Auto-put A1
Državni put IA reda Horgoš-Beograd-Preševo | ||||
---|---|---|---|---|
| ||||
Osnovni podaci | ||||
Država: | Srbija | |||
Vrsta: | državni put prvog A reda | |||
Nadležnost: | JP „Putevi Srbije“ i JP „Koridori Srbije“ (izgradnja pojedinih deonica) | |||
E-put: | E75 (celom dužinom) | |||
Dužina: | 584 | |||
Vreme izgradnje: | od 1971. do 2019. | |||
Deonica | ||||
Početak: | Horgoš | |||
Kroz/pored: | Subotica Novi Sad Aerodrom Beograd Beograd Smederevo Jagodina Paraćin Niš Leskovac Vranje | |||
Kraj: | Preševo | |||
Okruzi: | Severnobanatski okrug Severnobački okrug Južnobački okrug Sremski okrug Grad Beograd Podunavski okrug Šumadijski okrug Pomoravski okrug Rasinski okrug Nišavski okrug Jablanički okrug Pčinjski okrug | |||
Prikaz | ||||
Državni put I A reda A1 kroz Beograd |
Državni put prvog A reda A1 je državni put prvog A reda u Srbiji. Dugačak je 584 km i predstavlja najvažniji saobraćajni pravac kroz Srbiju. Počinje kod graničnog prelaza Horgoš sa Mađarskom, prolazi pored Subotice, Bačke Topole, Vrbasa, Novog Sada, Inđije, Beograda, Smedereva, Kragujevca, Jagodine, Ćuprije, Paraćina, Ražnja, Niša, Leskovca, Vranja i Bujanovca, a završava se kod graničnog prelaza Preševo sa Severnom Makedonijom. Povezuje 5 od 6 najvećih gradova Srbije. Predstavlja deo evropskog puta E75 i panevropskog koridora X (do Beograda krak Xb, a od Beograda glavni pravac koridora X).
Auto-put prolazi raznolikim terenima: od vojvođanske ravnice, preko Pomoravlja, brojnih kotlina i brdovitog terena južno od Beograda do Grdeličke klisure i izrazito planinskog kraja. Izgrađenim delom auto-puta upravlja i održava ga JP „Putevi Srbije“, a JP „Koridori Srbije“ obavlja investitorsku funkciju i organizuje stručni nadzor tokom izgradnje.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Pre izgradnje auto-puta[uredi | uredi izvor]
Današnji auto-put A1 je deo bivšeg Auto-puta bratstva i jedinstva. Magistralni putevi koji su se koristili pre izgradnje auto-puta građeni su 50-ih i 60-ih godina 20. veka. Po staroj kategorizaciji, deo puta do Beograda je nosio oznaku M22.1, a deo od Beograda M1. Izgradnja auto-puta počinje sedamdesetih godina najpre gradnjom auto-puta kroz Beograd, da bi se kasnije nastavila i u Vojvodini, a kasnije i u užoj Srbiji.
Početak izgradnje[uredi | uredi izvor]
Prva deonica auto-puta koja je puštena u bivšoj SFR Jugoslaviji je bilo 9,5 km auto-puta kroz Beograd od Zemuna (Zmaj) do Mostarske petlje, koji su otvoreni 1970. godine. Sledeće godine kreće izgradnja poluprofila auto-puta od Batajnice do Novog Sada na kojem se nalazio i most preko Dunava kod Beške dug 2205 m, što ga ujedno čini i najdužim mostom u Srbiji. Ovih prvih 61 km auto-puta A1 u poluprofilu je pušteno u saobraćaj 1975. godine.
Auto-put Beograd—Niš[uredi | uredi izvor]
Radovi su nastavljeni prema Nišu, pa je 1977. pušteno u saobraćaj još 12,5 km auto-puta kroz Beograd od Mostarske petlje do Bubanj Potoka, kao i još 28 km auto-puta do Umčara. Već sledeće godine pušteno je još 79 km auto-puta na deonici Umčari—Batočina. Sledeća puštena deonica je bila dužine 21 km od Pojata do Deligrada koji su pušteni u saobraćaj 1980. 1982. godine su puštene deonice Batočina—Ćuprija i Deligrad—Niš dužina po 34 km. Auto-put između Beograda i Niša je završen 1985. godine kada je puštena u saobraćaj i poslednjih 21 km auto-puta od Ćuprije do Pojata. Dalji radovi prema jugu su sačekali par godina.
