Arsenije Veliki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arsenije Veliki

Arsenije Veliki je hrišćanski svetitelj, rodom iz patricijske porodice u Rimu. Stekao je kvalitetno obrazovanje iz oblasti nauke i filozofije, ali i u duhovne mudrosti. Dobio je crkvenu službu đakona velike crkve u Rimu.[1] Neoženjen, povučen, ćutljiv i molitven, Arsenije je hteo mirno da proživi svoj život. Međutim car Teodosije ga je uzeo za vaspitača i učitelja svojih sinova Arkadija i Honorija i postavio ga za senatora okruživši ga velikim bogatstvom i počastima. Arsenije ipak, nije uživao u svemu tome. Jednom se desilo da je Arsenije kaznio Arkadija zbog greške koju je počinio. Uvređeni Arkadije je smišljao osvetu svome učitelju. Kada je Arsenije saznao za to, preobukao se u prosjačko odelo, otišao na obalu mora gde se smestio u lađu i otplovio u Misir. Kada je stigao u slavni Skit, postao je učenik Jovana Kolova. Tada počinje njegov podvig. Sebe je smatrao mrtvim; kada mu je neko javio da mu je jedan bogati srodnik umro i njemu zaveštao svoje celokupno imanje, on je odgovorio: „Pa ja sam pre njega umro, kako mu, dakle, ja mogu biti naslednikom?“ Povukao se u pustinju i tamo pleo korpe od palminog lišća, a noću se molio Bogu. Izbegavao je ljude i svaki razgovor sa njima. Samo prazničnim danima je dolazio u crkvu na pričešće. Da se ne bi olenjio, često je sebi postavljao pitanje: „Arsenije, zašto si došao u pustinju?“ Proveo je pedeset pet godina kao pustinjak i za sve to vreme bio je uzor monasima. Živeo je sto godina i skončao prirodnom smrću 448. godine.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 8. maja po crkvenom, a 21. maja po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]