Atanasije Nikolić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atanasije Nikolić
Lični podaci
Datum rođenja(1803-01-18)18. januar 1803.
Mesto rođenjaBački Brestovac, Bačka, Habzburška monarhija
Datum smrti28. jul 1882.(1882-07-28) (79 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija

Atanasije Nikolić (Bački Brestovac, Bačka, 18. januar 1803 — Beograd, 28. jul 1882)[1] bio je prosvetni i književni radnik, profesor i prvi rektor Liceja.

Nikolić je jedan od najsvestranijih ljudi u Srbiji u 19. veku. Bio je geometar, autor udžbenika, inženjer, prosvetitelj i utemeljivač školske slave Sveti Sava, urbanista, upravnik pozorišta i glumac, specijalni izaslanik i načelnik ministarstva, artiljerac i livac topova.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je saradnik i poverljiva ličnost kneza Mihaila Obrenovića i Ilije Garašanina. Bio je u policijskim i drugim službama. Zaslužan je za urbanističko uređivanje Beograda. Pisao je drame, poljoprivredne pouke, udžbenike, književne prikaze i dr; skupljao je narodne pripovetke.[3]

Kao prvi rektor Liceja u Kragujevcu počeo je sa radom 3. oktobra 1839. i predavao je matematiku na Liceju do kraja oktobra 1842. godine kada je došlo do smene dinastija na srpskom prestolu.[4]

Ima velike zasluge i za početke matematike u Srbiji. Atanasije Nikolić je napisao prve udžbenike iz matematike za Licej i to:

  • Algebra — ustrojena za upotrebljenjie slišatelja filosofije u Liceumu Knjaževstva Serbije, 149 strana, pojavila se 26. septembra 1839.
  • Elementarna geometrija — ustrojena za upotrebljenije slišatelja filosofije u Liceumu Knjaževstva Serbije, izašla 1841. godine.

I u Algebri i u Elementarnoj geometriji razne simbole je menjao i zamenjivao slovima ćirilice, a mnoge latinske izraze je zamenio srpskim.[2] Na njegov predlog Savindan je od 1840. godine u Srbiji ustanovljen kao školska slava. U to vreme srpske škole nisu imale svoju školsku slavu, pa je Atanasije Nikolić predložio nastavničkim savetima Liceja i gimnazijama, kao i Ministarstvu prosvete. Taj predlog je usvojen i 2. januara 1840. godine okruzima je poslato obaveštenje da će se ubuduće u svim srpskim školama svečano obeležavati školska slava Sveti Sava. Iste godine su već upriličene prve proslave.[2] Poznat je i po tome što je uveo školsko zvonce, koje je od tada objavljivalo početak i kraj časa.

Redovni član Društva srpske slovesnosti postao je 27. maja 1842. godine, a sekretar Društva bio je 1842/1843. godine.

Zaslužan je za osnivanje prvog pozorišta u Beogradu — Teatra na Đumruku 1841. godine u Beogradu.[5]

Porodica, školovanje[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Bačkoj, u selu Brestovcu od oca Nikole i majke Marije, rođene Despotović. Otac je tu pored obradive zemlje imao verovatno kao arendator — dućan i kasapnicu.[6] Porodica se 1808. godine preselila iz Bačkog Brestovca u Sombor, gde je Atanasije završio osnovnu školu. Pet razreda gimnazije pohađao je od 1813. godine u Sremskim Karlovcima, kao stipendista zavoda mitropolita Stefana Stratimirovića. Šesti razred je prekinuo zbog bolesti i završio je 1819. u Novom Sadu. U Đuru (takođe Đer) je studirao filozofiju, zahvaljujući pomoći ujaka, žitarskog trgovca, i dajući privatne časove. Pošto nije želeo da postane advokat, želja mu je bila da studira matematiku, geodeziju i zemljomerstvo, koji su se učili u Pešti, a kako nije imao dovoljno sredstava za to, otišao je u Beč, gde je 1821. godine upisao artiljerijsku školu, u kojoj su se obučavali kartografi i drugi tehnički kadrovi za potrebe austrijske države i vojske. Mada se pokazao kao dobar student, videvši da u artiljeriji ne može napredovati, napustio je artiljeriju, uzeo dvogodišnje odsustvo i 1824. godine prešao da živi u Novom Sadu, gde je otvorio privatnu školu crtanja, prvu umetničku školu u Srba uopšte.[7]