Poslednje deonice u socijalističkoj Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]
Lošija ekonomska i politička situacija u bivšoj Jugoslaviji je značajno usporila izgradnju auto-puta, a sa početkom raspada zemlje i sankcija Ujedinjenih nacija je izgradnja auto-puta obustavljena. Izgradnja auto-puta ka severu je nakon dosta godina nastavljena, a 1986. godine je pušten poluprofil auto-puta od Novog Sada do Feketića dužine 37 km. Poslednja deonica auto-puta puštena u socijalističkoj Jugoslaviji je bila deonica od Niša do Batušinca dužine 13 km otvorena 1992. godine.
Izgradnja auto-puta 90-ih godina[uredi | uredi izvor]
Izgradnja auto-puta nastavljena je nakon ratova u susedstvu i sankcija Saveznoj Republici Jugoslaviji, pa je 1997. godine završen poluprofil koji se gradio još od 1971. godine, i to puštanjem polu-auto-puta od Feketića do granice sa Mađarskom dužine 71 km[1], a ka jugu je otvorena deonica Batušinac—Pečenjevce dužine 23 km. Nove sankcije i agresija NATO pakta na SRJ opet su na neko vreme prekinuli izgradnju auto-puteva.
Auto-put Horgoš—Beograd[uredi | uredi izvor]
Kako je sada bila izgrađena cela desna strana auto-puta od Horgoša do Batajnice, počelo se sa izgradnjom leve strane. Prvu deonicu od Batajnice do Beške gradila je od 2002. austrijska kompanija Alpina, a ovih 32,2 km pušteno je u saobraćaj 2004. godine[1]. Počeo je da se gradi i drugi most preko Dunava, a leva traka od bačke strane mosta do Novog Sada puštena je u saobraćaj 2006. godine[2]. Planirani su radovi i na izgradnji leve trake od Novog Sada do Horgoša, a prve deonice su bile 10 km duge deonice od Bikova do Žednika i od Siriga do Novog Sada koje su otvorene 2009. godine. Sledeće godine je otvoreno i prvih 5,5 km obilaznice oko Novog Sada[3]. 2011. godine najveći deo radova je završen, pušten je u saobraćaj ostatak leve trake na potezu od Horgoša do Novog Sada ukupne dužine 88 km, a iste godine je otvoren i novi most kod Beške sa pristupnim saobraćajnicama ukupne dužine 5 km[4]. Konačno su radovi na severu završeni 2013. godine, kada je završeno preostalih 2,5 km na obilaznici oko Novog Sada, i kada je završena rekonstrukcija starog mosta kod Beške koji je stradao u bombardovanju, nakon kojeg je bio doveden u stanje da se može koristiti dok se ne izgradi novi most, nakon čega je usledila temeljna rekonstrukcija.
Obilaznica oko Beograda[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak ili jedan njegov deo nije ažuriran. Ažurirajte ovaj članak kako bi prikazao nedavne događaje ili najnovije dostupne informacije. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Osamdesetih godina 20. veka pojavila se potreba za izgradnjom obilaznice oko glavnog grada, jer je auto-put koji je bio projektovan za dosta manje vozila bio preopterećen, a beogradske ulice pune teških vozila. Stoga je 1990. godine počela izgradnja poluprstena kojim bi se zaobišao Beograd. Međutim, zbog ratova i sankcija, izgradnja je dosta puta prekidana i nastavljena, da bi se prva deonica, i jedina koja je do tada bila započeta, pustila u saobraćaj 2005. godine. Bila je to deonica od Dobanovaca do Ostružnice dužine 16,8 km na kojoj je bio izgrađen i 1950 m dug most preko Save, a deonica je puštena u polu-profilu auto-puta[5]. Radovi su nastavljeni na sledećoj deonici Ostružnica—Orlovača, a ovih 7,7 km auto-puta u polu-profilu je pušteno u saobraćaj 2008. godine[5]. Nastavljena je izgradnja prema Bubanj Potoku, a započeto je povezivanje do sada izgrađenog dela obilaznice i auto-puta ka severu. Deonica Batajnica—Dobanovci dužine 11 km puštena je u saobraćaj 2012. godine[6]. Radovi na petlji i vijaduktu kod Batajnice, gde je u saobraćaju u početku bila samo desna strana autoputa, trajali su do 2014. godine[7], a ostalih 7 km je bilo pušteno u punom profilu. 2012. godine je pušteno i poslednjih 3 km polu-profila auto-puta od Orlovače do tunela Straževica[6]. Nakon toga su počeli planovi za izgradnju kompletne obilaznice do Bubanj Potoka i druge trake tamo gde nedostaje. Tako je 2016. izgrađena leva traka u dužini od 12,7 km od Dobanovaca do mosta na Savi kod Ostružnice[8]. Deonica od tunela Straževice do Bubanj Potoka do 2023. nije bila autoput, već regionalni put pravog reda 154 i predstavljala je poslednji deo obilaznice oko Beograda u delu od Dobanovaca do Bubanj Potoka. Otvaranjem ovog dela, obilaznica je 2023. u potpunosti završena u delu od Dobanovaca do Bubanj Potoka, čime je saobraćaj na autoputu izmešten iz centra Beograda.
