Arabijsko more

Koordinate: 14° S; 65° I / 14° S; 65° I / 14; 65
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arabijsko more
Koordinate14° S; 65° I / 14° S; 65° I / 14; 65
Tipmore
Zemlje basenaIndija
Iran
Maldivi
Oman
Pakistan
Sejšeli
Somalija
Šri Lanka
Jemen
Maks. širina2.400 km (1.500 mi) km
Površina3.862.000 km2 (1.491.000 sq mi) (3.600.000 do 4.600.000 km² u raznim izvorima) km2
Maks. dubina4.652 m (15.262 ft) m
OstrvaOstrvo Astola, Basavaraj Durga, Lakšadvip, Masira, Piram, Pirotan, Sokotra
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Arabijsko more (Arapsko more, arap. اَلْبَحرْ ٱلْعَرَبِيُّ) je severozapadni deo Indijskog okeana. [1] Ograničavaju ga Indija na istoku, Pakistan na severu, Arabijsko poluostrvo na zapadu, na jugu njegovu granicu predstavlja linija između rta Gardafuj u Somaliji[2] rta Komorin na krajnjem jugu Indije.[3]

Na severozapadu se sužava u Omanski zaliv koji ga povezuje sa Persijskim zalivom preko Ormuskog moreuza, a na jugozapadu se sužava u Adenski zaliv koji ga povezuje sa Crvenim morem preko moreuza Bab el Mandeb.

Maksimalna širina Arabijskog mora je 2.400 km, a najveća dubina 4.562 m. Ind je najveća reka koja se uliva u Bengalski zaliv[1], druge veće reke su Narmada, Tapti i Mahi. Centralni deo indijske obale koja izlazi na Arabijsko more se naziva „Konkan”, a južni deo se naziva „Malabar”. Arabijsko more je deo važnog puta između Evrope i Azije preko Suecskog kanala. Zemlje koje izlaze na njega su Indija, Pakistan, Iran, Oman, Jemen, Somalija i Maldivi. Najveći gradovi na njegovim obalama su Mumbaj (bivši Bombaj), Surat, Mangalor i Koči u Indiji, Karači i Gvadar u Pakistanu, i Aden u Jemenu. [1] Najpoznatije plaže Arabijskog mora su: plaže Karačija, plaže Goe, Juhu plaže kod Mumbaja i Kovalam plaža kod Kerala.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Površina Arapskog mora je oko 3.862.000 km2 (1.491.130 sq mi).[4] Maksimalna širina mora je oko 2.400 km (1.490 mi), a najveća dubina je 4.652 m (15.262 ft). Najveća reka koja se uliva u ovo more je reka Ind.

Pogled iz vazduha na Arabijsko more iznad Bombaja/Mumbaja, Indija
Arabijsko more kod Karačija, Pakistan

Arabijsko more ima dva važna kraka — Adenski zaliv na jugozapadu, koji se povezuje sa Crvenim morem kroz moreuz Bab-el-Mandeb; i Omanski zaliv na severozapadu, povezujući se sa Persijskim zalivom. Na indijskoj obali postoje Kambejski i Kački zaliv.

Kroz Arabijsko more su prolazile mnoge važne pomorske trgovačke rute od 3. ili 2. milenijuma pre nove ere. Glavne morske luke uključuju luku Kandla, Mandra, Pipavav, Dahej, Hazira, Mumbaj, Nava Ševa (Navi Mumbaj), Mormugao (Goa), Nju Mangalor i Koči u Indiji, luku Karači, Kasim, i Gvadar u Pakistanu, luku Čabahar u Iranu i luku Salalah u Omanu. Najveća ostrva u Arabijskom moru su Sokotra (Jemen), Masira (Oman), Lakšadvip (Indija) i ostrvo Astola (Pakistan). Zemlje sa obalama na Arabijskom moru su Jemen, Oman, Pakistan, Iran, Indija i Maldivi.[4]

Limiti[uredi | uredi izvor]