Geodeta[uredi | uredi izvor]

Međutim rimokatolička opština je protestovala što jedan pravoslavac uči katoličku decu, pa mu je oduzeto pravo da bude javni učitelj. Kada je dobio otpust iz artiljerijske škole, oženio se Marijom Kolarević, modistkinjom. Nastavio je da privatno studira inženjerske nauke. U Pešti je završio tehniku kao inžinjer zemljomernik (geodeta), sa kojom je 1829. godine dobio inženjersku diplomu. U Banatu i Bačkoj je kao geometar zarađivao premeravanjem zemlje. Godinu dana kasnije, 1830. žena Marija mu je umrla, a naredne godine se oženio Katicom Simonović i nastavio da radi kao honorarni geodeta. Radio je na prokopavanju dva kanala i izgradnji jednoga nasipa. Iako je bio mnogo hvaljen za svoj rad, nije mogao da dobije državnu službu, jer nije znao mađarski jezik, pa je 1837. godine prihvatio mesto upravnika imanja grofa Petra Čarnojevića (unuka patrijarha Arsenija Čarnojević), gde je radio godinu dana, a zatim je 1838. godine prešao da radi kod Grafa Šenborna u Gornjoj Ugarskoj, gde je u roku od godinu dana odradio premer i kartiranje njegovog poseda.

Rektor Liceja u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Preokret je nastupio kada su ga 1838. godine pozvali da bude prvi profesor matematike i crtanja u novosnovanom Liceju u Kragujevcu.[7] U Beograd je stigao 1839. godine i tu je ostao dok nije napisao udžbenik matematike za Licej. Kada je otišao u Kragujevac, imenovan je za rektora Liceja.[4] Sa Jovanom Sterijom Popovićem je osmislio osnivanje Društva srpske slovesnosti 1842.[8] Kada je Licej premešten u Beograd, preselio se i Atanasije.[9]

Pomaganje Srpske Vojvodine[uredi | uredi izvor]

Postavljen je krajem 1842. godine za načelnika Policijsko-ekonomskoga odelenja ministarstva unutrašnjih poslova. Pisao je zakone, uputstva i uredbe. Napisao je Policijski zakon i Policijski postupak. Zajedno sa Tomom Vučićem sudelovao je 1844. godine u gušenju bune kod Šapca, a po Garašaninovim instrukcijama ublažavao je Vučića. Za vreme Mađarske revolucije na Majskoj skupštini 1848. godine proglašena je Srpska Vojvodina i došlo je do rata sa Mađarima. Dobrovoljci iz Srbije su došli da pomognu ugroženoj braći, a velike sile su tražile da se obustavi slanje dobrovoljaca. Atanasije Nikolić je u Sremskim Karlovcima predao pismeni zahtev da se dobrovoljci vrate, a usmeno je dobrovoljcima rekao da ostanu. Atanasije je obavljao tajne diplomatske misije i sastajao se sa vođama Srpske Vojvodine. Bio je član komisije za odbranu i organizaciju srpske narodne vojske. Organizovao je nabavku oružja, a posebno pušaka i topova. Organizovao je 1848. godine gradnju prvoga topa u Beogradu.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Čiča Srećkov list, broj 1, 6. januar 1848. godine
Čiča Srećko pobuđuje seljake k napredku, U: Čiča Srećkov list, broj 4, 1848.
Katalog Topčiderske ekonomije iz 1887. godine.

