik za razvoj apneje je veći kod muškaraca. Tako je se kod muškaraca apneja izazvana snom javlja u 4% a kod žena 2% slučajeva.
  • Menopauza - Razlozi su nejasni (ali mogu da budu povezani sa hormonalnim faktorom), (npr žene u postmenopauzi su u većem riziku za razvoj apneje nego žene koje nisu još u menopauzi).
  • Uzrast - U principu, prevalenca apneje je nešto veća kod dece u prvim mesecima života i povećava se sa godinama tako da je veća kod starijih ljudi (uzrasta do 65) nego kod sredovečnih osoba (precizni podaci prevalenci kod dece trenutno nedostaju.
  • Telesna težina - Ljudi koji su gojazni (sa 10% ili većim procentom uvećanja indeksa telesne mase), imaju oko 6 puta veće šanse za nastanak apneje, od ljudi koji održavaju normalanu telesnu težinu.
  • Pušenje - Ljudi koji puše imaju oko 3 puta veće šanse za pojavu apneje u odnosu na nepušače.
  • Hrkanje - Ljudi koji pate od hrkanja u snu imaju veće šanse za pojavu snom izazvane apneje u odnosu na one koji to ne čine.
  • Promene u nosu - Ljudi koji imaju devijaciju, polipe ili zapušen nos tokom spavanja imaju oko dva puta veći razvik za pojavu snom izazvane apneje.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Za postavljanje dijagnoze apneja neophodno je pratiti sledeće parametre:

  • Tip disanja. Za svaki iregularan tip disanja kod pacijenta treba evidentirati; učestalost pojave prestanka disanja, trajanje u sekundama, odnos prema srčanoj frekvenci, pojavu cijanoze i promene tonusa muskulature;
  • Odgovor na kožne stimulacije;
  • Telesnu temperaturu;
  • Acidobazni status krvi;
  • Nivo hemoglobina i hematokrita u krvi;
  • Vrednosti glikoze, kalcijuma i fosfora u krvi;
  • Znake ranih simpotma sepse
  • Praćenje drugih stanja koja izazivaju apneju;

Terapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje apneje usmereno je kako na faktore rizika tako i na samu apneju u snu.

Terapija opstruktivna apneje u snu[uredi | uredi izvor]

Ako je pacijentu propisan tretman i oni ga primenjuje, prognoza je obično odlična, jer apneja ne utiče na životni vek, krvni pritisak obično pada za nekoliko mmHg, a najteže komplikacije se mogu sprečiti.[6]

Gubitak telesne težine, prestanak pušenja i nepreterano korišćenje alkohola mogu pomoći uterapiji apneje.

Nosne infekcije, alergije hipotiroidizam i akromegaliju treba adekvatno lečiti.

Gubitak težine je koristan, ali može biti veoma težak, posebno za ljude koji su pospani i umorni. Stoga se operacija gubitka težine (barijatrijska hirurgija) često preporučuje ljudima koji imaju veliku težinu (ili imaju tešku gojaznost). Kod takvih ljudi, barijatrijska hirurgija smanjuje apneju u snu i kupira simptome kod oko 85% ljudi.

Oni koji jako hrču i ljudi koji se često guše u snu ne bi trebalo da konzumiraju alkohol ili da uzimaju sredstva za spavanje, sedativne antihistaminike ili druge lekove koji izazivaju pospanost.

Spavanje na stranu ili podizanje uzglavlja kreveta može pomoći u smanjenju hrkanja. Specijalni uređaji pričvršćeni na leđima pomažu u sprečavanju ljudi da spavaju na leđima.

Različiti drugi uređaji i sprejevi koji se prodaju za smanjenje hrkanja mogu pomoći kod jednostavnog hrkanja ali nije dokazano da ublažavaju opstruktivnu apneju u snu.

Kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima (KPPDP)[uredi | uredi izvor]

Kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima (KPPDP) je glavni tretman za ljude sa opstruktivnom apnejom

Kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima (KPPDP) je glavni tretman za ljude sa opstruktivnom apnejom u snu, posebno za one koji imaju prekomernu pospanost tokom dana. Sa KPPDP, ljudi dišu kroz masku za lice ili nos povezanu sa uređajem koji obezbeđuje nešto veći pritisak u disajnim putevima. Ovaj povećani pritisak otvara grlo dok osoba udiše. KPPDP se može dati sa ili bez ovlaživanja isporučenog vazduha. Potrebno je pažljivo praćenje od strane lekara tokom prve dve nedelje upotrebe KPPDP kako bi se obezbedilo pravilno naleganje maske i pružilo odgovarajuće ohrabrenje dok osoba uči da spava sa maskom.

