Associated Press

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Asošiejted pres
Associated Press
Zgrada sedišta Asošiejted presa u Njujorku
Logo Asošiejted presa
SkraćenicaAP
Datum osnivanja22. maj 1846. god.; pre 177 godina (1846-05-22)[1]
Tipnovinska agencija
LokacijaSAD
SedišteNjujork,
 SAD
Područje delovanjaširom sveta
Službeni jeziciengleski
Predsednik i glavni izvršni direktorDaisy Veerasingham
BudžetPad US$568.13 million (2015)[2]
Broj zaposlenih3.200
Veb-sajtwww.ap.org

Asošiejted pres, skraćeno AP (engl. Associated Press, AP — „Zadruga novinskih agencija”) novinska je agencija[3] sa sedištem u Njujorku, osnovana u 22. maja 1848. godine — pre 175 godina i 333 dana — kao Harbor njuz asosijejšon (engl. Harbour News Association). Sa sjedinjenem većeg broja regionalnih novinskih agencija 1892. godine, novonastala agencija je dobila značajnu informativnu prednost. Asošiejted pres je danas zadruga sa oko 1.000 članova, i procenjuje se da ima oko 12.000 klijenata širom sveta. AP danas ima oko 243 predstavništava u 120 zemalja, sa ukupno 4.000 radnika i prihodima od oko pola milijarde dolara. Predsednik i direktor je Gari B. Pruit.

Do 2016. vesti koje je prikupljao AP bile su objavljuvane i dalje prenošene od strane više od 1.300 novina i emitera.[4] AP ima 248 novinska biroa za vesti u 99 zemalja.[5] Takođe upravlja AP radio mrežom, koja pruža emisije vesti dva puta na sat za radio i satelitske radio i televizijske stanice. Mnoge novine i emiteri izvan Sjedinjenih Država pretplaćeni su na AP, plaćajući naknadu za korišćenje AP materijala bez davanja doprinosa članovima zadruge. Kao deo svog sporazuma o saradnji sa AP-om, većina novinskih organizacija članica daje AP-u automatsku dozvolu za distribuciju njihovih lokalnih vesti. AP je tradicionalno primenjivao formulu „obrnuta piramida“ za pisanje, metodu koja omogućava vestima da uređuju priču kako bi odgovarala njenom dostupnom području objavljivanja, a da pritom ne gube suštinske stvari, iako je 2007. godine tadašnji predsednik AP Tom Karli nazvao praksu „mrtvom“.[6]

Hronologija[uredi | uredi izvor]

  • 1847. Dejvid Hejl, izdavač iz Јоурнал оф Цоммерце, susreće Džejmsa Gordona Beneta, izdavača iz Njujork Heralda. Njih dvoje slažu se da udruže trud i da zajedničkim snagama pruže širi pregled svetskih događaja.
  • 1848. Osnivanje AP-a datira iz maja 1848. kada je Hejlov trud kulminirao na sastanku s deset ljudi koji su zastupali šest njujorških izdavača novina u uredništvu Njujork Sana. Horas Grili, urednik Njujork Tribuna, takođe je bio osnivač AP-a.[3]
  • 1849. Daniel Krejg otvara prvi prekomorski biro u Halifaksu, Nova Škotska, sa zadatkom da dočekuje brodove koji stižu iz Evrope. To omogućuje AP-u da telegrafira priče novinama pre nego što brodovi uplove u Njujork.
  • 1858. Prva vest iz Evrope stiže direktno uz pomoć prekookeanskog kabla. Adresiran na AP, poruka sadrži 42 reči koje rezimiraju pet priča.
  • 1861. Grupe AP-ovih reportera odaslane su da prate događaje iz Američkog građanskog rata, prvog sukoba koji su pratile novine i jedne i druge strane. Novinari su bili suočeni sa cenzurom, pa su svoje radove potpisivali sa anonimnim potpisom: „Od agenta Asošiejted Presa”.
  • 1875. Uprkos prigovorima Vestern Juniona, AP uvodi svoju prvu telegrafsku liniju, dugu 226 milja koja kruži između Njujorka, Filadelfije, Baltimora i Vašingtona i time omogućava AP-u da vesti stižu brže i tačnije.
  • 1876. Mark Kelog ulazi u istoriju kao prvi AP-ov dopisnik koji je poginuo na dužnosti.
  • 1898. 1. oktobra, dvoje novina na Kubi primaju AP-ov izveštaj od 6 000 reči na dan, poslat kablom direktno iz Njujorka.
  • 1899. AP koristi bežični telegraf Guljelma Markonija da izvesti o Američkom kupu trka na jahtama. To postaje prva vest na novom telegrafu.
  • 1900. Regionalna AP agencija stopila se s modernom, te se udružila u neprofitnu zajednicu u Njujorku. Mevile E. Stoun je bio prvi generalni direktor.

