Auto-putevi u Srbiji

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Petlja u Dobanovcima kod Beograda

Auto-putevi u Srbiji, zajedno sa brzim putevima, imaju ukupnu dužinu od oko 622 kilometra. Prema novoj kategorizaciji državnih puteva u Srbiji, državni putevi su podeljeni na puteve Ia, Ib i puteve II reda. Prema Generalnom Master planu saobraćaja u Srbiji predviđeno je da svi putevi Ia reda budu zamenjeni auto-putevima. Takođe, predviđeno je i da pojedine deonice puteva Ib reda u Srbiji budu nadograđene u profil brzog puta. Ukupna dužina auto-puteva i brzih puteva nakon izgradnje svih predviđenih putnih pravaca bila bi nešto više od 1400 kilometara.

Sadržaj

Lista auto-puteva [uredi]

Kao što je već pomenuto, planirano je da svi državni putevi Ia reda budu zamenjeni auto-putevima. U Srbiji trenutno postoji šest ovakvih putnih pravaca obeleženih brojevima od 1 do 6. Kada budu izgrađeni auto-putevi koji će ih zameniti, auto-putevi će preuzeti njihove oznake i postati putevi Ia reda, dok će putevi koje su zamenili postati putevi Ib ili putevi II reda i dobiti novu oznaku. Tako su, trenutno, putevi 1, 3 i 5 delimično u profilu auto-puta, a delimično u profilu sa po jednom trakom po smeru, dok su putevi 2, 4 i 6 u potpunosti stari putni pravci sa po jednom trakom po smeru.

Državni put broj 1 [uredi]

Državni put broj 1 spaja najveće gradove u Srbiji pravcem sever-jug. Njegova trasa je GP Horgoš - Subotica - Novi Sad - Beograd - Niš - GP Preševo i ima dužinu od 584 kilometra. Od njegove celokupne dužine, 485 kilometara je izgrađeno u profilu auto-puta i to na delu od GP Horgoš do Grabovnice kod Leskovca. U toku je izgradnja deonica od Grabovnice do Caričine doline, od Vladičinog Hana do Srpske Kuće i od Levosoja do GP Preševo. Ovaj putni pravac je deo Koridora 10. Celokupan auto-put trebalo bi da bude gotov do kraja 2015. ili početka 2016 [1].

Državni put broj 2 [uredi]

Državni put broj 2 povezuje Beograd sa Čačkom, odnosno Preljinom, u kojoj se ukršta sa državnim putem broj 4. Trenutno nijedna deonica ovog puta nije izgrađena u profilu auto-puta, ali je deo auto-puta od Obrenovca do Preljine u izgradnji [2] [3] [4]. Ukupna dužina auto-puta u izgradnji je 103 kilometra. Trasa od Beograda do Obrenovca još uvek je neizvesna [5], a ceo auto-put bi trebalo da bude izgrađen do kraja 2016. godine [6].

Državni put broj 3 [uredi]

Državni put broj 3 pruža se trasom GP Batrovci - Beograd - Vršac - GP Vatin. Ukupna dužina predviđenog autoputa koji će ga zameniti je oko 188 kilometra, od čega je 96 kilometara na delu od GP Batrovci do Beograda već izgrađeno. Izgrađeni deo auto-puta predstavlja deo Koridora 10.

Državni put broj 4 [uredi]

Državni put broj 4 ima sledeću trasu: GP Kotroman - Užice - Čačak - Kraljevo - Kruševac - ukrštanje sa državnim putem broj 1 kod Pojata. Nijedan deo ovog puta nije izgrađen u profilu auto-puta, a auto-put koji bi trebalo da ga zameni imaće ukupnu dužinu od oko 170 kilometara. Za 110 kilometara ovog auto-puta, na delu od Pojata do Preljine kod Čačka (u kojoj će se ovaj auto-put ukrštati sa državnim putem broj 2) potpisan je predugovor [7]. Izgradnja te deonice trebalo bi da se završi do 2017. godine.