Ako osoba ima devijaciju nosne pregrade, lekari mogu preporučiti operaciju za korekciju devijantnog septuma (septoplastika) jer korekcija može učiniti KPPDP tretman uspešnijim.

Kako mnogi ljudi teško tolerišu metodu KPPDP prestaju da je koriste ili je koriste samo ponekad. Ako lekari i tehničari pomažu ljudima da pronađu uređaj koji im odgovara i ohrabruju ih, veća je verovatnoća da će ljudi imati dugoročni uspeh sa KPPDP-om.

Neki ljudi koji koriste KPPDP i dalje imaju prekomernu pospanost tokom dana. Ovi ljudi mogu imati koristi od uzimanja blagog stimulansa koji se koristi za lečenje dnevne pospanosti kod osoba sa opstruktivnom apnejom u snu (na primer, modafinil ili solriamfetol).[7]

Primena privremenih oralnih aparata[uredi | uredi izvor]

Privremeni oralni aparat koji izrađuju stomatolozi, mogu pomoći u ublažavanju opstruktivne apneje

Jedna od mera u terapiji je i primena privremenih oralnih aparata koje izrađuju stomatolozi, i mogu pomoći u ublažavanju opstruktivne apneje (i hrkanja) kod ljudi sa blagom do umerenom apnejom u snu. Ovi aparati, koji se nose samo dok osoba spava pomažu da se disajni putevi održe otvorenim. Većina aparata se sastoji od dva komada plastike oblikovanih u obliku gornjih i donjih zuba. Dva dela su povezana i dizajnirana tako da povuku donju vilicu napred tako da jezik ne može da se pomeri unazad da bi blokirao grlo.

Pošto je hrkanje uobičajeno i uznemirava neke i zbog toga što upotreba KPPDP može biti teška, neki alternativni uređaji koji nisu temeljno proučeni često se plasiraju na tržište i prodaju direktno potrošačima. Pre nego što započnu bilo koji plan lečenja, ljudi treba da razgovaraju o svojim mogućnostima lečenja sa zdravstvenim radnicima.[6]

Stimulacija gornjih disajnih puteva[uredi | uredi izvor]

Stimulacija gornjih disajnih puteva je procedura u kojoj se implantirani električni uređaj koristi za stimulaciju jednog od kranijalnih nerava koji kontroliše jezik (hipoglosalni nerv). Stimulisanje ovog nerva aktivira mišiće koji guraju jezik napred i pomažu u održavanju disajnih puteva otvorenim. Ova terapija može biti uspešna kod nekih ljudi sa umerenom do teškom opstruktivnom apnejom u snu koji ne mogu da tolerišu KPPDP terapiju.

Operacija glave ili vrata[uredi | uredi izvor]

Operativna terapija apneje

Operacija glave ili vrata kao tretman za apneju u snu je korisna ako postoje uvećani krajnici ili očigledna blokada gornjih disajnih puteva drugom strukturom. Kod dece, operacija uklanjanja krajnika i adenoida je najčešći tretman (naziva se adenoidektomija). Ova vrsta operacije obično ublažava apneju u snu, posebno ako su krajnici ili adenoidi uvećani. Hirurgija se ponekad koristi kod ljudi bez očigledne blokade ako nijedan drugi tretman nije uspeo.

Uvulopalatofaringoplastika je hirurška procedura koja otvara gornje disajne puteve uklanjanjem nekog tkiva iz gornjih disajnih puteva (na primer, iz nepca, uvule, krajnika i adenoida). Najčešće je od pomoći ljudima koji imaju blagu apneju u snu. Međutim, ovaj postupak je u velikoj meri zamenjen manje agresivnim pristupima koji, na primer, pokušavaju da stabilizuju zidove ždrela (šupljine iza nosa i usta). Ponekad se koriste i druge hirurške procedure, ali one nisu toliko temeljno proučene u pogledu predvidljivosti i trajnosti.[7]

Traheostomija[uredi | uredi izvor]

Traheostomija (pravljenje trajnog otvora u dušniku za umetanje cevi za disanje) je najefikasniji tretman za opstruktivnu apneju u snu. Međutim, traheostomija se radi samo kao poslednje sredstvo za ljude sa najtežom bolešću koji nisu reagovali na druge tretmane.