Auto-put Niš—Preševo[uredi | uredi izvor]
Prva deonica puštena u saobraćaj u 21. veku na potezu od Niša do granice sa Severnom Makedonijom je bila deonica Pečenjevce—Grabovnica dužine 23 km koja je otvorena 2005. godine. Opet je usledio kraći prekid u izgradnji auto-puta, a sledeća deonica koja se gradila je bila najjužnija deonica od graničnog prelaza Preševo do Levosoja dužine 21,5 km. Kako se deonica poklapa sa starim magistralnim putem, prvo je 2009. godine puštena prva traka koja je išla uz staru magistralu[9], da bi 2013. godine bila otvorena i druga traka[10]. 2013. godine je puštena u saobraćaj i deonica Donji Neradovac – Srpska Kuća dužine 8 km koju je izgradila grčka kompanija Aktor, a finansirana je sredstvima Republike Srbije uz finansijsku pomoć Vlade Grčke u okviru grčkog Plana za ekonomsku rekonstrukciju Balkana[11]. Tada je počela izgradnja preostalih deonica na ovom potezu, a prva je završena deonica Vladičin Han – Donji Neradovac dužine 26,3 km 2015. godine[12]. Deonica Grabovnica — Grdelica dužine 5,6 km je otvorena 2016. godine[13], a deonica Srpska Kuća - Levosoje otvorena je krajem 2018. godine. Auto-put kroz Grdeličku klisuru i deonice Grdelica – Caričina Dolina i Caričina Dolina – Vladičin Han puštene su u saobraćaj u maju 2019. godine.
Trasa[uredi | uredi izvor]
Horgoš—Beograd[uredi | uredi izvor]
Auto-put počinje u Bačkoj kod mesta Horgoš nedaleko od Subotice. Prolazi ravničarskim terenom kroz brojna polja pored Subotice, Bačke Topole, Feketića, Vrbasa, Srbobrana, Novog Sada, a u Srem prelazi nakon mosta preko Dunava kod Beške. Auto-put dalje ide pored Beške, Inđije, Stare Pazove, gde napušta AP Vojvodinu, i Nove Pazove, da bi kod Batajnice počela obilaznica oko Beograda.
Auto-put kroz Beograd[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak ili jedan njegov deo nije ažuriran. Ažurirajte ovaj članak kako bi prikazao nedavne događaje ili najnovije dostupne informacije. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Auto-put kroz Beograd je jedan od najstarijih auto-puteva u Srbiji. Do završetka obilaznice oko Beograda predstavljao je jedinu autoputnu vezu severa i juga zemlje. Počinje na petlji Dobanovci, prolazi pored Aerodroma Nikola Tesla, a u Beograd ulazi kod fabrike Ikarbus u Zemunu, prolazi pored Zemuna i Bežanijske Kose, preko Novog Beograda, gde prolazi pored Beogradske arene i Sava centra, prelazi most Gazela preko Save, nakon koga se na mostarskoj petlji ukršta sa ulicama Kneza Miloša, Savskom, Bulevarom vojvode Putnika i Bulevarom Vojvode Mišića. U nastavku auto-put prolazi kroz Voždovac. Prolazi pored Dušanovca, Konjarnika i naselja Medaković, a iz Beograda izlazi kod AT Laste. Gradski auto-put se završava na petlji Bubanj Potok sa obilaznicom oko Beograda. Završetkom obilaznice autoput kroz grad postaće bulevar.