Držao je predavanja o poljoprivredi od 1840. Cilj mu je bio da poboljša srpsku poljoprivredu, koja je bila na veoma niskom nivou. Pod imenom čiča Srećko Atanasije Nikolić je bio poznat u svim srpskim krajevima. Uređivao je Čiča Srećkov poljoprivredni list, novine za selo od 1847. do 1848. godine. One su izlazile redovno, svakog utorka i godišnja pretplata je bila 2 talira. Novine su bile široko poznate i iščekivane. List je objavljivao javne pohvale najuspešnijih zemljoradnika, davao savete o gajenju određenih kultura ili stoke, pripremi i obradi zemljišta.[10]List je imao oko 400 pretplatnika, ali samo je polovina platila, tako da je dalje izlaženje obustavljeno.[2] Besplatno je narodu delio sadnice dudova. Tek je 1852. postao načelnik Ekonomskoga odelenja pa se bavio pitanjem poljoprivrede. Uspeo je da uveri druge da je modernizacija poljoprivrede važna da bi se Srbija rešila siromaštva. Osnovao je 1853. godine Poljoprivrednu (zemljodelsku) školu u Topčideru, koja je postojala do 1859. godine, i tu je 220 polaznika završilo školu. Tu je stvorio ogledno imanje, a zasadio je i Topčiderski park. U Topčideru je, pored dudova, zasadio voćke donesene iz Beča i Pešte. Pre osnivanja Poljoprivredne (zemljodelske) škole u Topčideru proveo je neko vreme u poljoprivrednim školama u Nemačkoj i Švajcarskoj. Škola na Topčideru radila je po njegovim planovima, a upisivao je iz svakoga sreza jednoga đaka koji je završio osnovnu školu. Za potrebe Poljoprivredne škole napisao je 1853. i prvu svesku Ratarstvo, a kasnije Vinodelstvo (1854), Skotovodstvo i Voćarstvo i šumarstvo.

Tehnička aktivnost[uredi | uredi izvor]

Isplanirao je izgradnju nekoliko brana i nasipa na rekama. Po dolasku u Kneževinu Srbiju, uvideo je da su zemlji preko potrebni putevi za dobar saobraćaj i poštu. Dao je više doprinosa komunalnog karaktera u Beogradu i u unutrašnjosti Srbije. Pored parcelacije Vračara, projektovao je put Beograd — Topčider, i trasu železnice Aleksinac — Beograd, tri decenije pre nego što se železnica pojavila u Srbiji. Predložio je novu trasu Carigradskoga druma, jer je trasa starog bila previše brdovita i prolazila je kroz Smederevski okrug, gde nije bilo dobrog materijala za gradnju puteva. Uz pomoć načelnika i naroda, prvi put posut šljunkom napravio je od Požarevca do Svilajnca (1845), a onda i do Ćuprije i Paraćina. Zaslužan je za livenje prvoga topa u Srbiji, kao i za radionice za municiju u Beogradu. Na Topčideru je osnovao i prvu tekstilnu fabriku, koja je proizvodila ćebad i čoju za vojsku, koja je dovršena 1853. Zaslužan je za estetsko uređivanje Beograda, posebno parkova i drvoreda, kao i isušivanje baruština. sprovođenje Garašaninovih planova.

Početkom 1859. godine odlukom Svetoandrejske skupštine proteran je iz Srbije. Prešao je u Novi Sad, gde je opet radio kao geometar. Delovao je tada i na zbližavanju sa Mađarima. Smatrao je da mogu da nastupaju zajednički protiv Beča. U Srbiju se vratio 1861. godine, kada je pomilovan.

Ilija Garašanin ga je neposredno nakon Incidenta na Čukur česmi poslao 17. juna 1862. u Rusiju sa ciljem da kupi 60.000 pušaka i da ih onda preko Rumunije tajno dopremi u Srbiju. Atanasije je uspeo da do januara 1863. godine dobije 39.200 pušaka i da ih pošalje u Srbiju. Bio je glavni pomoćnik Ilije Garašanina, u sprovođenju ideje kneza Mihaila o oslobađanju Balkana od Turaka, zbog čega je išao na dogovore sa Bugarima i u Bosnu. Bio je kneževa poverljiva ličnost, član tajnog odbora za srpsku propagadnu.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Nastavljajući rad Joakima Vujića u vreme kada su pozorišne predstave bile veoma retka pojava, napisao je više pozorišnih komada, kao što su:

  • Ženidba cara Dušana, u romantičarskom stilu, u čijoj predstavi izvedenoj novembra 1840, u čast imendana kneza Mihaila je bio glumac i režiser.[11]
  • Kraljević Marko i Arapin, Beograd (1841)
  • Kraljević Marko i Vuča Đeneral
  • Zidanje Ravanice,
  • Zidanje Skadra na Bojani,
  • Dragutin kralj srpski.