Terapija centralna apneja u snu[uredi | uredi izvor]

Kod ljudi sa centralnom apnejom u snu, osnovni poremećaj se leči ako je to moguće, lekovima za smanjenje ozbiljnosti srčane insuficijencije . Ljudima se takođe savetuje da izbegavaju ili smanje alkohol i sve lekove koji pogoršavaju apneju u snu.[7]

Kiseonik koji se isporučuje iz nazalnih katetera (ne pod pritiskom) može smanjiti epizode ​​apneje kod ljudi čiji nivoi kiseonika u krvi postaju niski tokom spavanja

Neki ljudi sa centralnom apnejom u snu mogu imati koristi od niskog nivoa KPPDP. Ljudi sa centralnom apnejom tipa Čejn Štoks imaju manje epizoda apneje i bolju srčanu funkciju uz ovaj tretman, ali ne preživljavaju duže.

Ljudi koji imaju centralnu apneju u snu uzrokovanu velikom nadmorskom visinom, i neki koji imaju srčanu insuficijenciju, mogu imati koristi od leka acetazolamid .

Neki ljudi imaju koristi od implantacije uređaja koji stimuliše nerve koji kontrolišu dijafragmu (stimulator dijafragmalnog/freničnog nerva) koji bi trebalo da pomogne osobi da lakše diše.[6]

Preporuka za lečenje nekih od uzroka centralne apneje[8]
Uzroci Terapija
Srčana insuficijencija Srčani lekovi, napredne terapije srčane insuficijencije
Otkazivanje bubrega Ravnoteža tečnosti sa diureticima ili dijalizom
Moždani udar Antiagregacioni lekovi, kontrola krvnog pritiska
Opioidni lekovi Bezbedno zaustavljanje ili smanjenje uzimanja lekova
Velika nadmorska visina Bezbedan odlazak na nižu nadmorsku visinu
CAS za hitno lečenje Zatvori preporučuje se praćenje jer se ovo obično poboljšava tokom vremena
Neuromuskularna slabost povezana sa visokim nivoom ugljen-dioksida (hiperkapnija) Neinvazivna ventilacija sa/bez rezervne stope, traheostomija sa kućnim ventilatorom

Mere opreza[uredi | uredi izvor]

Osobe sa apnejom trebalo bi da budu upozorene na rizike tokom vožnje, rukovanja teškim mašinama ili angažovanja u drugim aktivnostima tokom kojih bi uspavljivanje bilo opasno.

Ljudi koji se podvrgavaju operaciji trebalo bi da obaveste svog anesteziologa da imaju apneju u snu, jer anestezija ponekad može da izazove dodatno sužavanje disajnih puteva.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vrhovac B, Francetić I, Jakšić B, Labar B. Interna medicina, Zagreb: Medicinska biblioteka;2003 pp. 726.
  2. ^ Medicinski fakultet Niš Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. март 2016) Milan Stoiljković i sar. Topografsko ispitivanje pontomedularnih respiratorno-senzitivnih jedara mozga пацова микростимулацијама глутатионом
  3. ^ а б (језик: хрватски) Što je apneja u spavanju ili opstruktivni apnejički sindrom? centar-zdravlja.net Архивирано на сајту Wayback Machine (24. новембар 2010)
  4. ^ Milan Stoiljković i sar. Topografsko ispitivanje pontomedularnih respiratorno-senzitivnih jedara mozga пацова микростимулацијама глутатионом.medfak.Niš Архивирано на сајту Wayback Machine (7. mart 2016)
  5. ^ (jezik: engleski) Epidemiology of Obstructive Sleep Apnea Syndrome, OBSTRUCTIVE SLEEP APNEA SYNDROME, MediFocus
  6. ^ a b v „Sleep Apnea - Lung and Airway Disorders”. MSD Manual Consumer Version (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-25. 
  7. ^ a b v „Overview of Lung Tumors - Lung and Airway Disorders”. MSD Manual Consumer Version (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-25. 
  8. ^ What Is Central Sleep Apnea in Adults? Am J Respir Crit Care Med Vol. 203, P18-P19, 2021 ATS Patient Education Series © 2021 American Thoracic Society

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).