Obilaznica oko Beograda[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak ili jedan njegov deo nije ažuriran. Ažurirajte ovaj članak kako bi prikazao nedavne događaje ili najnovije dostupne informacije. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Obilaznica počinje kod petlje Batajnica, odakle se može ići za Zemun Polje i Zemun, a preko Pupinovog mosta i za Borču. Po završetku saobraćajnica na petlji sa ove petlje se može i u Batajnicu. Desetak kilometara dalje je petlja Dobanovci sa auto-putem kroz Beograd i auto-putem A3 – za Rumu, Sremsku Mitrovicu i dalje za Hrvatsku. Obilaznica prolazi pored Surčina, blizu kog je i petlja Surčin jug sa auto-putem A2 za Obrenovac, Čačak, Požegu, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Auto-put izlazi iz Srema preko mosta na Savi kod Ostružnice, nakon koga je petlja Ostružnica sa Obrenovačkim putem. Dalje prolazi kroz tunele Lipak(665m) i Železnik(699m) i nailazi na petlju Orlovača sa Ibarskom magistralom. Prolazi kroz tunel Straževica(745m). Obilaznica dalje ide pored Resnika, ukršta se sa Kružnim putem kod Avalskog puta, kroz tunel Beli Potok(373m), da bi se završila na petlji Bubanj Potok.
Beograd—Niš[uredi | uredi izvor]
Auto-put prvo prolazi brdovitim terenom južno od Beograda, prolazeći pored Vrčina, Malog Požarevca blizu Mladenovca i Umčara, da bi nakon isključenja za Smederevo i Požarevac ušao u dolinu Velike Morave, a kasnije Južne Morave. Auto-put dalje prolazi pored Velike Plane, Svilajnca, Lapova, a kod Batočine se ukršta sa brzim putem za Kragujevac u izgradnji. Dalje nastavlja pored Jagodine, Ćuprije i Paraćina, a kod Pojata se ukršta sa državnim putem 23, budućim auto-putem A5 (tzv. Moravski koridor) kojim se ide za Kruševac, Vrnjačku Banju, Kraljevo i druge gradove u dolini Zapadne Morave. Dalje auto-put ponovo prolazi brdovitim terenom preko prevoja Mečka pored Ražnja, zatim i Aleksinca, nakon kojeg se približava Nišu. Na petlji Trupale se ukršta sa auto-putem A4 prema Pirotu i Bugarskoj, a kojim se stiže i u severni deo Niša.
Niš—Preševo[uredi | uredi izvor]
Auto-put nastavlja južno od Niša, prolazi blizu Merošine gde je ukrštanje sa budućim autoputem ka Prokuplju, Kuršumliji i Prištini. Auto-put u nastavku prolazi pored Doljevca i Brestovca da bi kod Pečenjevca bilo prvo isključenje za Leskovac, nedaleko je i drugo isključenje za Leskovac, a ovim putem se stiže i u Vlasotince. U nastavku auto-put ulazi u Grdeličku klisuru gde prolazi kroz težak teren uz magistralni put, prugu i Južnu Moravu. Na ovoj deonici izgrađeno je 33 mostova i vijadukata, od kojih je najduži i najviši most Vrla kod Vladičinog Hana dužine 644 m i 62 m visine, 2 tunela: Predejane (944m/1112m) i Manajle (1808m), koji je i najduži putni tunel Srbiji, 2 petlje: Predejane i Vladičin Han, kao i brojne kosine i useci. Po izlasku iz klisure, auto-put prolazi dolinom Južne Morave i kotlinama kod Vranja, Bujanovca i Preševa. Auto put se završava na državnoj granici sa Severnom Makedonijom odnosno na GP Preševo.
-
Deonica A1 kod Vranja
Važniji objekti[uredi | uredi izvor]
Na auto-putu A1 nalaze se najduži i najviši most kao i najduži putni tunel u Srbiji.