Razdoblje od 1901. do 1950.[uredi | uredi izvor]

Moderna kooperativa raste

  • 1904. Tokio postaje baza za AP-ovo izveštavanje o Japansko-ruskom ratu.
  • 1906. AP prva prenosi vest o katastrofalnom potresu u San Francisku ostatku sveta.
  • 1913. Lorena Hikok se pridružuje Asošiejted presu u uzrastu od 20 godina; postaje jedna od prvih uspešnih žena u novinarstvu. Neke od ostalih su Bes Furman, Rut Konjan, Edit Lederer, Linda Dojč, Telma Lebreht, Keli Tani.
  • 1914. Uvođenje automatske mašine za slaganje na daljinsko upravljanje olakšava AP-u slanje reči žicom od tastature do udaljenih prinera.
  • 1916. AP diriktno prenosi utakmicu sa terena između bruklinskih Našonalsa i bostonskih Red Soksa svojim novinskim članovima
  • 1918. AP i njeni članovi udružili su resurse kako bi izveštavali o nacionalnim izborima, tj. predsedničkoj trci u SAĐu između predsednika Vudrova Vilsona i republikanca Čarlsa Evansa Hjuza. Dva dana nakon izbora, AP objavila je Vilsonovu pobedu.
  • 1919. AP bila je pod ogromnim pritiskom da brzo izveštava o završetku Prvog svetskog rata.
  • 1920. AP počinje da dostavlja vesti prekomorskim novinskim organizacijama, nakon što je uprava sklopila ugovor sa Evropskim kartelom vesti koji je imao ekskluzivna prava delovanja u svojim kolonijama u Latinskoj Americi i drugde.
  • 1921. AP-ove vesti prvi su put emitovane na radiju. Vest o predsedničkoj utrci u kojoj je Voren Harding pobedio Džejmsa M. Koksa emitovane su na radiju KDKA u Pitsburgu.
  • 1922. Simpson postaje prvi AP-ov pisac koji je dobio Pulicerovu nagradu.
  • 1925. AP prekida tradiciju anonimnosti nakon što je Kirke L. Simpson pisao o Nepoznatom Vojniku.
  • 1927. Kent Kuper postaje prvi generalni direktor AP-a. AP zaključuje dogovor o razmeni vesti sa Ruskom telegrafskom agencijom (ROSTA).
  • 1931. AP poboljšava delovanje koristeći fotografsku službu kako bi ilustrovala i proširila svoje izveštaje vesti.
  • 1932. Takođe se širi i u internacionalnom smislu, otvara podružnice u Evropi: Asošiejted Pres GmbH u Berlinu i Asošiejted Pres Ltd. u Londonu.
  • 1933. Oteti sin avijatičara Čarlsa Lindberga pronađen je mrtav u Hopevelu. AP-ovu novinaru Franku Jejmesonu dodeljuje se Pulicerova nagrada za predan rad tokom jedanaestonedeljne potrage za detetom.
  • 1935. «A» žica, AP-ova glavna žica za prenos vesti, preusmerena je sa Morsea na Teletajp, dopuštajući time AP-ovom izveštavanju vesti 60 reči u minuti.
  • 1936. AP Virefoto (u prevodu fotožica), prva svetska služba za fotografije omogućava novinskim redakcijama da prime sliku onog dana kada je snimnjena, umesto poštom kao pre. Prva slika poslata žicom bila je avionska nesreća u Njujorku.
  • 1939. AP započinje godišnji izbor sportskih pisaca, prvo Top 10, zatim Top 25 pisaca.
  • 1941. Luis P. Lohner, šef biroa u Berlinu, dobija Pulicerovu nagradu za svoje izveštavanje iz Nacističke Nemačke. U decembru 1941. nacisti ga zatvaraju, a kasnije biva zamenjen za nemačke zatvorenike.
  • 1942. Pod vodstvom Olivera S. Gramlinga (1904—1992), AP-ova radio žica lansirana je 1. aprila, te time ulazi u istoriju emitiranja. Nemačka objavljuje rat SAĐu, a dopisnici bivaju stavljeni pod kućni pritvor. Rudolf Josten, nemački zaposlenik u AP-u, zapisuje ovu priču citirajući Nemački biro za strance: „Američki novinari za vas više ne postoje!”