Međunarodna hidrografska organizacija definiše granice Arabijskog mora na sledeći način:[5]

Pogranične zemlje i zemlje sliva[uredi | uredi izvor]

Pogranične i zemlje sliva:[6][7]

  1.  Indija - 2.500 km obale
  2.  Pakistan - 1.050 km obale
  3.  Iran
  4.  Maldivi
  5.  Oman
  6.  Jemen
  7.  Somalija

Alternativni nazivi[uredi | uredi izvor]

Arabijsko more istorijski i geografski su arapski i evropski geografi i putnici pominjali pod različitim imenima, uključujući Eritrejsko more, Indijsko more, Omansko more,[8] Persijsko more u paragrafima br. 34-35 Putovanja.[9] U indijskom folkloru se pominje kao Darja, Sindu Sagar i Arabijska Samudra.[10][11][12]

Arapski geografi, mornari i nomadi su ovo more nazivali različitim imenima, uključujući Akzarsko (Zeleno) more, Bahre Fars (Persijsko more), Okeansko more, Hindusko more, Makransko more, Omansko more; među njima Zakarija el-Kazvini, Al-Masudi, Ibn Havkal i Hafizi Abru. Oni su napisali: „Zeleno more i Indijsko more i Persijsko more su jedno more i u ovom moru postoje čudna stvorenja.” U Iranu i Turskoj ljudi ga zovu Omansko more.[13] U Periplusu Eritrejskog mora, kao i na nekim drevnim kartama, Eritrejsko more se odnosi na čitavu oblast severozapadnog Indijskog okeana, uključujući i Arabijsko more.[14]

Zona minimuma kiseonika[uredi | uredi izvor]

Fitoplankton cveta u Arabijskom moru
Zimi cveta fitoplankton u Arabijskom moru (NASA)

Arabijsko more ima jednu od tri najveće svetske okeanske minimalne zone kiseonika (OMZ), ili „mrtve zone“, zajedno sa istočnim tropskim severnim Pacifikom i istočnim tropskim južnim Pacifikom. OMZ imaju veoma nizak nivo kiseonika, koji se ponekad ne može otkriti standardnom opremom.[15] OMZ Arapskog mora ima najniže nivoe kiseonika na svetu, posebno u Omanskom zalivu.[16] Uzroci OMZ-a mogu uključivati neprečišćenu kanalizaciju, kao i visoke temperature na Indijskom potkontinentu, koje pojačavaju vetrove koji duvaju ka Indiji, donoseći hranljive materije i smanjujući kiseonik u vodama Arabijskog mora. Zimi, fitoplankton pogodan za uslove sa niskim sadržajem kiseonika pretvara OMZ u svetlo zelenu boju.[17]

Zagrevanje Arabijskog mora[uredi | uredi izvor]

Nedavne studije[18][19][20] Indijskog instituta za tropsku meteorologiju potvrdile su da se Arabijsko more monotono zagreva. To je verovatno posledica globalnog zagrevanja.

Podvodni tunel[uredi | uredi izvor]

Predviđen je železnički tunel ispod mora. Povezaće UAE sa zapadnom obalom Indije. Tunel će biti podržan pontonima i biće dugačak skoro 2000 km.[21] [22]