Njegovi komadi su se decenijama prikazivali u srpskim pozorištima, a najduže Zidanje Ravanice, koje je nadživelo autora.[3] Prilikom pisanja je pravio česte pravopisne greške, ali je kasnije to ispravio radeći kao pomoćnik Ilije Garašanina, koji ga je naučio pravilnom srpskom jeziku.

Izdao je dve zbirke narodnih pripovedaka (1842. i 1843), a godinama je sarađivao u raznim dnevnim i periodičnim listovima, kao što su: Otadžbina, Srbadija, Rodoljub i Beogradske novine.

Otišao je u penziju 1859. godine i od tada posvetio se isključivo književnom radu. Savete za poučavanje omladine je objavio u Pričama mudrih ljudi (Beograd 1882). U svojoj autobiografiji Biografija verno svojom rukom napisana opisao je prelomna istorijska i kulturna događanja sredinom 19. veka.

Umro je 28. jula 1882, u Beogradu.[4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Udžbenici i priručnici[uredi | uredi izvor]

  • Algebra : ustroєna za upotreblenіє slišatelя fіlosofіє u Lіceumu Knяžestva Serbіє / odъ Atanasія Nіkolića, Professora Maөematіke u istomъ Lіceumu i Dіplomatičeskogъ Zemlěměra, Beograd, 1839.
  • Elementarna geometrія : ustroєna za upotreblenіє slišatelя fіlosofіє u Lіceumu Knяžestva Serbіє, Beograd, 1841.
  • Iskusnый zemlědělacъ čiča Srećko i něgovi sověti srbskimъ selяcыma u domovodstvu, zemlědělію, skotovodstvu, pčelovodstvu i svilodělію. Sv. 1, Beograd, 1844.
  • Iskusnый zemlědělacъ čiča Srećko i něgovi sověti srbskimъ selяcыma u domovodstvu, zemlědělію, skotovodstvu, pčelovodstvu i svilodělію. Sv. 2, Beograd, 1844.
  • Zemlědělsko gazdinstvo. Častь 1, Ratarstvo, Beograd, 1853.
  • Zemlědělsko gazdinstvo. Častь 2, Vinodělstvo, Beograd, 1854.
  • Zemlědělsko gazdinstvo. ČastЬ 3, Voćarstvo i šumarstvo, Beograd, 1857.
  • Zemlědělsko gazdinstvo. Častь 4, Skotovodstvo, Beograd, 1854.

Pozorišni komadi[uredi | uredi izvor]

  • Lюba Milanova : edna romantičeska pověstь, Budim, 1830.
  • Kralěvićъ Marko i Arapinъ : pozorištna iga sъ pesmama u 3 děйstva, Beograd, 1841.
  • Dragutin kralj srpski : žalosno pozorje u pet dejstva, Novi Sad, 1844.
  • Zidaně Skadra na Boяni : žalostno pozoriє u tri děйstva, Novi Sad, 1861.
  • Kralěvićъ Marko i Vuča đeneralъ : pozorištna igra u tri děйstva, Novi Sad, 1861.
  • Zidanje Ravanice