Hal Bojl (1911—1974), urednik u Njujorku, poslat je da izveštava o kampanjama u Drugom svetskom ratu. Dobio je Pulicerovu nagradu za izveštavanje 1945, a do penzionisanja 1974. napisao je 7 680 čkanak.

  • 1944. Đdana AP šalje 18 novinara i fotografa da izveštavaju o invaziji na Normandiju. Grupa je uključivala Rut Kovan iz Vašingtona, dodeljenu Američkoj bolnici sa zadatkom da piše o ranjenima, i Barbaru Vajs iz Londona koja je na ulicama tražila britanske reakcije, a kasnije je pisala o vojnim operacijama u Francuskoj.
  • 1945. AP-ov dopisnik iz rata Džo Morton je pogubljen, zajedno sa 9 američkih i 4 britanska časnika. Pogubili su ih nacisti u koncentracionom logoru Mauthauzen. Morton je bio jedini AP novinar kojeg su nacisti pogubili tokom Drugog svetskog rata.

AP-ov fotograf iz rata Džo Rosental fotografiše Marince kako podižu zastavu SAĐa na brdu Maunt Suribači na ostrvu Ivo Džima. Ta je slika osvojila Pulicera i mnogi smatraju kako je baš ona najslavnija slika 20. veka.

  • 1946. Osnovana je AP-ova podružnica, German Njuz Servis, ili u prevodu Nemačka služba vesti, sa sedištem u Frankfurtu. AP je pomogao nemačkim medijima da se ponovno izgrade u post ratnim godinama.
  • 1950. Leonard Kiršen, AP-ov dopisnik iz Bukurešta, biva uhvaćen i zatvoren od rumunjskih komunističkih vlasti. Odslužio je 10 od 25 godina kaznu za navodno špijuniranje. Oslobođen je 1960. AP-ovog fotografa, Franka Papi Noela, uhvatili su komunistički vojnici Severne Koreje tokom Korejskog rata. U zatvoreništvu je uspeo da snimi ekskluzivne fotografije ostalih zatvorenika u POW logoru za što je dobio Pulicerovu nagradu. Oslobođen je u avgustu 1953.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Documents Shed New Light on Birth of AP; Wire Older Than Originally Thought”. Editor & Publisher. 31. 1. 2006. Arhivirano iz originala 28. 7. 2018. g. Pristupljeno 27. 7. 2018. 
  2. ^ „Consolidated Financial Statements” (PDF). The Associated Press. april 2015. Arhivirano (PDF) iz originala 2016-06-15. g. Pristupljeno 2016-06-02. 
  3. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 75. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ „2016 Consolidated Financial Statements” (PDF). Associated Press. 5. 4. 2017. Arhivirano (PDF) iz originala 4. 3. 2018. g. Pristupljeno 4. 3. 2018. 
  5. ^ „AP by the numbers”. Associated Press. 2019. Arhivirano iz originala 14. 12. 2020. g. Pristupljeno 10. 9. 2020. 
  6. ^ „Associated Press CEO: "The Inverted Pyramid Is Dead". Adweek. 2. 11. 2007. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]