Životna sredina i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Životinjski svet Arabijskog mora je raznolik i potpuno jedinstven zbog geografske distribucije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 64. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Pham, J. Peter. "Putting Somali piracy in context." Journal of Contemporary African Studies 28.3 (2010): 325-341.
  3. ^ Banse, Karl, and Charles R. McClain. "Winter blooms of phytoplankton in the Arabian Sea as observed by the Coastal Zone Color Scanner." Marine Ecology Progress Series (1986): 201-211.
  4. ^ a b Arabian Sea, Encyclopædia Britannica
  5. ^ „Limits of Oceans and Seas, 3rd edition” (PDF). International Hydrographic Organization. 1953. str. 20—21. Arhivirano iz originala (PDF) 7. 12. 2017. g. Pristupljeno 28. 12. 2020. 
  6. ^ „Iran”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  7. ^ „Introduction to Pakistan: Section 5: Coastline”. www.wildlifeofpakistan.com. Arhivirano iz originala 2020-06-26. g. Pristupljeno 2020-08-28. 
  8. ^ „Kamat's Potpourri: The Arabian Sea”. kamat.com. 
  9. ^ „The Voyage around the Erythraean Sea”. washington.edu. 
  10. ^ „Kamat's Potpourri: The Arabian Sea”. www.kamat.com. 
  11. ^ „The Voyage around the Erythraean Sea”. depts.washington.edu. 
  12. ^ „The Periplus of the Erythraean Sea”. Arhivirano iz originala 2013-12-02. g. Pristupljeno 2012-04-03. 
  13. ^ „Ministry of MoFA Iran: Introducing a Book and Atlas”. mfa.gov.ir. 
  14. ^ „1794, Orbis Veteribus Notus by Jean Baptiste Bourguignon d'Anville”. 1794. 
  15. ^ Lüke, Claudia; Speth, Daan R.; Kox, Martine A. R.; Villanueva, Laura; Jetten, Mike S. M. (2016-04-07). „Metagenomic analysis of nitrogen and methane cycling in the Arabian Sea oxygen minimum zone”. PeerJ (na jeziku: engleski). 4: e1924. ISSN 2167-8359. PMC 4830246Slobodan pristup. PMID 27077014. doi:10.7717/peerj.1924. 
  16. ^ Queste, Bastien Y.; Vic, Clément; Heywood, Karen J.; Piontkovski, Sergey A. (2018). „Physical Controls on Oxygen Distribution and Denitrification Potential in the North West Arabian Sea”. Geophysical Research Letters (na jeziku: engleski). 45 (9): 4143—4152. Bibcode:2018GeoRL..45.4143Q. ISSN 1944-8007. doi:10.1029/2017GL076666Slobodan pristup. 
  17. ^ Bhanoo, S.N. „A Green Blanket on the Arabian Sea”. The New York Times. 
  18. ^ Roxy, Mathew Koll; Ritika, Kapoor; Terray, Pascal; Murtugudde, Raghu; Ashok, Karumuri; Goswami, B. N. (16. 6. 2015). „Drying of Indian subcontinent by rapid Indian Ocean warming and a weakening land-sea thermal gradient”. Nature Communications (na jeziku: engleski). 6 (1): 7423. Bibcode:2015NatCo...6.7423R. ISSN 2041-1723. PMID 26077934. S2CID 7061499. doi:10.1038/ncomms8423Slobodan pristup. 
  19. ^ Pratik, Kad; Parekh, Anant; Karmakar, Ananya; Chowdary, Jasti S.; Gnanaseelan, C. (1. 4. 2019). „Recent changes in the summer monsoon circulation and their impact on dynamics and thermodynamics of the Arabian Sea”. Theoretical and Applied Climatology (na jeziku: engleski). 136 (1): 321—331. Bibcode:2019ThApC.136..321P. ISSN 1434-4483. S2CID 126114281. doi:10.1007/s00704-018-2493-6. 
  20. ^ Roxy, M. K.; Gnanaseelan, C.; Parekh, Anant; Chowdary, Jasti S.; Singh, Shikha; Modi, Aditi; Kakatkar, Rashmi; Mohapatra, Sandeep; Dhara, Chirag; Shenoi, S. C.; Rajeevan, M. (2020). „Indian Ocean Warming”. Assessment of Climate Change over the Indian Region: A Report of the Ministry of Earth Sciences (MoES), Government of India (na jeziku: engleski). Springer. str. 191—206. ISBN 978-981-15-4327-2. S2CID 226643638. doi:10.1007/978-981-15-4327-2_10. 
  21. ^ „A 2,000-km-long underwater rail will connect Mumbai to the UAE very soon! | Times of India Travel”. The Times of India. 
  22. ^ „The UAE wants an underwater bullet train to India”. 5. 12. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]