Knjige, članci, prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Oteto, prokleto / (prevedeno sЪ NemeckogЪ). — U: Ružica / [Učrednikъ Aөanasій Nіkolićъ, Načertanія Učitelь i Zemlěměrъ u Novom Sadu]. — U N. Sadu : kodъ Konst. Kaulicій, [1828]. — Str. 46-56.
  • Carigradь / izъ francuzskogъ Barona Teod ; Renouardъ de Bussierre na nemački prevedeno, a sъ nemačkogъ na srbski preveo A. Nikolićъ. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=1903&m=2&k=1#page/102/mode/2up Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jun 2020). - Nadređeni stv. nasl.: Proizvodi krasnoslovni, prosti (kupno zabavni). — U: Serbskій lětopisъ. — ISSN C700-2165. — God. 7, častica 1 (1831), str. 96-106.
  • Zagonetka / Aө. Nikolićь, zemlěměrъ. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=3569&m=2&k=1#page/22/mode/2up Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jun 2020). — U: Serbskій Narodnій Listъ. — ISSN Y700-3587. — God. 4, čislo 2 (1839), str. 16.
  • Sluga i GospodarЬ / (preved: sЬ Němač). — U: Ružica / [učrednikъ Aөanasій Nіkoličь]. — U N. Sadu : dobiti se može kodъ Konstantіna Kaulicій, [1830]. — Str. 46-49.
  • Slušatelьi filosofіє u Liceumu Knяžestva Serbіє : po uspěhu godišněmъ izъ nauka u klasse dovedeni godine 1840 / Aөanasій Nikolićъ, Konstantinъ Brankovićъ. — U Kraguєvcu : [Licej Knjažestva srpskog], 1840. — [1] presavijen list ; 45 cm. — „U Kraguєvcu 20. Юlія 1840.” --> na kraju teksta. — Pečat: Sanitatis sigillum: NBS
  • Podunavka / A. N. [Atanasije Nikolić]. — Pesma o vili Podunavki od Atanasija Nikolića (1803—1882), profesora, književnika i rektora Liceja u Kragujevcu. — Objavljeno u listu „Podunavka” koji je izlazio nedeljno od 1843. do 1848. u Beogradu i donosio članke i priloge iz jezika i književnosti, kao i raznovrsne kratke vesti. — Poem about the fairy Podunavka by Atanasije Nikolić (1803—1882), the profesor, writer and the recotor of the Lyceum in Kragujevac. — Published in the magazine „Podunavka”, which was printed weekly in Belgrade from 1843 to 1848 and included literature and language articles and contributions, as well as various short news. — U: Podunavka. — ISSN 2217-7639. — No. 20 (15 maя 1843.), str. 85-86.
  • Radostь radostій / A. N. — Način pristupa (URL): http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=6105&m=2#page/15/mode/1up. - Pretpostavlja se da su inicijali Atanasija Nikolića — U: Podunavka. — ISSN 2217-7639. — God. 1, br. 3 (1843), str. 9-10.
  • Narodne srbske pripovedke. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=4863&m=2&k=1#page/160/mode/2up Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jun 2020). - Podatak o A. Nikoliću preuzet iz teksta. — U: Serbskій Narodnій Listъ. — ISSN Y700-3587. — God. 9, čislo 20 (1844), str. 157—159.
  • Prilogъ kъ srbskoй narěčnicы / A. Nikolićъ. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=5375&m=2#page/38/mode/2up. — U: Glasnikъ Družtva srbske slovesnosti. — ISSN 1450-6300. — God. 1, sv. 1 (1847), str. 17-21.
  • Prilogъ kъ srbskimъ drevnostima / A. Nikolićъ. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=5375&m=2#page/206/mode/2up. - Nadređeni stv. nasl.: Drevnosti srbske. — U: Glasnikъ Družtva srbske slovesnosti. — ISSN 1450-6300. — God. 1, sv. 1 (1847), str. 184—186.
  • Mati Srbiя / [Čiča Srećko]. — [Beograd : b. i., 1848]. — [3] str. ; 22 cm. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/pub.php?s=R19Sr-II-514. - Kirilović 1314. — Nasl. nad tekstom. — Pseudonim autora razrešen prema navedenom izvoru. — Mesto i god. izdavanja dati prema navedenom izvoru. — Bez poveza, u zaštitnoj fascikli: R19Sr II 514.1: BMSNS. — Pečat: Arhiva Joce Vujića u Senti Br.___. — Stare sign.: 1073, 206 °F 609. — Kupljeno od Darinke Lenhart rođene Vujić iz Sente 1951. godine. Inventarisano 20. novembra 1951.: R19Sr II 514.1: BMSNS
  • Slavno Družtvo srbske slovesnosti / A. Nikolićъ. — Dostupno i na: http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=numerated&id=5377&m=2#page/44/mode/2up. — U: Glasnikъ Družtva srbske slovesnosti. — ISSN 1450-6300. — God. 3, sv. 3 (1851), str. 30-40.
  • Bukvica sreće i blaženstva. Sv. 1 / napisao A. Nikolić. — U Beogradu : N. Stefanović, 1870. — 93 str. ; 17 cm
  • Bukvica sreće i blaženstva. Sv. 2 / napisao A. Nikolić. — U Beogradu : N. Stefanović, 1870. — 109 str. ; 17 cm
  • Biografija verno svojom rukom napisana / Atanasije Nikolić ; priredili Miloje R. Sarić, Aleksandar Ž. Petrović. — Beograd : Srpsko društvo za istoriju nauke : Savezni zavod za intelektualnu svojinu, 2002 (Beograd : MST Gajić). — 175 str. : autorova slika ; 24 cm. — (Biblioteka Flogiston; knj. 3)