Najduži most u Srbiji i jedini duži od 2 km je most kod Beške na Dunavu dug čak 2205 m. Pored ovog, na ovom auto-putu se nalazi i most preko Save kod Ostružnice dug 1950 m, kao i vijadukt kod Batajnice dug 1500 m.
Najviši most u Srbiji je most kod Beške na Dunavu visine 68 metara, a drugi najviši most je most Vrla kod Vladičinog Hana koji na svom najvišem delu ima visinu od 62 metra. Most se nalazi na deonici Caričina Dolina – Vladičin Han.
Najduži putni tunel u Srbiji je tunel Manajle na deonici Caričina Dolina – Vladičin Han čija dužina iznosi 1808 m. Pored ovog, na ovom auto-putu se nalazi i tunel Predejane čija je leva cev duga 944 m, a desna 1112 m.
Jedna od najznačajnijih petlji i najimpresivnijih je petlja Dobanovci sa auto-putem A3, a njoj slična je i petlja Bubanj Potok.
Putarina[uredi | uredi izvor]
Na auto-putu A1 se naplaćuje putarina, izuzev šireg kruga obilaznice oko Beograda, tj. od Stare Pazove do Vrčina, i u blizini granica. Na deonicama Subotica – Stara Pazova i Vrčin—Preševo je zatvoreni sistem naplate putarine, tj. putarina se naplaćuje po pređenom kilometru. Na krajevima ovih deonica se nalaze čeone naplatne rampe, a na svakom isključenju između čeonih naplatnih rampi se nalazi bočna naplatna rampa.
Budućnost[uredi | uredi izvor]
Poslednji izgrađeni deo auto-puta je obilaznica oko Beograda, konkretno polu-profil od Ostružnice do tunela Straževica i pun profil na deonici tunel Straževica – Bubanj Potok. Radovi su počeli početkom 2019. godine, a glavni izvođač je azerbejdžanski AzVirt[14].
Detalji trase[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Hoće li auto-put još jednom biti otvoren”. Politika. 21. 11. 2009. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Otvorena nova traka auto-puta od Novog Sada do Beške”. eKapija. 7. 11. 2006. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Otvorena obilaznica oko Novog Sada”. Radio-televizija Srbije. 8. 12. 2010. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Otvoren most kod Beške”. Radio televizija Vojvodine. 3. 10. 2011. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ a b „Obilaznica „bruji“ od proleća”. Večernje novosti. 28. 9. 2010. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ a b „Beogradsku obilaznicu zatvorila kiša”. AlJazeera. 13. 6. 2012. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Obilaznica oko Beograda: Od petka Batajničkom petljom”. Večernje novosti. 28. 11. 2014. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „BG obilaznica: Posle 25 godina u 2 trake do mosta”. B92. 20. 4. 2014. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Otvorena deonica auto-puta na jugu Srbije”. Koordinaciono telo Vlade Republike Srbije za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa. 7. 7. 2009. Pristupljeno 3. 7. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Otvorena deonica na Koridoru 10”. Radio-televizija Srbije. 24. 8. 2013. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Otvorena nova deonica Koridora 10”. B92. 14. 11. 2013. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „Otvorena deonica auto-puta Vladičin Han—Donji Neradovac”. Radio-televizija Srbije. 28. 11. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „“Auto-put kao Švajcarska, dogodine još jedan“”. B92. 11. 4. 2016. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- ^ „“Azvirt“ do Bubanj Potoka stiže 2020?”. Večernje novosti. 23. 5. 2018. Pristupljeno 3. 7. 2018.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Sić, Miroslav (jun 1990). „Problematika razvoja autocesta u Hrvatskoj i Jugoslaviji na pragu 90. godina” (PDF). Geografski glasnik (na jeziku: srpskohrvatski). 52 (1): 13—29. Pristupljeno 3. 7. 2018.
- JP „Putevi Srbije”
- JP „Koridori Srbije” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. septembar 2020)
- Obilaznica oko Beograda
Greška kod citiranja: Postoje oznake <ref>
za grupu s imenom „lower-alpha“, ali nema odgovarajuće oznake <references group="lower-alpha"/>