Državni put broj 5 [uredi]

Državni put broj 5 spaja Niš sa GP Gradina. Auto-put koji će ga zameniti biće dug 102 kilometra. Od toga je već izgrađeno 16,5 kilometra auto-puta oko Niša i 2 kilometra u zoni GP Gradina. Sve preostale deonice su u izgradnji i ceo auto-put bi trebalo da bude gotov do kraja 2015. ili početka 2016. godine[8]. Ovaj putni pravac je takođe deo Koridora 10.

Državni put broj 6 [uredi]

Državni put broj 6 povezuje Užice sa GP Gostun, međutim, auto-put koji bi u budućnosti trebalo da zameni ovaj putni pravac i nosi oznaku 6, kretaće se od Požege preko Ivanjice i Pešterske visoravni do granice sa Crnom Gorom [9]. Njegova dužina biće oko 110 kilometara. Za razliku od ostalih puteva Ia reda, na ovom za sada nema aktivnosti na njegovoj zameni auto-putem.

Lista brzih puteva [uredi]

Predviđeno je da se pojedine deonice sledećih državnih puteva Ib reda nadograde u profil brzog puta ili, pak, budu zamenjene novim trasama u profilu brzog puta.

Državni put broj 13 [uredi]

Predviđeno je da deo ovog puta od Novog Sada do Šapca bude izgrađen u profilu brzog puta. Dužina brzog puta biće oko 60 kilometara. Potpisan je predugovor za deo od Rume do Novog Sada [10].

Državni put broj 15 [uredi]

Predviđeno je da deo ovog puta od Batočine do Kragujevca, u dužini od 25 kilometara, nadogradnjom postojećeg puta postane brzi put. Do sada je izgrađeno 9 kilometara brzog puta, a ceo brzi put bi trebalo da bude gotov do kraja 2013. godine [11].

Državni put broj 21 [uredi]

Deo ovog puta od Šapca do Loznice u dužini od oko 60 kilometara bi trebalo da postane brzi put.

Državni put broj 24 [uredi]

Predviđeno je da kompletan put broj 24 od Paraćina do Zaječara i granice sa Bugarskom bude zamenjen brzim putem koji će biti vođen novom trasom. Postoji mogućnost i da novi put bude izgrađen u profilu auto-puta. Njegova dužina biće 95 kilometara.

Ostali brzi putevi [uredi]

U Srbiji, takođe, postoje izgrađeni brzi putevi na deonicama Beograd - Pančevo (deo u profilu brzog puta dugačak je 7,7 kilometara) i Beograd - Ostružnica (u dužini od 8,3 kilometra)

Istorija [uredi]

Auto-put E70 blizu Sremske Mitrovice

Auto-putevi na prostoru Balkana su počeli da se grade u vreme Jugoslavije. S obzirom na rastuću potražnju (tranzitni položaj Jugoslavije), kapacitet drumske mreže sa 2×1om-trakom nije bio dovoljan. Plan je tražio povećanje kapaciteta drumske prohodnosti i počela je izgradnja drumske mreže sa najmanje 2×2-traka auto-puta, odnosno sa razvijanjem potencijalnih magistrala. Važnu ulogu u ovome je igrao prozapadni uticaj sa kojim je Beograd uvek rado čuvao svoj integritet i time sprečavao jačanje uticaja ostalih komunističkih i socijalističkih zemalja istočnog bloka[1].

Jugoslavija je sa ovim planovima krenula još u sedamdesetim godinama dvadesetog veka. Jugoslovenska vlada je zatražila zajam od MMF-a koji je i dobila. Zapadu je ovaj jugoslovenski projekat odgovarao iz strateško-političkih razloga, pa je time ujedno bilo i olakšano dobijanje zajma. Auto-putevi su uglavnom građeni na delovima nekadašnjeg auto-puta Bratstvo-jedinstvo.