Urednik[uredi | uredi izvor]

  • Čiča Srećkov list (Čiča SrećkovЪ listЪ za serbske zemlЪdЪlce, Čiča Srećkov list za serbske zemljodelce), Beograd, 1847/1848.
  • Serbskій slavuй, časopis, Novi Sad, 1827—1836.
  • Ružica : za godъ 1828—1836, . : Єže estь vыsokosnый iměюtъ [!] dneй 366, kalendar, Novi Sad
  • Narodne srbske pripovedke. Prva svezka / skupіo … Atanasіe Nikolićъ. — [Beograd] : na svetъ izdao Atanasіe Nikolićъ, 1842 (U Běogradu : pečatano u Tipografіi Knяžestva Srbskogъ). — [4],139, [12] str. ; 22 cm
  • Narodne srbske pripovedke. Vtora svezka / skupіo Atanasіє Nikolićъ. — [Beograd] : na svetъ izdao Atanasіє Nikolićъ, 1843 (U Běogradu : pečatano u Tipografіi Knяžestva Srbskogъ). — [2], 135, [15] str. ; 20 cm
  • Priče mudrih ljudi : za srpsku omladinu / udesio Atanasije Nikolić. — Beograd : Petar Ćurčić, 1882 (Beograd : štamparija kod „Sv. Save”). — 143 str. ; 16 cm
  • Srpske narodne pripovetke / skupio Atanasije Nikolić. — Beograd : Savić i kompanija, 1899 (Beograd : Savić i komp.). — 239 str. ; 20 cm

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 566. 
  2. ^ a b v g Anđelković, Milivoj (2003). Životopisi znamenitih Srba : od tajne do istine. Beograd: Zlatousti. str. 27—40. 
  3. ^ a b Nikolić, Atanasije (2002). Biografija Atanasija Nikolića verno svojom rukom napisana. Beograd: Srpsko društvo za istoriju nauke. 
  4. ^ a b v „Prvi Rektor Liceja”. Univerzitet u Kragujevcu. Pristupljeno 30. 1. 2019. 
  5. ^ „Mešovita građa”, Beograd 21/2003.
  6. ^ Dragoljub Prodanović: „Sombor u prohujalom vremenu…”, Sombor 2003.
  7. ^ a b „Atanasije Nikolić, čovek od 100 znanja”. Politikin zabavnik. Pristupljeno 30. 1. 2019. 
  8. ^ „Atanasije Nikolić među Valjevcima”. Revija Kolubara. Pristupljeno 30. 1. 2019. 
  9. ^ Šulović Ksenija: Atanasije Nikolić : (1803—1882) : katalog izložbe, Novi Sad : Biblioteka Matice srpske, 2003.
  10. ^ Miljković Katić, Biljana (2014). Poljoprivreda Kneževine Srbije : (1834—1867). Beograd: Istorijski institut. str. 268—269. 
  11. ^ „Vreme”, 20. nov. 1940

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

-
rektor Liceja
1839—1840.