Severno-južna ruta auto-puta je jačala sa slabljenjem socijalizma, tako da je već tokom osamdesetih izgrađen deo auto-puta BeogradNovi SadBačka Topola. Ovaj planirani auto-put je prvobitno u stvari bio samo polu-auto-put sa 1×2 saobraćajne trake i 1×1 zaustavnom trakom, ukupno sa 3 trake za dva smera.

Početkom devedesetih završen je deo ovog puta na relaciji Bačka TopolaSuboticaHorgoš, ali put se nije spojio sa ostakom puta dalje na sever na Mađarskoj granici, koji je već bio spreman na relaciji ReskeSegedinKečkemetBudimpeštaĐerHeđešhalom. Ovim spajanjem bi se otvorio koridor koji bi spajao luke Soluna i Istanbula, (Bosfora) sa srednjom i zapadnom Evropom.

Po prvobitnom planu Srbija je do 1998. godine trebalo da ima 420 km auto-puteva i 220 km polu-auto-puteva. Rat u Jugoslaviji i NATO bombardovanje su bili glavni uzročnici da se ovi ciljevi ne ostvare.

Tokom dvehiljaditih početo je sa radovima na vojvođanskoj deonici Bačka TopolaHorgoš auto-puta, deo puta u delu BeogradNovi Sad je proširen na 2×2+1 traku i počelo je sa izgradnjom beogradske zaobilaznice koja bi imala dužinu od 38 km.

U 2012. godini, Srbija ima 610 km puteva koji se računaju u ovu kategoriju.

Putna mreža Srbije kao deo evropske putne mreže [uredi]

Auto-put E75 kod Inđije.

Sledeće evropske rute prolaze kroz Srbiju:

Kao dopuna:

Kako bi se jasnije videlo zašto i gde su se gradili takozvani veliko brzinski putevi, i način na koji se gradi, mora se znati i za planove o pan-Evropskom koridoru. Ovaj koridor je predviđao izgradnju mreže puteva koji bi bili uspostavljeni kako bi se ubrzao i olakšao međunarodni protok robe i putnika, kako među susednim državama tako i do Bliskog istoka, Mediterana a i ostalih interesnih područja. Ovakve projekte je najviše podržavala organizacija Transevropske mreže TEN (Trans-European Networks), koja je aktivno učestvovala u konsolidacijama ovakvih planova.

Ciljevi TEN-a su bili da koordinacijom saobraćaja, protokom energenata i telekomunikacionom mrežom pomogne razvoju ekonomije i zajedničkog evropskog tržišta, buduće Evropska unije.

Ovim planom je došlo do oživljavanja zapadno-istočne mreže puta E70, dela kroz bivšu Jugoslaviju, koji bi spojio ekonomske i političke centre bivše države. Ovaj koridor je nosio zvaničnu oznaku Xa i spajao se sa delom severno-južnog koridora puta E75 sa oznakom Xb. Prvenstvo u građenju je imao koridor sa pravcem zapad-istok koji je išao rutom Grac-Maribor-Ljubljana-Zagreb-Beograd.

Deonice auto-puteva i brzih puteva u izgradnji [uredi]

Napomena: Ovde su ubrojane i deonice za koje je samo potpisan ugovor ili predugovor za izvođenje radova.

  • Grabovnica - Carična Dolina 19.9 km
  • Vladičin Han - Srpska Kuća 33,7 km
  • Levosoje - GP Preševo 21 km
  • Obrenovac - Preljina 103 km
  • Pojate - Preljina 110 km
  • Prosek - Dimitrovgrad 83,5 km
  • Novi Sad - Ruma 27 km
  • Batočina - Kragujevac (deo koji se trenutno gradi) 10 km
  • Ukupno: 408,1 km

Reference [uredi]

Vidi još [uredi]

Spoljašnje veze [uredi]

Vikiostava
Vikimedijina ostava ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Auto-putevi u Srbiji